Kamo stremiš čovječe?
Jesi li spremio svoje riječi
i svoju istinu
hodaš li s njima svakoga dana
spavaš i budiš se?
Ili si ih prešutio, prespavao, zaboravio zauvijek
Prodao u bescijenje za mrvicu taštine
i lažne moći koju si objesio oko vrata
Kuda hodaš ženo?
Jesli li zaboravila svoju plavičastu iskru
Poklonila svoju djetinju svilenkastu iskrenost
I spavaš li sa lažnom diplomom kupljene sigurnosti
i značaja za koje misliš da su vječne
Sanjaš li u bojama?
Ili ne sanjaš više*
Koji je tvoj put?
Ili ne znaš za njega?
Prekrila ga je prašina
Debeli slojevi prepuni suvišnih i lažnih riječi
Svakodnevno izgovorenih laži
Kojima si kupovao sebe
Za njih
Od njih
Gazio usput preko živih
Trošio i zadnje što je tvoje
Sakupljao mnoge kolateralne žrtve
Ne računajući ih više
Previše ih je...
Hodaš li lako?
Misliš da hodaš
poput nježnog i lakog
proljetnog cvijeta
Tješiš se lažnim osmjesima
kičastim riječima
i filmski usiljenim smijehom
Kičma je sve teža
i sve više boli
od tereta koji nosiš
Ne osvrći se previše
Nema onih koji će preuzeti taj teret
Ja još vjerujem u onaj teži put
i teško hodam
moj korak se čuje jer gazi do srži
Ali znam da hodam uspravno
Bez kiča, lažne sigurnosti
i sa diplomom satkanom od nježnosti
Post je objavljen 16.03.2021. u 18:01 sati.