Faksimil iz knjige Moj život s Francekom
Knjiga Ankice Tuđman Moj život s Francekom pravije rudnik zlata za istraživače. Svi ozbiljni izvori s kojima kontaktiram naglašavaju da je najveći utjecaj na prvog hrvatskog predsjednika imala njegova supruga. Zato je ova knjiga objektivnije svjedočanstvo o Tuđmanu nego da ga je pisao sam.
Ankica je nazočila povijesnim događajima, Tuđman joj ih je prepričavao, koristi njegove dnevničke zabilješke i arhivsku građu Ureda Predsjednika.
Kod nje je i dokumentacija o snivanju HDZ-a i ne može prežalit što ju je Ivo Sanader brisao iz stranke iako joj je Francek rekao da je ona druga na listi članova HDZ-a, odmah iza njega.
Pa da pokaže Sanaderu da se Tuđman ne bi pomirio s tim da se sudi njegovom prijatelju koji ga je na Osnivačkoj skupštii HDZ-a na Jarunu predložio za predsjednika, Branimiru Glavašu, Ankica prilaže faksiil Izjave kojom 32 osječka HDZ-ovca potpisuju da prihvaćaju legitimtet i legalitet Osnivačke skupštine HDZ-a, održane u Zagrebu dne 17. lipnja 1989. Oni podržavaju odluku većinskog dijela Odbora za pripremu Osnivačke skupštine o održavanju Osnivačke skupštine na nejavnom mjestu kao nužnu i u interesu Hrvatske demokratske zajednice.
Branimir Glavaš je dakle još i organzirao davanje podrške u bazi Tuđmanovom u odnosu na skup u hotelu Panorama Marka Veselice. Kao što je igrao za Sanadera protiv Pašalića, Glavaš je još na samom početku HDZ-a odigrao za Tuđmana.
Na popisu izjave podrške Tuđmanu nalazi se i Glavašev brat Tomislav. Tu je i aktualni predsjednik osječke HVIDR-e Miljenko Kolobarić, aktivan u aktualnom stožeru za obranu digniteta Branimira Glavaša. Član osječke HVIDR-e Miro Erkapić, koji je također potpisao, svojedobno se nalazio među tužiteljima Drage Pilsela, koji su smatrali da ih je on uvrijedio u jednom tekstu nazvavši ih fašistima. Tuđmana je podržao i Boras Milan, zvan Pajo, svojedobni vlasnik kafića "Milano" u kojem je među ustaškom ikonografijom dominirala fotografija Paje s podignutom desnicom na Pavelićevom grobu u Madridu.
Inače, Ankica Tuđman se trudi pokazati kako se Tuđman nije dao isprovocirati od ustaša i udbaša dok se meteorski uspinjao, uzevši zalet među iseljenicima u Kanadi. U pretjeranom opisivanju Franceka kao žrtve komunizma, Ankici promakne i poneka pojedinost koja nedvojbeno upućuje na Tuđmanov primarno komunistički mentalni sklop.
Pišući o njihovom boravku u Salzburgu u studenom 1988. Ankica navodi da je Francek namjeravao posjetiti već teško bolesnog svećenika, za kojeg su im dobro obaviješteni iseljenici rekli da je bio osobni ispovijednik Ante Pavelića.
Kao nepatvoreni staljinist Tuđman uopće nije razmišljao o crkvenom institutu ispovjedne tajne. On je Ankici povjerio da je od Pavelićevog ispovjednika htio saznati mnogo važnih detalja iz tog razdoblja koje nije do kraja osvijetljno ni ocijenjeno kod znanstvenika i povijesnika. Svećeniku je pozlilo prije nego ga je Tuđman stigao ispitati o ispovjednim tajnama, pa je prebačen u bolnicu na infuziju.
|