U Slavoniji se taj blagdan zove još i
Brašančevo. Slavi se, naime, početkom ljeta u vrijeme kad pšenično zrno prelazi iz mliječnoga stanja u kruto.
osijek.hr, 07. 06. 2007.
Petar Hektorović u
Ribanju i ribarskom prigovaranju piše:
Zašto nis’ dal ni htil ponest kanjčenicu / S ke bi kadgod imil dobru brašnenicu? / Nahital bi kanjac, jer ovdi love se, / Procipov i janjac dokle on donese.
U ova četiri dvanaesterca tek dvije riječi mogu biti manje jasne.
Brašnenica je "hrana". Po
Skokovu tumačenju u starocrkvenoslavenskom brašno je značilo "jelo". To se očuvalo u katoličkom terminu Brašančevo (Tijelovo), kada se svetkuje Isusova zadnja večera s učenicima. Ta je riječ poimeničen pridjev od deminutiva brašance (tijelo Isusovo) pored brašnace (hostia, eucharistia). Dubrovački je pisci upotrebljavaju u značenju "pričest". Odatle denominali brašniti kod
Belostenca te nesvršeni glagol brašnovati (15. i 16. stoljeće) - "ići na pričest". Danas se u Istri govori bršnovati (hraniti, pričešćivati se).
Za viaticum (posljednja pričest umirućem, ali i poputbina, dakle "putni trošak") postoje izvedenice brašanica, brašenica, brašnenica, brašnjenica i s disimilacijom (nj-n u lj-n) brašljenica. Od 16. stoljeća brašnja je "hrana".
Srećko LORGER, Slobodna Dalamcija, 7.1.2004.