Jeste li ikada u životu razmišljali o rječniku kod ljudi, onom u govoru i pismu? Onom svakodnevnom.
Na to promišljanje naveo me jedan razgovor u kojem sam spoznala da neke riječi ili izrazi ne postoje u mom rječniku.
Neki ružni izrazi. Ne tvrdim da sam zbog toga bolja osoba.
Ne želim time reći da ne opsujem povremeno, mada mi moje kćeri uporno govore da trebam češće jer je to terapeutski.
No, valjda to nije baš ušlo u moj svakodnevni rječnik, što ne znači da ne bude.
Čini li naš rječnik iskustvo, okruženje, obrazovanje, život, odgoj, broj pročitani knjiga ili napisanih slova?
lli baš ništa od toga?
Govori li rječnik osobe išta o toj osobi?
Ili nam može nešto reći o njenom karakteru, životu, odgoju, ljudskosti?
Koliko puta treba ponoviti neku riječ ili izraz da nam postane dio svakodnevnog rječnika?
Neke riječi jednostavno nisam kroz život usvojila, prihvatila i ne nalaze se u mom rječniku.
Postoje divne, nježne, blage i podržavajuće riječi. Ne moraju značiti puno, jer to su ipak samo riječi.
No ponekad one ranjavaju poput oštrice noža, ali i one blage i tople daju mir, podršku, utjehu, pomirenje. Izgovorene ili napisane.
Postoji toliko puno riječi.
Šteta je ne okrenuti se onim predivnim riječima. Ako ih ne možemo naći u svom rječniku, možemo ih i izmisliti.
Nekad sam se igrala riječima. Izmišljala nove. Nedostaje lijepih, blagih i toplih riječi.
Igrajte se i tražite...
Post je objavljen 23.03.2024. u 13:33 sati.