nedjelja, 06.08.2023.
Utočište
Ovo su dani neke sjete
Sjeta uvijek tjera na razmišljanje
Sivilo koje traje danima
Sunca nema kao da više nikada neće doći
I pokazati sve svoje divne izlaske i zalaske
Kišu volim ali ne ovu
Koja pada u kolovozu danima
Kao da nikada prestati neće
Ovo ljeto mi jako brzo prolazi
Ravnam se i poravnavam
Nekim lijepim trenucima i ljudima
Šetnjama i svojim malim uspjesima
Vodim dnevnik svoje samodiscipline
I nastojanja da vratim svom tijelu
Ono što mu pripada
Da ga vratim sebi
Nadam se da ću uspjeti
Jer tijelo je naš dom
Tijelo su i misli
Pa onda riječi koje govoriš
Lice na kojem se sve vidi
Sve što misliš i osjećaš
Uređujem polako taj svoj dom
Tijelo
Dizajniram, promišljam, radim planove
Razmišljam o detaljima
Kako ga ojačati, kako biti dobra prema njemu
Kako da opet postanemo prijatelji
Jer jedino što je sigurno je
Da smo s njim do kraja našeg života
Tijelo bez boli
Tijelo koje je otporno
Snažno i čvrsti stup
Tijelo koje ne pada kada sve u životu
Pada, ruši se i slama
Dugo sam ovdje
Četrnaesta godina teče
Rijetko gledam arhivu
Ne volim kopati po prošlosti
Ovo je dnevnik jednog rasta, uspona i padova
Svih mogućih promjena i metamorfoza
Bilo ih je...
Bezbroj
Kada pogledam šta sam sve pisala
Što sam bila..
Tada na početku ovog bloga
Ljuštura uništena od boli, tuge, straha
Odluka da se nazovem metamorfoza
Jedna od boljih u životu
Uređivala sam ovo mjesto
Brinula se o njemu
Zalijevala ga i pljevila
Kao brižna vrtlarica
Uvijek mi je bilo posebno
I mislim da će uvijek biti
Smatram ga nevidljivim prijateljem
Izmišljenim, zamišljenim
Već je poput osobe
Ima oblik, glas i tijelo
Ono mi je i dalje utočište
Kutak mira
Siguran dom
- 14:48 -
