Pričaš mi o njemu koji je doživio preko devedeset
I naživio se kažeš, lijepoga života
Sumnjam da želim doživjeti tako duboku starost
da li je starost uistinu mudra, lijepa i bezbrižna
ili je nemoćna, slaba i bolesna
Potrošivost je ono što me brine
pa ne znam želim li živjeti tako dugo u svijetu
sa sve manje dobrote i sve manje nježnosti
gdje prodane duše lutaju bez sjaja
Mene već sada često obuzima potrošenost
težak korak i tupa bol u nogama
kralježnica se sve više krivi od puno nošenog tereta
a srce ponekad prebrzo kuca zbog preintenzivnog trošenja
Na ljude i situacije, na bezuspješne pokušaje
Na često prešućivanje kada sam trebala vikati
Na stručno usavršavanje u životnom početništvu
Na riječi koje nisu izašle van kada su trebale
na borbe koje nisu izvojevale pobjedu
Neki ljudi se ne troše puno
Ne vole do srži, ne prolaze kroz najtamnije tunele
Riječi su izrekli kada su mislili da treba
Nisu ih gutali, pisali, sanjali i žudili
za nekim mjestima iskrenosti i krhkosti
borili se mukotrpno s vjetrenjačama
bili i otac i majka
Ja kada grizem, grizem do zadnjih sokova
Cijede se danima i noćima poslije
I ne spavam nego se i u snovima borim i lomim
pa danima i noćima skupljam samu sebe
liječim se i saniram, popravljam i lijepim
ono što je ostalo
I ne znam zaista želim li se naživjeti tako dugog života
potrošivost je jača od te želje za vječnim životom
i ne znam želim li ostati sama kada umre dobrota
kada sahranimo nježnost i pokopamo ljubav
kada riječ potpuno zamijeni slika
kada glas i prsti na tipkovnici
potpuno zamijene dodir i bliskost.
Post je objavljen 28.03.2021. u 14:16 sati.