online

Tužba za ratne reparacije - Francuski advokat Ivan Jurašinović pred sudom u Parizu tvrdi:

Moji klijenti su žrtve etničkog čišćenja



Francuski advokat Ivan Jurašinović podnio je tužbu za obeštećenje jedne porodice iz Bosne, koja sada živi u Francuskoj, zbog stradanja i materijalnih gubitaka u ratu od 1992. do 1995. godine. To je prva tužba za ratnu reparaciju koja je podnesena pred nekim evropskim pravosuđem i, sudeći po dosadašnjem toku postupka, proces će se i održati pred sudom u Parizu



Ivan Jurašinović: "Karadžić i Mladić su i dalje u bjekstvu i, poslije odgovora iz Banje Luke, sudit će im se u odsustvu"

Piše: Dževad Sabljaković

Advokat Ivan Jurašinović je pred sudom u Parizu, u ime jedne bošnjačke porodice, podnio tužbu protiv Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Momčila Krajišnika i Biljane Plavšić. Protiv prve dvojice tužbu je službeno poslao kabinetu predsjednika Republike Srpske u Banjoj Luci, Krajišnik je optužnicu dobio u pritvoru Haškog tribunala, gdje čeka pravosnažnu presudu od 27 godina zatvora, a Biljani Plavšić je uručena u zatvoru u Švedskoj, gdje izdržava kaznu od 11 godina zatvora.

"Želim pred francuskim pravosuđem da za svoje klijente postignem ono što im nije dato pred Haškim tribunalom, a to je - pravda. Haški tribunal vodi krivične postupke protiv optuženih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava sa deklariranim ciljem da osigura pravdu za žrtve, ali praktično žrtve nemaju ništa od toga", kaže ovaj mladi advokat, porijeklom iz Bosne (iz Hrvatske Kostajnice, RH op. ž.p.), ali rođen u gradu Angersu na zapadu Francuske, gdje i sada živi.
Uporan je i nepokolebljiv: "Moji klijenti su žrtve etničkog čišćenja. Unižavani su, mučeni, prisiljeni na izgnanstvo, a imovina im je opljačkana i uništena. Oni će pred francuskim sudom postići pravdu koja im je uskraćena u Haškom tribunalu."
Članovi porodice, u čije ime je podnio tužbu, ne žele da budu identificirani. Ratna stradanja i traume još nisu zaboravili. Otac porodice i danas trpi psihičke posljedice tortura kojima je bio izložen kad su u aprilu 1992. pripadnici snaga bosanskih Srba opkolili njihovu kuću u okolini Foče. Toliko je pretučen da su i članovi njegove porodice i agresori mislili da je mrtav. Kuća im je spaljena sa svim što su imali, a oni, da bi spasili glavu, krenuli su na put izbjeglištva. Majka i djeca su, zahvaljujući francuskoj asocijaciji Équilibre, našli utočište u Francuskoj. Otac im se pridružio dvije godine kasnije.
To je sažetak njihovih ratnih stradanja, koja su, kako kažu, "jedan strašan roman". Najstariji od troje djece imao je šest godina kad su prognani. Petnaest godina kasnije, prošlog ljeta, kad je navršio 21 godinu, ponovo je obišao kraj u kojem se rodio i proveo prve godine života. "Nikada neću zaboraviti. Mog oca su tukli preda mnom. Muškarci s puškama su bili okolo i zapovijedali da gledam. Tamo sada ništa nema. Čak i temelji naše kuće zarastaju u korov i šiblje", kaže on.
"Ne želimo da se naša imena i prezimena pojavljuju u medijima. Imamo u kraju odakle smo još mnogo rodbine i plašimo se za njih. Uz to, želim da moja djeca i u budućnosti mogu bez problema da posjećuju svoj kraj i da ne zaborave ko su i odakle su", kaže njegova majka.
Na pitanje pod kojim obrazloženjem je tužio spomenutu četvorku čelnika Republike Srpske, Jurašinović kaže: "Kad su srpske snage napale Foču i okolinu u aprilu 1992, moji klijenti, kao i većina nesrpskog stanovništva, bili su izloženi fizičkoj torturi, članovi njihovih porodica su ubijani, a oni otvorenim prijetnjama prinuđeni da napuste svoje kuće, koje su potom uništene. To se zbivalo u vrijeme kad je Karadžić bio predsjednik Republike Srpske, Mladić komandant srpskih snaga, Krajišnik predsjednik Skupštine bosanskih Srba, a Biljana Plavšić, također u vrhu vlasti srpskog entiteta, teorijski pravdala etničko čišćenje. Svi su bili članovi zločinačke organizacije koja je u rukama držala i zakonodavnu i izvršnu vlast i dopuštala da se čine zločini protiv čovječnosti. Svi su optuženi u Haškom tribunalu, ali je do sada jedina Biljana Plavšić, koja je poslije rata bila i predsjednica Republike Srpske, pravosnažno osuđena."
Na presudu koju joj je izrekao Haški tribunal Jurašinović se okomio s posebnom žestinom: "Moji klijenti, kao i većina ljudi koji su stradali u ratu u Bosni, bili su u početku uvjereni da će pravda za njih i hiljade drugih biti postignuta u Haškom tribunalu. Međutim, teško su se razočarali kad je Biljana Plavšić osuđena na 11 godina zatvora, pošto je priznala krivicu za jednu točku optužnice, a gospođa Carla Del Ponte odustala od ostalih sedam, da bi potom Tribunal izrekao neshvatljivo blagu kaznu. Ogorčenost bosanskih izgnanika, kojima je život bukvalno slomljen, opredijelila me je da započnem borbu za jednu ozbiljnu pravdu. Čim sam stekao zvanje advokata, proučio sam u detalje sve zakone i propise i utvrdio da nema nikakve prepreke, ni u francuskom pravosuđu, ni u Statutu Haškog suda, ni u evropskim propisima, da se pokrene civilni spor u Francuskoj, kao i u bilo kojoj drugoj zemlji, protiv ljudi koji su osuđeni u Haagu. U statutima Haškog tribunala nedvojbeno piše - član 106 - da je nadležan za krivična djela počinjena u ratu u bivšoj Jugoslaviji, a da je obeštećenje žrtava u nadležnosti nacionalnih sudova. Tu nema nikakve zabune. Moji klijenti su sada francuski državljani i za njih je nacionalni sud jednostavno Tribunal de grande instance u Parizu."

DANI: Kad su doživjeli to zbog čega ste Vi u njihovo ime podnijeli tužbu, Vaši klijenti su bili građani Bosne i Hercegovine...
JURAŠINOVIĆ: Jesu, a i sada su. Ali u trenutku pokretanja civilnog postupka su bili i francuski državljani. Sve osobe koje zakonito borave u nekoj zemlji Evropske unije mogu se obratiti nacionalnim sudovima. Dakle, ako zakonito boravite u Njemačkoj, možete se obratiti njemačkim sudovima, kao da ste Nijemac. Moji klijenti imaju zakonit boravak u Francuskoj i obratili su se francuskom sudu za zaštitu svojih prava.
DANI: Da li francuski sud može da se proglasi nenadležnim?
Teško. Proučio sam sve zakone i pravne propise i nedvojbeno utvrdio da se u svakoj zemlji u Evropi, bile članice Unije ili, ovakav postupak, dakle civilni, a ne krivični, može pokrenuti. Da bih bio jasniji: protiv osoba kojima je presuda izrečena u Haškom tribunalu ne može se više voditi krivični postupak, ne mogu biti dva puta osuđene za isto krivično djelo, ali civilni postupak, za reparaciju, kao što je ovaj, apsolutno je pravosudno mogućan. Haški tribunal je na izvjestan način za sada prepreka.
DANI: Vrlo ste kritični prema Haškom tribunalu!
JURAŠINOVIĆ: Haški tribunal je prije svega osnovan da osigura pravdu za žrtve. Njihove patnje treba da budu javno priznate, da na sudu steknu status žrtve. To Haški tribunal ne čini, on se bavi samo procesuiranjem i kažnjavanjem onih koji su počinili ratne zločine, ali kad je riječ o žrtvama, sasvim je neefikasan. Haag ima prednost i monopol da postupa u ime žrtava. A žrtve su blokirane jer moraju čekati definitivnu presudu Tribunala, da bi pred nacionalnim sudovima mogli pokrenuti postupke za obeštećenja. Zbog nade da će Haški tribunal u svemu postići pravdu za žrtve, izgubili smo mnogo vremena. U pismu pariskom sudu Haag je rezerviran prema našem sporu. Kažu: to može da utječe na suđenje Krajišniku koje je sada u žalbenoj fazi. Prije će biti da osjećaju "konkurenciju" u pogledu procesne efikasnosti.
DANI: Kako su optuženima uručene optužnice?
JURAŠINOVIĆ: Karadžić i Mladić su i dalje u bjekstvu i, poslije odgovora iz Banje Luke, sudit će im se u odsustvu. Po propisima Evropske unije, tužbe uručuju sudski službenici države na čijoj teritoriji živi optuženi. Pošto je Krajišnik u Haagu, obratili smo se holandskom pravosuđu i dobili odgovor da je Haški tribunal eksteritorijaliziran, to jest da ne pripada Holandiji, nego Ujedinjenim nacijama. Zato sam pribjegao francuskim zakonima, po kojima se u zemljama van Evropske unije tužbe uručuju direktno, i Krajišnik ju je primio preporučenom poštom u pritvoru Tribunala. On je izrazio spremnost da dođe pred pariski sud i zatražio da ga zastupa francuski advokat, mada je istakao da se ne smatra odgovornim, ni direktno ni indirektno, za navode tužbe. Pravosuđe Švedske je postupilo prema evropskim propisima i uručilo tužbu Biljani Plavšić, koja je u tamošnjem zatvoru. Ona je također uzvratila pismom pariskom sudu.
DANI: Podnijeli ste tužbu još 2005. U kojoj fazi je sada postupak?
JURAŠINOVIĆ: Imali smo već 14 ročišta. Krajišnik je zatražio advokata i Advokatska komora Francuske je imenovala branioca, koji se, međutim, nije pojavljivao na ročištima. Sudsko vijeće mu je uputilo posljednji poziv i, ako se ne pojavi ili ne pošalje pisanu argumentaciju ni na petnaestom ročištu, zakazanom za 7. maj, bit će zakazana završna rasprava u roku od nekoliko mjeseci. Biljana Plavšić nije tražila advokata. Naprotiv, ona je zaprijetila da će me tužiti zbog nanošenja emotivnih i psihičkih patnji.
DANI: Kakav rezultat spora koji ste pokrenuli očekujete?
JURAŠINOVIĆ: Prvo, uvjeren sam da će francuski sud prihvatiti nadležnost i priznati prava mojih klijenata. Drugo, uvjeren sam da ćemo dokazati da su Krajišnik, Plavšićeva i druga dva politička moćnika Republike Srpske osobno odgovorni za patnje ljudi koje nikad nisu upoznali. To je specifičnost ovog predmeta. Dokazat ću da je sve što su moji klijenti doživjeli izravna posljedica njihovih kriminalnih postupaka, prije svega sprovođenja etničkog čišćenja, krivičnog djela koje ne zastarijeva. Zbog toga ni ovaj postupak ne može zastarjeti.
DANI: Ako dobijete spor, kako mislite istjerati obeštećenje kad su dvojica optuženih u bjekstvu, a drugo dvoje u zatvoru?
JURAŠINOVIĆ: Pokrenut ću sljedeću fazu i tužiti Republiku Srpsku koju su oni osnovali. Držim se devize o pravdi koja je spora ali ne i nedostižna. Imam 28 godina i mnogo vremena da dobijem ovaj spor.




Optuženi su počinitelji, ne vlada


DANI: Da li su ovakvi ili slični procesi pokretani u drugim zemljama?
JURAŠINOVIĆ: Po mom saznanju, jedan postupak se vodio u Americi, a u Holandiji Srebreničani su podnijeli tužbu zbog toga što holandski bataljon iz međunarodnih snaga nije izvršio svoju dužnost i zaštitio ih. Jedna kolegica je u Toulouseu tužila Ujedinjene nacije zato što nisu pružile pomoć ugroženim osobama. Međutim, moja tužba je jedinstvena zato što je podnesena izravno protiv počinitelja, dakle osoba, a ne protiv neke vlade, vojske ili institucije.




Iz pisma Biljane Plavšić

Prijetnja advokatu


"Sasvim je sigurno da su ljudi za vreme rata u Bosni i Hercegovini, ali i u drugim delovima bivše Jugoslavije, bez obzira kojoj su strani pripadali, prošli kroz težak period svoga života. Postoji cela skala patnji onih koji su ostali živi. O ovome mogu kompetentno da govorim jer sam zajedno sa porodicom bežala pred pomahnitalim islamskim fundamentalistima. Ali to se nije desilo samo meni. Više desetina hiljada mojih sugrađana bežalo je spasavajući gole živote od onih koji odsecaju glave. To je bilo proleće 1992. a slične scene svet vidi danas na svojim TV ekranima, samo što se to dešava negde drugo i nekim drugim ljudima, ali metodi su isti, kao i motiv za ta užasna dela. Da li ja i meni slični imamo pravo da nekoga tužimo za pretrpljen strah?"
"U zatvorskim uslovima u kojima živim ne mogu angažovati advokata, ali nemam niti finansijskih mogućnosti za takav angažman. Moja odbrana pred Haškim tribunalom plaćena je od strane suda nakon provere mojih finansijskih mogućnosti. Kada bih posedovala imovinu ili neki novac, platila bih advokata da podigne optužnicu protiv gospodina Jurašinovića. Tužila bih ga Advokatskoj komori Francuske, Svetskoj advokatskoj komori i Sudu zbog dvogodišnjeg uznemiravanja i psihičke torture izazvane njegovim pismima. On je to zaslužio.
Prof. dr. Biljana Plavšić"



Novi procesi

Nagodbe iz Haaga ne obavezuju žrtve


DANI: Žrtve imaju pravo samo da pokrenu civilni postupak za obeštećenje. Dakle, nemaju nikakve mogućnosti i za pokretanje krivičnog postupka.
JURAŠINOVIĆ: Nije isključena svaka mogućnost. Evo primjera: Biljana Plavšić je bila optužena po osam tačaka. U nagodbi sa Haškim tužilaštvom, priznala je krivicu po jednoj tački, a oslobođena preostalih sedam. Ta nagodba s Haškim tužilaštvom ni u čemu ne obavezuje žrtve. Drugim riječima, žrtve mogu da podnesu zahtjev za krivični postupak protiv Biljane Plavšić po svakoj od onih sedam odbačenih tačaka.
Oni koji su sastavili Statut Haškog tribunala propustili su, namjerno ili ne, da reguliraju sva pitanja o priznanju. Svi koji su sklopili nagodbu o priznanju oslobođeni su suđenja za po nekoliko tačaka optužnice. Međutim, te tačke nisu iščezle, one i dalje terete optužene i, u svim ovakvim slučajevima, žrtve protiv njih mogu povesti i krivični postupak. Nagodba o priznanju ima svoju funkciju u Tribunalu - skraćivanje dugih i skupih suđenja i saradnja s tužilaštvom, naprimjer - ali to ne obavezuje žrtve da zaborave one tačke haških optužnica po kojima postupak nije vođen. Dakle, žrtve imaju pravo da ne budu zadovoljne radom Haškog tribunala, bolje rečeno tužilaštva tog suda, i da povedu samostalnu krivičnu parnicu po onim tačkama kojih su, kao dar za priznanje, osuđeni oslobođeni. Onima koji su preživjeli patnje, poput mojih klijenata, nevjerovatno blage presude izrečene onima koji su "priznali" nerazumljive su i neprihvatljive. Ali treba imati na umu da krivica po tačkama za koje nisu suđeni uglavnom ne zastarijeva. Novi procesi su mogućni.


Dani, Sarajevo, Broj 566 - 18.04.2008