Često i puno hodam
Gradom
po prigradskim naseljima
Livadama, šumama
Stazama, putevima i puteljcima
Na poslu, do posla, s posla
Oduvijek sam voljela hodati
Hodam pa zastanem
Kad mi nešto privuče pažnju
Kad mi nešto oduzme dah
Kad uhvatim dobar kadar
Nekad hodam brzo
I samo brojim korake
Kilometre
Ponekad hodam polako
Jer ne mogu brže
Nekad hodam radosno
S ushitom i željom
Ponekad hodam da prehodam
Bol, tugu, nepravdu, nedostajanje
Drugih ili sebe same
Ponekad hodam kako bih gledala
Ulične lampe i njihovu svjetlost
Osvijetljene prozore iza kojih se kriju priče
Uvijek nove, uvijek drugačije
Drveće i lišće u jesen
Najviše volim takvo hodanje
Uvijek sam iznova impresionirana čarolijom boja, izmjenom svjetla i sjene
Izmjenom kadrova koji mi upadaju u oči
I privlače pažnju
Hodanje je kao život
Ponekad samo ideš
Odrađuješ i ne obraćaš pažnju
Ne osluškuješ, ne istražuješ
Ne staješ i ne gledaš gore
A ponekad hodaš i gledaš
Svu ljepotu koja te okružuje
Upijaš svaki miris
Uživaš u svakom detalju, kadru i pozadini
U svakom svjetlu i svakoj sjeni
I hodati se mora nastaviti
Jer kad hodaš
Živiš
Post je objavljen 08.10.2023. u 15:47 sati.