Jako lijepo i pametno napisano, ali možda baš zato imam mali problem... Jer sve je kristalno jasno, gotovo kao esej i onda mi baš ta lirska pitoresknost pomalo smeta. Kao da pjesma traži ogoljeniju formu. Subjektivni, prvi dojam - nadam se da ne zamjeraš.
13.09.2011. (09:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potoče, ponekad zbilja mislim kako mi čitaš misli. Naime, upravo nedavno sam i sama, nakon petogodišnjih dvojbi, shvatila kako je, u mom životu, jedan takav organizam umro. Prijateljstvo koje mi je nekada značilo više od cijelog svijeta postalo je dosadno. Nekad zajedničke teme su poprimile različite predznake i otišle svaka u svom smjeru. Niti nakon traženja točke u kojoj bi se desilo stapanje, nisam je mogla naći.
Drugi dio organizma još uvijek se drži nekih prošlih tema. Moj je vlak već odavno otišao. A spoznaja o svemu bila je, koliko god to grozno i grubo zvučalo, oslobađajuća!!! Nakon godina ropstva, mogu reći - puštam, sa zadovoljstvom!!!
13.09.2011. (10:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Toni, riječ je o zadanoj konstrukciji čiji su, da tako kažem, nosači naslov, objašnjenje u zagradi i direktnost opisa prijateljstva kao osmoze. Sve to, ta cjelina, daju efekt. Ideja je u tome da se na metaforičan način prikaže pretvaranje života i svježine u kraj i prah. Čista deevolucija. Cijela stvar je sastavljena 95 posto od razmišljanja o tome što i kako se zbilo sušenje prijateljstva i pet posto gotovo skrivene sjete, emocija. A emocije traže ogoljenost, prečace, zamućivanje, jer su i same takve. Ovo je pjesma rezignacije, namjerno tvrda, napisan na način eseja u kratkim redovima i koja je na kolosijeku, koja ne plovi i vrluda. Drago mi je da imaš strpljenja čitati me.
@Knjižna buba, za razliku od tebe koja si osjetila zdovoljstvo krajem jednog prijateljstva, ja, napisah Toniju osjećam rezignaciju. Dodao bih, i prokletu grižnju savjesti. Često sam (si) kriv. Hvala za iskazani stav.
13.09.2011. (10:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naravno da je "problem" u meni i mom iščitavanju, to nikad ne bih osporio. Autor uvijek ima svoje zašto i zato; ako nema, onda je pozer, a ne umjetnik. Zato moj doživljaj dolazi iz vizure kojom gledam na pjesmu, a to je naglasak na čistoj emotivnosti, na onom manje objašnjivom dijelu "priče". Otuda zadrška prema više esejističkim formama kad je poezija u pitanju. Tvoje objašnjenje potvrđuje i tebe kao čistokrvnog autora i mene kao takvog i takvog "komentatora".
13.09.2011. (10:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ako osjećaš grižnju savjesti, rezignaciju...možda za tebe tada nije sve završilo. Možda se može još štogod popraviti. U tom slučaju bi trebao pokušati. Komunikacija je teška, ali izvediva. Treba biti akrobat, vratolomac. Ali ne možeš ništa izgubiti. I, da se nadovežem na neke druge komentare - možeš naći sebe. Barem dio. Držim figu!
13.09.2011. (11:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lijepo si i lako opisao tešku situaciju. kad je netko nebitan u pitanju - ma koga briga ... ali kad je netko bitan, čini se kao da ga nikada nitko neće moći zamjeniti. a nažalost - naročito ne može on sam.
ako nisi baš nekog zahebo, nema tu mjesta krivnji - ljudi se vremenom mijenjaju, i jednostavno te jedno jutro opali činjenica da to više nije to. a to je bolna spoznaja, da.
13.09.2011. (15:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dopada mi se tvoj stil pisanja , prenošenje ljudske dubine u riječi , na površinu .Dojmljiv mi je i podnaslov ( stranica iz herbarija prešanih prijateljstava ) . Svašta bi se tu moglo naći prešano , pospremljeno i prošlo u herbariju svakog od nas . Samo o nama samima ovisi koliko će što trajati ...:))
13.09.2011. (16:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Upravo sam se spremao da ti to kažem, ali me je Terminal za dlaku pretekao. Dodajem da primjećujem da je tvoja, čini se sada, tebi imanentna forma - forma pjesme u prozi. Pa prema tome treba se prepustiti tom, možda nesvjesnom nagnuću, koji, po meni, daje izvrsne rezultate. Ipak, ja ne bih bio stari, dosadni Sven kad ne bih dodao: po meni - sve si odlično rekao u prve dvije strofe. Od treće bih uzeo prva tri stiha i s tim završio pjesmu. Ja! Ali ja nisam ti, kao što ni ti nisi ja, možda na sreću ove i drugih pjesama koje će se izvaliti iz tvog pjesničkog inkubatora.
14.09.2011. (13:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Terminal tvoja sugestija pobuđuje moju volju da se dodatno discipliniram (blog sam po sebi navodi na redovnu aktivnost/promjenu) i to upravo u smislu strukturiranja cjeline. A autonomni punktovi, kako nazivaš dijelove unutarnjeg rsporeda bile bi, ja to volim tako nazivati, lirske definicije s kojima nastavljam. Hvala ti puno!
@Sven AE prihvaćam tvoje određenje da se kod mene radiradi o nekakvom hibridu proznog i poetskog. Takvim formama i sadržajem pokušavam (si) dublje objasniti zašto je karakter sudbina, i zašto su jedino stalne promjene. Hvala na posjećivanju!
14.09.2011. (15:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Toni M
Jako lijepo i pametno napisano, ali možda baš zato imam mali problem... Jer sve je kristalno jasno, gotovo kao esej i onda mi baš ta lirska pitoresknost pomalo smeta. Kao da pjesma traži ogoljeniju formu. Subjektivni, prvi dojam - nadam se da ne zamjeraš.
13.09.2011. (09:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Alžbeta Bathory
Potoče, ponekad zbilja mislim kako mi čitaš misli.
Naime, upravo nedavno sam i sama, nakon petogodišnjih dvojbi, shvatila kako je, u mom životu, jedan takav organizam umro.
Prijateljstvo koje mi je nekada značilo više od cijelog svijeta postalo je dosadno. Nekad zajedničke teme su poprimile različite predznake i otišle svaka u svom smjeru. Niti nakon traženja točke u kojoj bi se desilo stapanje, nisam je mogla naći.
Drugi dio organizma još uvijek se drži nekih prošlih tema. Moj je vlak već odavno otišao.
A spoznaja o svemu bila je, koliko god to grozno i grubo zvučalo, oslobađajuća!!!
Nakon godina ropstva, mogu reći - puštam, sa zadovoljstvom!!!
13.09.2011. (10:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potok
@Toni, riječ je o zadanoj konstrukciji čiji su, da tako kažem, nosači naslov, objašnjenje u zagradi i direktnost opisa prijateljstva kao osmoze. Sve to, ta cjelina, daju efekt. Ideja je u tome da se na metaforičan način prikaže pretvaranje života i svježine u kraj i prah. Čista deevolucija. Cijela stvar je sastavljena 95 posto od razmišljanja o tome što i kako se zbilo sušenje prijateljstva i pet posto gotovo skrivene sjete, emocija. A emocije traže ogoljenost, prečace, zamućivanje, jer su i same takve. Ovo je pjesma rezignacije, namjerno tvrda, napisan na način eseja u kratkim redovima i koja je na kolosijeku, koja ne plovi i vrluda. Drago mi je da imaš strpljenja čitati me.
@Knjižna buba, za razliku od tebe koja si osjetila zdovoljstvo krajem jednog prijateljstva, ja, napisah Toniju osjećam rezignaciju. Dodao bih, i prokletu grižnju savjesti. Često sam (si) kriv.
Hvala za iskazani stav.
13.09.2011. (10:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Toni M
Naravno da je "problem" u meni i mom iščitavanju, to nikad ne bih osporio. Autor uvijek ima svoje zašto i zato; ako nema, onda je pozer, a ne umjetnik. Zato moj doživljaj dolazi iz vizure kojom gledam na pjesmu, a to je naglasak na čistoj emotivnosti, na onom manje objašnjivom dijelu "priče". Otuda zadrška prema više esejističkim formama kad je poezija u pitanju. Tvoje objašnjenje potvrđuje i tebe kao čistokrvnog autora i mene kao takvog i takvog "komentatora".
13.09.2011. (10:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Alžbeta Bathory
Ako osjećaš grižnju savjesti, rezignaciju...možda za tebe tada nije sve završilo. Možda se može još štogod popraviti. U tom slučaju bi trebao pokušati. Komunikacija je teška, ali izvediva. Treba biti akrobat, vratolomac. Ali ne možeš ništa izgubiti. I, da se nadovežem na neke druge komentare - možeš naći sebe. Barem dio. Držim figu!
13.09.2011. (11:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
madeleine
lijepo si i lako opisao tešku situaciju.
kad je netko nebitan u pitanju - ma koga briga ... ali kad je netko bitan, čini se kao da ga nikada nitko neće moći zamjeniti.
a nažalost - naročito ne može on sam.
ako nisi baš nekog zahebo, nema tu mjesta krivnji - ljudi se vremenom mijenjaju, i jednostavno te jedno jutro opali činjenica da to više nije to. a to je bolna spoznaja, da.
13.09.2011. (15:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
e.t.
Dopada mi se tvoj stil pisanja , prenošenje ljudske dubine u riječi , na površinu .Dojmljiv mi je i podnaslov ( stranica iz herbarija prešanih prijateljstava ) . Svašta bi se tu moglo naći prešano , pospremljeno i prošlo u herbariju svakog od nas . Samo o nama samima ovisi koliko će što trajati ...:))
13.09.2011. (16:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Darko Legin
zanimljivo nadasve, tjera maštu, barem moju na razmišljanje.
13.09.2011. (17:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sredovječni udovac
To je esej o sredovjecnosti? - znam da nije, pricinilo mi se, svatko se cese tamo gdje ga...
13.09.2011. (17:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tales of sorrow
Ljepo napisano. Malo preizravno za moj ukus, ali cijenim :)
13.09.2011. (18:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sven adam ewin
Čudno da se Sven do sad nije utrp'o sa svojim komentarom. Već je dosadio i Bogu i vragu!
13.09.2011. (21:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potok
To nije istina! Upravo suprotno!
13.09.2011. (21:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
Dobro, siguran sam da ovu pjesmu znaš i bez mene...
13.09.2011. (22:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sven adam ewin
Upravo sam se spremao da ti to kažem, ali me je Terminal za dlaku pretekao.
Dodajem da primjećujem da je tvoja, čini se sada, tebi imanentna forma - forma pjesme u prozi.
Pa prema tome treba se prepustiti tom, možda nesvjesnom nagnuću, koji, po meni, daje izvrsne rezultate.
Ipak, ja ne bih bio stari, dosadni Sven kad ne bih dodao: po meni - sve si odlično rekao u prve dvije strofe. Od treće bih uzeo prva tri stiha i s tim završio pjesmu. Ja!
Ali ja nisam ti, kao što ni ti nisi ja, možda na sreću ove i drugih pjesama koje će se izvaliti iz tvog pjesničkog inkubatora.
14.09.2011. (13:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potok
@Terminal tvoja sugestija pobuđuje moju volju da se dodatno discipliniram (blog sam po sebi navodi na redovnu aktivnost/promjenu) i to upravo u smislu strukturiranja cjeline. A autonomni punktovi, kako nazivaš dijelove unutarnjeg rsporeda bile bi, ja to volim tako nazivati, lirske definicije s kojima nastavljam. Hvala ti puno!
@Sven AE prihvaćam tvoje određenje da se kod mene radiradi o nekakvom hibridu proznog i poetskog. Takvim formama i sadržajem pokušavam (si) dublje objasniti zašto je karakter sudbina, i zašto su jedino stalne promjene. Hvala na posjećivanju!
14.09.2011. (15:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hannah
Uf, nije baš lagano štivo za laku noć...
14.09.2011. (20:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...