Nacionalna Klasa
Otpisani
Naše malo misto
Gruntovčani
Prosjaci i sinovi
Glembajevi
Grlom u jagode
Specijalno vaspitanje
Valter brani Sarajevo
Jučer su mi sve moje godine
sjele na desno rame
i reumatizirale ga.
Danas se opredjeljujem
tko bih htio više biti –
Crumbov Fritz the Cat
ili Henrik peti pred bitku
kod Agincourta.
A sutra ću valjda započeti
pisati gastro turistički vodič
moga kraja,
s rječnikom autohtonih jela.
Tijelo koje osjećam
odvojenim od sebe
određuje sve ostalo u meni.
Kostobolja postaje uteg
kod pretezanja
hedonizma, mizantropije i paranoje,
nad asketizmom, milosrđem i časnosti.
Takav, ja sam zapravo
gladni Henrikov vojnik
kojeg se može pridobiti
uvjerljivim primjerom,
više nego istinom.
I´m a man
Spinning wheel
Do It Again
Zaustavljam auto pred
nepotkupljivim semaforom.
Tupim pogledom – ispušnom cijevi
trajne nervoze,
što prigušuje eksplozije u mojoj glavi,
uočim prijatelja kroz vjetrobran,
na zebri, kako stavlja naočale
da bi na zaslonu svog mobitela
pogledao tko ga zove.
Posijedio je, korača kao njegova pokojna majka.
Ne pokušavam mu se javiti, ne trubim,
ne zanima me gdje se zaputio.
I onda, nakon zelenog,
pomaljaju se slike pred očima,
u plastičnim posudama
s razvijačem i fiksirom
u fotolaboratoriju uspomena,
s prizorima zajedničkim, sjajnim, dragim, vječnim.
Preplavljuje me nostalgija
kao keramičke pločice prljava voda
koja se izlila iz stroja za pranje rublja;
skupljam ju suhim krpama samosažaljenja.
Skrećem udesno i zaustavljam uz rub.
Ne mogu se više sjetiti
kamo sam krenuo.
Okrenuo bih auto naglo na cesti
i vratio se saznati.
Ali, od koga?
In The Court Of Crimson King
Aqualung
Plavu plahtu neba progorio
zavarivač Sunce,
a iskre zapalile zemlju
i moju kožu.
S crte dodira
spaljene, ispucale obale
okovane u pločasti granit
i mlake, lijene rijeke,
vidim duguljasto jezero,
zbog njenog meandra.
Varka o zaustavljenom toku
oslobađa do predoziranja.
Gubim svojstva,
stapam se sa Savom,
perem korito,
i tečem na istok,
prema ušću.
Dok se kupam u samom sebi,
zbunjen zaboravljam na
izvor.
Djevojčice mala
Jutro ce promjeniti sve
Dobro došla draga
I kad umuknu kutije s glasovima vjestonosaca,
i kad se s monitora maknu pokretni isječci vremena,
informacije ne nestanu kao živa voda u pijesku.
Zadrže se u otvorenoj posudi tvoje glave
i pomiješaju s hormonima za rast u društvu.
Smanjuješ se do patuljka, nestaješ, iščezavaš,
od raspadanja navika, od licemjerja i kontrole
nametnutih gospodara i njihovih vjernih pasa.
Ipak nastojiš zadržati dimenzije svoje ljudskosti,
jačanjem svijesti o sebi, pružanjem otpora njihovoj
dominaciji na ograđenim posjedima tvoje slobode,
izbjegavajući zasjede njihovih lovaca na tržišta,
podsmijehujući se njihovim galvaniziranim licima
i ljigavim šapama kojima ti žele iscijediti život,
prezirući njihove ciljeve, načine, sveznanje,
površnost, vrijednosti, pokušaje potčinjavanja.
Sve ti govori da bi trebalo obrađivati svoj vrt,
ali nastavljaš trošiti programirano blještavilo
riječi i slika koji tvoju i vanjsku stvarnost
suprotstavljaju do nepomirljivih neprijatelja.
Sudjeluješ u svakodnevnim objavama rata,
nadajući se da je tvoj gnjev dovoljno oružje
za obračun s virtualnim, a stvarnim osvajačima,
i ne shvaćaš da je srdžba prvi uvjet pokoravanja.
Otherwise
Glory Box
Safe From Harm
Hell Is Around The Corner
(Stranica iz herbarija prešanih prijateljstava)
Njih dvojicu, živo jedno tkivo,
nekada je dijelila samo elastična membrana
kroz koju su spremno tekle struje prijateljstva.
Više se kroz opnu ne gibaju zajedničke teme,
ne izjednačava se koncentracija njihovih energija,
pregrada se okamenila, nestala je ravnoteža.
Jedan je ponavljao priče o prošlim danima,
o životu kao babeljevskoj majskoj livadi,
a drugi je iskao da nova težišta i tokovi budu
odgovori na prijeteće nagovještaje nadolazećeg.
I tako se obostrani organizam dva prijatelja
kojim je nekad kolao rastvor za rast u visine,
sasušio od neusklađenih stavova o promjenama,
od nepropuštanja novih sokova održanja,
od gubljenja svojstava tkiva uzajamnih zahtjeva,
od upornog procesa rastvaranja višeg u niže,
od posljedica djelovanja zakona uvenuća.
The Only One I Know
Love Spreads
Kinky Afro
(Za Svena Adama Ewinog, Knjižnu Bubu i Tonija).
U stand up prosekturi
obduciram svoje mrtve iluzije
po anatomskom atlasu
psiholoških obrana & napada.
I taj beživotan svijet obmana
& pogrešnih interpretacija
pruža otpor skalpelu nepristranosti
iskrivljuje moje prosuđivanje.
Umjesto da saznam uzroke smrti
vlastitog otpora prema prividu.
uspjevam shvatiti razloge života
krivog tumačenja percepcija
A zar to zapravo nije potpuno isto
mrtvo postojanje i žive utvare?
Uz granicu meku
samo središte uz rijeku
snovi uzvodno teku.
Naš grad
Njegova milost
baca nas u nemilost
u nametnuti post.
Naš grad
Važniji su spomenici kulture
nikuda ne žure
za ljudske ne mare ure.
Naš grad
Mi bismo jednakost, bratstvo i mir
to je slobodara hir
u stvarnosti rat vodi pir.
Naš grad
Podnošenje gadosti
netrpeljivost prema radosti
mi smo nepozvani gosti.
Naš grad
Široki putevi, otvorene postaje
svi govore dosta je
otišli bi nikom se ne ostaje.
Naš grad
Mi živimo velike jade
provincija nam krade
sve naše nade.
Be My Baby
WilL U Still Love Me Tomorow
Prema treperavoj nadi
usmjeravaš svoj život,
bučnu zapregu koja se ljulja
na vijugavoj cesti za nepovrat.
Vode te zvona opstanka,
izmjene svjetla orijentira,
posvudašnji mirisi snalaženja.
Na postajama izračunavaš razdaljine,
kao za Ahila u Zenonovoj aporiji.
Mogućnosti paradoksa te oraspoložuju,
beskonačnost konačnog učini se zbiljskim,
i povjeruješ da ne možeš prispjeti do kraja.
Hrabri te što ti to isto cijelim putem
sufliraju Ljubav, Prijateljstvo, Povijest,
a brine što čitaju iz knjiga čija slova blijede.
I dok u daljini titraju velika očekivanja,
tvoja zaprega ide projektiranim pravcem,
da bi do cilja stigla, jer zato je i krenula.
Rock The Casbach
I Remember You
I
Željno dočekujemo osvajačke trupe Jeseni,
njenu sočnu vojsku plodova.
Strahujemo od ubačenih
izvidnica Zime.
II
Jesen je završna svečanost Ljeta.
Zborovi oblikovani u Proljeću
izvode dozrele pjesme
o suštini mirisa i boja.
Reflections Of My Life
Tonight
Uglavnom sam dobro, a o detaljima bi se moglo,
odgovara oronulim klišeom na pitanje kako si.
Sustaje od ustaljenosti, dogovorne pristojnosti,
ravnodušja, sluzavih laži, verbalnog mahanja repom...
neuokvirenih slika slučajnih susreta bez boje i kontrasta.
Za vrijeme tih nenadanih, bezbojnih uličnih napada
ispraznih poznanika, htio bi biti kopnena sipa
što boji obrambenim crnilom i odlazi u nepoznato.
I dok tako o bijegu razmišlja znanci omču stežu,
izmiču trenuci. A kako si ti, dosjeti se oslobođenju.
< | rujan, 2011 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Ja u svijetu, svijet u meni