06.12.2006. (12:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
flahajzn
Malo postovanja prema onima koji su umrli... Ako vec pises, pisi o onima koji su zivi i koji ti mogu odgovoriti. Ostavi Paju Borasa da na miru lezi u svom grobu...
06.12.2006. (13:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi Blog
@Žac, evo dolje, 4. prosinca u 8 sati i 42 minute, ja sam po ne znam koji put to o čemu Ankica sada priča napisao ovako: Ako je Branimir Glavaš za nešto nesumnjivo kriv, onda je njegov arhizločin upravo u toj svjesnoj pripadnosti - ta, on je ZNAO sve spletke oko marginalizacije Veselice i dovođenja Tuđmana na vlast, jer su upravo njegovi suborci hitali iz Osijeka na igralište Borca, čime je Glavaš po prvi put odredio sudbinu HDZ-a - od samoga početka fingiranom, lažnom nacionalnom pokretu, u kojemu je nacionalizam bio samo izlika, mamac i cover: iznutra, u arkanskim predjelima jezgre pokreta, carevali su članovi Kružoka Steve Krajačića! Jasno, to i nije nikakvo otkriće, i zaista se čudim opaskama:... a ja misli da nešto znam!, jer ako se već ne čitaju knjige (a tko bi zapravo čitao Šošića), ona je moguće pitati HDZ-ovce, pa će se od svakog onog tko ima ikakve veze s 1989. godinom čuti ista ta priča. Glavaš je dakle dva puta učinio jedno te isto: prvi put na igralištu Borca, a drugi puta na saboru diferencijacije, kad je podržao Sanadera; oba je puta njegov tim usmjerio tok povijesti HDZ-a, i, time i Hrvatske.
06.12.2006. (23:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi Blog
@Nego, Gandalfarija, ako baš želiš pikanteriju za laku noć, evo jedne uzgredne pričice o osnutku HDZ-a. 1994. godine osniva se - registrira se, da budem sasvim precizan - HND; Mesić i Manolić okupljaju društvo u Frankopanskoj, muvaju se različiti ljudi, i, jednog dokonog popodneva, sjedim ja sa starinom Josipom Manolićem i časkam; rekli bismo: aktualni sat. Joža je uvijek bio pribran čovjek, viđao sam ga i za uspona i za padova (malo je bio potresen kad je Tuđman kresao grane pa otpilio i Šeksa i njega, ali, ni to ga nije izbacilo iz takta), ali, ovaj je put iz nekog razloga - ne mislim na generalne razloge secesije od Tuđmana, mislim na neki prigodan, dnevni razlog koji ga je iziritirao - bio na rubu živaca. Prvi put otkako ga znam! I, odjednom će ti, ali baš out of the blue, nemotivirano i kao grom iz vedra neba, starina Jožica meni: A što se Tuđmana tiče, mogli bi se mi porazgovarati tko se tu kome pridružio! Mene kao da je gorespomenuti grom ošinuo! Naime, iako mi je već davno prije počelo svitati da tu nešto ne štima, da tu mene netko jebe i laže u pogledu datuma poznanstava (Joža je javno, u tv-emisijama još 1992. tvrdio da Tuđmana zna ovlaš, onako, preko plota, iz druge polovine osamdesetih!, da bi se kasnije ispostavilo da se znaju pouzdano iz 1942., kad Joža Tuđmana šalje u partizane, dok Mesić i Degoricija tvrde da se znaju i otprije, iz 1938., što Joža negira) u tom mi je trenutku cijeli svijet izgledao kao prevrnut brot: strop i lusteri dolje, parketi gore! Da sada ne načinjem ovu temu, koju bih mogao elaborirati kasnijim dopunama i raspitivanjima, ali, presudno je dakle to: Tko je zapravo organizirao tu jezgru koja je preuzela HDZ? Jer, HDZ nije bio nikakav slučajan, nasumičan pokret! Očito, i Tuđmanova putovanja o kojima je Željko toliko puta pisao, i ona iz sedamdesetih o kojima sam ja govorio, o opaska Mike Tripala da mu je Tuki jasno dao do znanja još sedamdesetih da se ovdje kroz 20 godina bez njega ništa ne će događati, kao i niz drugih detalja, sve to dakle otkriva brižnu dugogodišnju pripremu. No, to pitanje nije samo stvar kulturnopovijesnog cjepidlačenja: riječ je o presudnom podatku hrvatske novije povijesti! Tko je zapravo činio taj intelektualni kružok Steve Krajačića, o kojemu Manolić govori recimo u intervjuu iz 1998. Davoru Glavašu, u Feral Tribuneu, kako to da ti dečki koji žive u dvije susjedne kuće preuzimaju organizaciju cijelog jednog nacionalnog pokreta, kako to da ih ne samo Udba - da postanemo ozbiljni - nego i jugoslavenska politika tolerira i, štoviše, potstiće, kako to da je tu i Stipe, čijega je oca Joža poznavao također još iz ratnog vremena, kako to da tu nema ni Savke ni Mike, u koje se Hrvatska zaklinjala dvadesetak godina prije, itd.itd.? Osim mene, eto, o tome ne piše ama baš nitko, baš kao što ovdje nitko ni jednom jedinom slikom ili riječi nije, primjerice, obilježio 35 godina početka studentskih štrajkova maspoka! Nevjerojatna zemlja! Ovdje se ni o čemu što je zaista stvaralo i gradilo našu povijest ne smije ni zucnuti! Istražiti razloge te šutnje bio bi najkorisniji posao koji onaj tko je za tu povijest, ali i za našu današnjicu zbiljski zainteresiran, može poduzeti.
07.12.2006. (00:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Dragi Blog, prestrašno. Ankica piše o Tuđmanovom ilegalnom boravku u Parizu 1977. kad je sreo Brunu Bušića godinu dana pred atentatat te navodi da je Francek iste godine ilegalno boravio i u Švedskoj. Jesi mi ti Dragi Blože pričao o ileganom boravku u Parizu, a da ti je o tome govorio Vlado Gotovac? Za Švedsku ću se morati raspitati kod Nikole Mastrovića i Tončija Percana. A Što se tiče tko je bio prije, kaže jedna verzija da su njemački agenti Boljkovac i Manolić (Krajačićeva ekipa) zasjedali kod generala Ivana Denca. Onda su se njih tri dogovorila da isfuraju Tuđmana, pa ih Tuki zeznuo i okrenuo se Norvalovcima.
07.12.2006. (23:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi Blog
@Žac, idemo polako: Kao što možeš provjeriti na svome blogu, ja već dvije godine, kad tema dopušta, opetujem taj Tuđmanov put iz 1976., samo i jedino zato jer ga se prešućuje i taji, iz očitih i shvatiljivih razloga: naime, na spomen tog puta prva je asocijacija: Čekaj, pa kako je to Tuđman putovao u drugoj polovini sedamdesetih, a već je desetak godina prije bio na crnoj listi udbe, partije, režima...= Jugoslavije!? O toj zgodi govori nepouzdani BV u svojoj knjizi o Udbi, ali, kolikogod Božo bio nepouzdan svjedok, ipak se o tom podatku koji govori o Tuđmanovom susretu s Bušićem ali i starim HSS-ovcem, pukovnikom Babićem, može razgovarati s Tuđmanovim bližnjima: ja sam razgovarao s Manolićem, Pašalićem, a o tome su nešto rekli i Ljerka Mintas-Hodak kao i Miroslav Tuđman. Miroslav se pravi kao da, ili zaista ništa ne zna. Ljerka je na ispračaju Bušićevi zemnih ostataka prizvala u sjećanje i taj razgovor Tuđmana i Bruna, i to pred stotinama svjedoka na Mirogoju! Pašalić tvrdi da mu je stari kazao kako je jednom prošvercan u gepeku (možda je to bila junačka verzija za Ivića, da se puše i paunira), a drugi put je kao putovao s lažnom putovnicom. Joža mi tvrdi da su oba puta bila s lažnim putovnicama. In summa: puta je bilo; očito, putovalo se normalno, jer, priča o lažnim putovnicama ne drži vodu! Ta, tko bi to falsificirao Tuđmanu lažnu putovnicu 1976.godine, i tko bi previdio njegovo prekogranično izbivanje u situaciji kad se znalo tko je koji vic ispričao sinoć u Gradskoj ili kod Pere ustaše!? S druge strane, Tuđman i Manolić dakle već su najmanje 34 godine skupa - ako je 1942. inicijalna godina, kad Manolić šalje Tuđmana na Bilogoru, u partizane - stanuju kuća do kuće, i nitko me živ ne može uvjeriti da njih dvojica, skupa sa Stevom Krajačićem i svime što je to značilo - za neobavještene, jebiga: Stevo je osiguravao Titu Brijune za smjene Rankovića, dakle, to je dovoljno da zamislite kojega je ranga taj fucker bio, ako i nije bio mali bog, kako je na samrti rekao Duhačeku - uzgajaju šampinjone, igraju šah i ne snuju ama baš ništa nego kako će cisternom i ovoga vikenda u Stevin bazen dopremiti čistu morsku vodu! Dakle, Tuki je putovao, to je pouzdanno, a sada samo ostaje istražiti koliko, kako i gdje. O putu u Švedsku niša ne znam, iako bi i meni Nikola štošta rekao, a ako je Percan iz Raklja, porco dio, morao bi mi sve ispričati. Gotovac mi o Tuđmanovim putovanjima nije govorio, nego mi je Mika Tripalo ispričao onu dogodovštinu koju sam također više puta citirao: vozili su se sedamdesetih on i Tuđman iz Slavonskoga broda, sjedeći na zadnje sjedištu auta. Pričaju o koječemu, kadli će Franjo: "Vidjet ćete, za dvadeset godina ovdje se ništa bez mene neće događati!". Tripalo mi je to ispričao posve siguran u Franjinu duboku uronjenost u tu nevjerojatnu jugoslavensku kabalu koja je, o tome pak govori i Dule Bilandžić, još šezdesetih bila svjesna nužnosti raspada Jugoslavije: on tvrdi da je to jasno uviđao i glasno izgovarao Kardelj, a da ni Tito nije osporavao te uvide. Jednom ću nešto napraviti s Duškom na tu temu, a vjerujem da bi i tebi štošta kazao kad bi mu došao s pripremljenim konkretnim pitanjima. Da su Joža & Joža imali veze s BND-om, to je vjerojatno općepoznata činjenica, jer su je i jedan i drugi, Boljkovac više Manolić manje, potvrdili; prvi i javno, u intervjuima, višekratno. O toj sesiji s Ivanom Dencom ne znam ništa, ali, Tuđmanov otklon od Mesića i Manolića malo je složenija stvar. Najprije, nije bilo nikakvog otklona: to govorim iz prve ruke i kao svjedok. Sve je počelo, ideološki gledano vrlo rano, još 1991., ako ne i ranije, ali, 1991. Manolić je već uvelike bio u sukobu s Vukojevićem i Šuškom. U trenutku kad Amerikanci od Tuđmana traže da se odrekne Manolića, počinje lom: Ameri to traže gotovo je sigurno zbog cijelog seta naših veza s Rusijom, ne dakle samo davnašnjih Jožinih kontakata ili zbog famozne mitske stanice Steve Krajačića koja zna Manolića izbaciti iz takta (uvijek popizdi na to, ali, ima i dobar argument: Mislite li vi da bi u doba IB-a netko preživio s radio-stanicom u podrumu iz kojega kontaktira ni manje ni više nego SSSR?, klasično je Jožicino pitanje.), nego i zbog ukupnih geostrateških odnosa na Balkanu, u oblikovanju kojih Rusija nije bila samo srpski oslonac: konačno, sjetimo se Tuđmanovog puta u Moskvu, kad više nitko drugi nije ostao! Da o cijelom nizu naših ruskih đaka i ne pričam: od nestora Gregurića pa do oporbenjaka Čačića, svi su naši tehnomenađeri - zapravo: svi naši tadašnji premijeri! - barem dio svoga života proveli u Moskvi! Hrvatska je slabovidno mislila da će zapad preseliti berlinski zid na Drinu! Amerikancima nije padalo na pamet da Rusima prepuste ono što je i Milošević snivao u vidu neke pravoslavne unije Srbija-Bjelorusija-Rusija, na koju se naslanja i pravoslavna Grčka. Kad bi sada i Hrvatska svoje teritorijalno ustavnopravno ukonačenje dočekala u nekakvoj obnovljeoj Banovini Hrvatskoj, da sada istaknem samo taj aspekt...
08.12.2006. (11:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi Blog
....sasvim paradoksalno, ali istinito, tu svoju Veću Hrvatsku (jer Velika Hrvatska, NDH, nije dolazila u obzir), dugovali Rusima! Naime, ne samo da su oni imali presudan utjecaj na Miloševića, nego su i naši čelnici gledali u Moskvu kad god je zatrebalo: Tomac ti o tome priča kad spominje Gregurićevu i njegovu besanu noć i pozive u Moskvu ne bi li se osujetilo možebitan raketman Zagreba; mislim da je tada i o napadu aviona bila riječ). U svakom slučaju, Amerikanci nisu nimalo blagonaklono gledali na tu Tuđmanovu viziju novog balkanskog poretka (koja zapravo nije nimalo pogrešna!), a prema kojoj je ključ riješenja svih ovdašnjih problema u osovini: Zagreb- Beograd! Odatle se naime dade derivirati nužnost podjele BiH, ali, nemoj mi sad zamjerit, shit happens: u tom vremenu, svi su ionako bili za tu opciju, a ovi koji danas pričaju da nisu, lažu - gledali su što će se dogoditi, i, kako Šušak još nije otpilio Manolića, i nije bilo potrebe za velikim oporavanjem toga plana. Tek kasnije, dakle, sa zahtjevom, kako Joža kaže: maloga špiclova, da se Manolića makne s mjesta koje nadzire sav protok obavještajnih informacija javlja se potreba za političkim alibijem, koji se iznalazi u neslaganju s Tuđmanovom politikom u Bosni! Istina je pak ova: da je joža nekim slučajem i čudom ostao šef obavještajne zajednice, Tuđman nikada ne bi Stipu micao iz Sabora! Konačno, čak i usred najveće svađe - koju baka Ankica danas interpretira kao puč, što je idiotarija bez presedana, jer da se kojim slučajem u sabora stekla većina na strani HND-a, bilo bi to sasvim legalno preuzimanje vlasti! - Tuđman nije bio ljut na Stipu: nudio mu je mjesto u Bruxellesu, i Stipe se dva tjedna predomišljao! Ne znam zašto, ali, nije prihvatio ponudu, možda i zbog krive procjene da Tuđman sigurno pada - možda ga je Joža u to uvjerio svojim čuvenim analizama i prebrojavanjima onih koji su za njih i onih koji su za nas - no bilo kako bilo, Stipe je ostao uz Jožu i, šest godina kasnije postao predsjednik koji će vladati duže nego Tuđman i ostaviti dubljega traga: nakon Stipe zasigurno ne će biti nikoga tko bi Hrvatsku doveo do stanja prve polovine devedesetih; sačuvaj ovaj komentar, pa ćeš vidjeti da čišćenje po desnici tek dolazi na red, jer, jebiga, treba nekako živjeti i nakon drugog mandata, ako sam dovoljno jasan. Tuđman se dakle nije otklonio od Mesića i Manolića, nego je stvar zakuhao Joža, sljedio ga je nevjerojatno ambiciozni Stipe, kojega je Franjo tolerirao do krajnjih granica strpljivosti, a kad je tivka pukla, kao što je bilo za očekivati, Stipe je popizdio i Franju zamrzio doživotno, dok je Joža već kroz mjesec, dva od osnutka HND-a redovno kontaktirao i komunicirao s Tuđmanom. Budući da sam ja čuven po svojoj bliskosti s Jožicom, vidio sam odmah da tu nekaj ne štima: raspad HND-a bio je vidljiv godinu prije no što se dogodio. Stipe je čak do te mjer bio u čudu zbog svega što se zbiva, da je i Oluju dočeo blijed u licu: ne zbog oslobođenja Hrvatske, ne, to mu je bilo OK, nego zbog svijesti da će sada Tuđman vladati do smrti! Joža je pak s tipčnom lakoćom prešao preko činjenice da je do jučer zagovarao plan Z4 i kulturnu autonomiju Srba, de facto priznanje Krajine u kojoj bi srpska milicija imala vlastite uniforme i oznake, ali, to je Joža: za njega su to efemerne stvari, on stalno ionako roni na većoj dubini. To ne govorim iz djetinje fascinacije: Joža je naprosto tri, četiri desetljeća u politici duže od ostalih, vitalan je, više je toga vidio, proživio, ima nos za stvari, ima i veze i ljude, i čak se i u ovom trenutku koješta u ovoj našoj zemlji događa po Jožicinoj volji. Što, kad se sve zbroji i oduzme, i nije loše. Ovo sam sve ispričao samo zato jer je ta priča pretpostavka shvaćanja odnosa spram Ljube Krasića, Šuška i Norvala: nije tu bilo kasnije Tuđmanove konverzije, to je od početka obostrana simpatija, koja je samo jednom napukla: Šušak je dobio po nosu, Tuđman mu je kazao da će morati potražiti novog ministra obrane, na što je Gojko mrtav-hladan odgovorio da će onda on morati potražiti svog novog predsjednika! Goja je imao dobar američki background, i tu je nekako osnov napetosti na relaciji Manolić - Šušak, a ne po liniji ustaše - partizani (budimo ozbiljni, Šušak, da ne pričam o mrtvom čovjeku stvari koje on ne može ni potvrditi ni osporiti, ali zaista nije bio ustaša: bio sam tik do njega još u Bestu devedesete, za nekakve HDZ-ove proslave, i kad je pala prva pronacistika pijana pjesmica, Šušak je intervenirao da se taj, rekao je, "primitivni probisvjet makne". Goja nije bio ni blesav, ni loš čovjek; jednostavno, tako im je grah pao i prvotno se pomireno jezgro rasulo. Konano, Manolić tvrdi da je Šušak ionako s njima kontaktirao još od Rijeke, dakle prije no što je otišao u Kanadu. To ne znači sad da je bio Udbaš, nego znači to što sam rekao: kao i svi u Hrvatskoj, i on je morao imati nekakve relacije s Udbom, jer, inače bi skončao kao Budiša i Gotovac. Da zaključim: nakon što se Amerima situacija ovdje na Balkanu pomalo...
08.12.2006. (11:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi Blog
...otela iz ruku - iako im je cijeli ovaj rat išao u prilog: na deset je godina prolongirao osnivanje EU, koja je prvotno kao EZ bila najavljivana za desetljeće ranije - nakon što su ruski đaci i s jedne i s druge strane Drine počeli uređivati prostor Balkana po mjeri Beograda i Zagreba, nakon što se krenulo o podjelu Bosne i Hercegovine, nakon što se uvidjelo da bi obe te polutke bivše Jugoslavije zapravo više dugovale Moskvi nego Zapadu, Amerikanci su ubrzo okrenuli stvar u svoju korist: nije prošlo dvije godine od smjene Manolića, pred Oluju su uklonjeni čak i ljudi poput staroga Bobetka, i, u američkoj režiji, uz prethodnu diplomatsku pripremu (Šarinić, isplate Miloševiću na Cipar itd.), cijela je stvar riješena na sasvim drukčijoj osnovi - ne u Moskvi, niti u Bruxellesu, nego u Daytonu. Kad zapravo pogledaš, stvar se vrlo brzo odvijala: mi tek sporo doznajemo što se događalo, ali, svi ti događaji zbili su se samo u par godina! Da se rastaneš nakon tri godine, rekli bi ljudi: pa kud prije!? A, eto, tri su se (pred)ratna druga posvadila i u kraćem vremenu. Tako to biva: jest da je tih par Hercegovaca bilo nezajažljivo i da je Šušak kasnije zaista svišao i obišao Hrvatskom, ali, to je sve tek sljedilo taj prvotni lom: u njemu on nije imao, jer nije mogao imati preveliku ulogu. Stvari su se pokrenule po narudžbi izvana. Tuđman im se samo povinovao. Stoga, velim, nije on priglio Norval, a odbacio partizane, nego je samo u jednom trenutku poslušao zahtjev onih na čijoj su liniji i Goja i ostali bili od početka, dok su Stipe i Joža imali sasvim druge prijatelje i druge, tada sve manje moćne zaštitnike. Ne vjerujem da sam rekao konačnu istinu, ali, ako barem potaknem da se sada Broj Jedan ili netko do dečkih pridruži raspravi, nitko sretniji. Puno vas pozdravljam i ugodan vikend! Vaš,
08.12.2006. (12:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pelin
Žac, žalosno je da onako denunciraš liječenog. To bi tribalo bit ispod tvog nivoa. Baš sam se razočara. Pa ko će ti virovat, ako tako denunciraš svoje poznanike. Neš ti , trava ko trava. al bacat čovika u govna radi toga to ti ne valja. Inače redovito pratim tvoj blog, i skidam kapu na hrabrosti koju iskazuješ svojim pisanjem. Još veči gušt mi je čitati komentare. Dragi Blog samo pichi dalje, pljunimo istini u oći da nas dica sutra mogu gledat.
08.12.2006. (20:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gandalfarija
IDES????
06.12.2006. (12:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gandalfarija
a ja mislio da nesto znam!
06.12.2006. (12:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
flahajzn
Malo postovanja prema onima koji su umrli... Ako vec pises, pisi o onima koji su zivi i koji ti mogu odgovoriti. Ostavi Paju Borasa da na miru lezi u svom grobu...
06.12.2006. (13:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi Blog
@Žac, evo dolje, 4. prosinca u 8 sati i 42 minute, ja sam po ne znam koji put to o čemu Ankica sada priča napisao ovako: Ako je Branimir Glavaš za nešto nesumnjivo kriv, onda je njegov arhizločin upravo u toj svjesnoj pripadnosti - ta, on je ZNAO sve spletke oko marginalizacije Veselice i dovođenja Tuđmana na vlast, jer su upravo njegovi suborci hitali iz Osijeka na igralište Borca, čime je Glavaš po prvi put odredio sudbinu HDZ-a - od samoga početka fingiranom, lažnom nacionalnom pokretu, u kojemu je nacionalizam bio samo izlika, mamac i cover: iznutra, u arkanskim predjelima jezgre pokreta, carevali su članovi Kružoka Steve Krajačića!
Jasno, to i nije nikakvo otkriće, i zaista se čudim opaskama:... a ja misli da nešto znam!, jer ako se već ne čitaju knjige (a tko bi zapravo čitao Šošića), ona je moguće pitati HDZ-ovce, pa će se od svakog onog tko ima ikakve veze s 1989. godinom čuti ista ta priča. Glavaš je dakle dva puta učinio jedno te isto: prvi put na igralištu Borca, a drugi puta na saboru diferencijacije, kad je podržao Sanadera; oba je puta njegov tim usmjerio tok povijesti HDZ-a, i, time i Hrvatske.
06.12.2006. (23:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi Blog
@Nego, Gandalfarija, ako baš želiš pikanteriju za laku noć, evo jedne uzgredne pričice o osnutku HDZ-a.
1994. godine osniva se - registrira se, da budem sasvim precizan - HND; Mesić i Manolić okupljaju društvo u Frankopanskoj, muvaju se različiti ljudi, i, jednog dokonog popodneva, sjedim ja sa starinom Josipom Manolićem i časkam; rekli bismo: aktualni sat. Joža je uvijek bio pribran čovjek, viđao sam ga i za uspona i za padova (malo je bio potresen kad je Tuđman kresao grane pa otpilio i Šeksa i njega, ali, ni to ga nije izbacilo iz takta), ali, ovaj je put iz nekog razloga - ne mislim na generalne razloge secesije od Tuđmana, mislim na neki prigodan, dnevni razlog koji ga je iziritirao - bio na rubu živaca. Prvi put otkako ga znam! I, odjednom će ti, ali baš out of the blue, nemotivirano i kao grom iz vedra neba, starina Jožica meni: A što se Tuđmana tiče, mogli bi se mi porazgovarati tko se tu kome pridružio! Mene kao da je gorespomenuti grom ošinuo! Naime, iako mi je već davno prije počelo svitati da tu nešto ne štima, da tu mene netko jebe i laže u pogledu datuma poznanstava (Joža je javno, u tv-emisijama još 1992. tvrdio da Tuđmana zna ovlaš, onako, preko plota, iz druge polovine osamdesetih!, da bi se kasnije ispostavilo da se znaju pouzdano iz 1942., kad Joža Tuđmana šalje u partizane, dok Mesić i Degoricija tvrde da se znaju i otprije, iz 1938., što Joža negira) u tom mi je trenutku cijeli svijet izgledao kao prevrnut brot: strop i lusteri dolje, parketi gore! Da sada ne načinjem ovu temu, koju bih mogao elaborirati kasnijim dopunama i raspitivanjima, ali, presudno je dakle to: Tko je zapravo organizirao tu jezgru koja je preuzela HDZ? Jer, HDZ nije bio nikakav slučajan, nasumičan pokret! Očito, i Tuđmanova putovanja o kojima je Željko toliko puta pisao, i ona iz sedamdesetih o kojima sam ja govorio, o opaska Mike Tripala da mu je Tuki jasno dao do znanja još sedamdesetih da se ovdje kroz 20 godina bez njega ništa ne će događati, kao i niz drugih detalja, sve to dakle otkriva brižnu dugogodišnju pripremu. No, to pitanje nije samo stvar kulturnopovijesnog cjepidlačenja: riječ je o presudnom podatku hrvatske novije povijesti! Tko je zapravo činio taj intelektualni kružok Steve Krajačića, o kojemu Manolić govori recimo u intervjuu iz 1998. Davoru Glavašu, u Feral Tribuneu, kako to da ti dečki koji žive u dvije susjedne kuće preuzimaju organizaciju cijelog jednog nacionalnog pokreta, kako to da ih ne samo Udba - da postanemo ozbiljni - nego i jugoslavenska politika tolerira i, štoviše, potstiće, kako to da je tu i Stipe, čijega je oca Joža poznavao također još iz ratnog vremena, kako to da tu nema ni Savke ni Mike, u koje se Hrvatska zaklinjala dvadesetak godina prije, itd.itd.? Osim mene, eto, o tome ne piše ama baš nitko, baš kao što ovdje nitko ni jednom jedinom slikom ili riječi nije, primjerice, obilježio 35 godina početka studentskih štrajkova maspoka! Nevjerojatna zemlja! Ovdje se ni o čemu što je zaista stvaralo i gradilo našu povijest ne smije ni zucnuti! Istražiti razloge te šutnje bio bi najkorisniji posao koji onaj tko je za tu povijest, ali i za našu današnjicu zbiljski zainteresiran, može poduzeti.
07.12.2006. (00:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
45lines
@Dragi Blog, prestrašno. Ankica piše o Tuđmanovom ilegalnom boravku u Parizu 1977. kad je sreo Brunu Bušića godinu dana pred atentatat te navodi da je Francek iste godine ilegalno boravio i u Švedskoj. Jesi mi ti Dragi Blože pričao o ileganom boravku u Parizu, a da ti je o tome govorio Vlado Gotovac?
Za Švedsku ću se morati raspitati kod Nikole Mastrovića i Tončija Percana. A Što se tiče tko je bio prije, kaže jedna verzija da su njemački agenti Boljkovac i Manolić (Krajačićeva ekipa) zasjedali kod generala Ivana Denca. Onda su se njih tri dogovorila da isfuraju Tuđmana, pa ih Tuki zeznuo i okrenuo se Norvalovcima.
07.12.2006. (23:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi Blog
@Žac, idemo polako: Kao što možeš provjeriti na svome blogu, ja već dvije godine, kad tema dopušta, opetujem taj Tuđmanov put iz 1976., samo i jedino zato jer ga se prešućuje i taji, iz očitih i shvatiljivih razloga: naime, na spomen tog puta prva je asocijacija: Čekaj, pa kako je to Tuđman putovao u drugoj polovini sedamdesetih, a već je desetak godina prije bio na crnoj listi udbe, partije, režima...= Jugoslavije!? O toj zgodi govori nepouzdani BV u svojoj knjizi o Udbi, ali, kolikogod Božo bio nepouzdan svjedok, ipak se o tom podatku koji govori o Tuđmanovom susretu s Bušićem ali i starim HSS-ovcem, pukovnikom Babićem, može razgovarati s Tuđmanovim bližnjima: ja sam razgovarao s Manolićem, Pašalićem, a o tome su nešto rekli i Ljerka Mintas-Hodak kao i Miroslav Tuđman. Miroslav se pravi kao da, ili zaista ništa ne zna. Ljerka je na ispračaju Bušićevi zemnih ostataka prizvala u sjećanje i taj razgovor Tuđmana i Bruna, i to pred stotinama svjedoka na Mirogoju! Pašalić tvrdi da mu je stari kazao kako je jednom prošvercan u gepeku (možda je to bila junačka verzija za Ivića, da se puše i paunira), a drugi put je kao putovao s lažnom putovnicom. Joža mi tvrdi da su oba puta bila s lažnim putovnicama. In summa: puta je bilo; očito, putovalo se normalno, jer, priča o lažnim putovnicama ne drži vodu! Ta, tko bi to falsificirao Tuđmanu lažnu putovnicu 1976.godine, i tko bi previdio njegovo prekogranično izbivanje u situaciji kad se znalo tko je koji vic ispričao sinoć u Gradskoj ili kod Pere ustaše!? S druge strane, Tuđman i Manolić dakle već su najmanje 34 godine skupa - ako je 1942. inicijalna godina, kad Manolić šalje Tuđmana na Bilogoru, u partizane - stanuju kuća do kuće, i nitko me živ ne može uvjeriti da njih dvojica, skupa sa Stevom Krajačićem i svime što je to značilo - za neobavještene, jebiga: Stevo je osiguravao Titu Brijune za smjene Rankovića, dakle, to je dovoljno da zamislite kojega je ranga taj fucker bio, ako i nije bio mali bog, kako je na samrti rekao Duhačeku - uzgajaju šampinjone, igraju šah i ne snuju ama baš ništa nego kako će cisternom i ovoga vikenda u Stevin bazen dopremiti čistu morsku vodu!
Dakle, Tuki je putovao, to je pouzdanno, a sada samo ostaje istražiti koliko, kako i gdje.
O putu u Švedsku niša ne znam, iako bi i meni Nikola štošta rekao, a ako je Percan iz Raklja, porco dio, morao bi mi sve ispričati. Gotovac mi o Tuđmanovim putovanjima nije govorio, nego mi je Mika Tripalo ispričao onu dogodovštinu koju sam također više puta citirao: vozili su se sedamdesetih on i Tuđman iz Slavonskoga broda, sjedeći na zadnje sjedištu auta. Pričaju o koječemu, kadli će Franjo: "Vidjet ćete, za dvadeset godina ovdje se ništa bez mene neće događati!". Tripalo mi je to ispričao posve siguran u Franjinu duboku uronjenost u tu nevjerojatnu jugoslavensku kabalu koja je, o tome pak govori i Dule Bilandžić, još šezdesetih bila svjesna nužnosti raspada Jugoslavije: on tvrdi da je to jasno uviđao i glasno izgovarao Kardelj, a da ni Tito nije osporavao te uvide. Jednom ću nešto napraviti s Duškom na tu temu, a vjerujem da bi i tebi štošta kazao kad bi mu došao s pripremljenim konkretnim pitanjima. Da su Joža & Joža imali veze s BND-om, to je vjerojatno općepoznata činjenica, jer su je i jedan i drugi, Boljkovac više Manolić manje, potvrdili; prvi i javno, u intervjuima, višekratno. O toj sesiji s Ivanom Dencom ne znam ništa, ali, Tuđmanov otklon od Mesića i Manolića malo je složenija stvar.
Najprije, nije bilo nikakvog otklona: to govorim iz prve ruke i kao svjedok. Sve je počelo, ideološki gledano vrlo rano, još 1991., ako ne i ranije, ali, 1991. Manolić je već uvelike bio u sukobu s Vukojevićem i Šuškom. U trenutku kad Amerikanci od Tuđmana traže da se odrekne Manolića, počinje lom: Ameri to traže gotovo je sigurno zbog cijelog seta naših veza s Rusijom, ne dakle samo davnašnjih Jožinih kontakata ili zbog famozne mitske stanice Steve Krajačića koja zna Manolića izbaciti iz takta (uvijek popizdi na to, ali, ima i dobar argument: Mislite li vi da bi u doba IB-a netko preživio s radio-stanicom u podrumu iz kojega kontaktira ni manje ni više nego SSSR?, klasično je Jožicino pitanje.), nego i zbog ukupnih geostrateških odnosa na Balkanu, u oblikovanju kojih Rusija nije bila samo srpski oslonac: konačno, sjetimo se Tuđmanovog puta u Moskvu, kad više nitko drugi nije ostao! Da o cijelom nizu naših ruskih đaka i ne pričam: od nestora Gregurića pa do oporbenjaka Čačića, svi su naši tehnomenađeri - zapravo: svi naši tadašnji premijeri! - barem dio svoga života proveli u Moskvi! Hrvatska je slabovidno mislila da će zapad preseliti berlinski zid na Drinu! Amerikancima nije padalo na pamet da Rusima prepuste ono što je i Milošević snivao u vidu neke pravoslavne unije Srbija-Bjelorusija-Rusija, na koju se naslanja i pravoslavna Grčka. Kad bi sada i Hrvatska svoje teritorijalno ustavnopravno ukonačenje dočekala u nekakvoj obnovljeoj Banovini Hrvatskoj, da sada istaknem samo taj aspekt...
08.12.2006. (11:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi Blog
....sasvim paradoksalno, ali istinito, tu svoju Veću Hrvatsku (jer Velika Hrvatska, NDH, nije dolazila u obzir), dugovali Rusima! Naime, ne samo da su oni imali presudan utjecaj na Miloševića, nego su i naši čelnici gledali u Moskvu kad god je zatrebalo: Tomac ti o tome priča kad spominje Gregurićevu i njegovu besanu noć i pozive u Moskvu ne bi li se osujetilo možebitan raketman Zagreba; mislim da je tada i o napadu aviona bila riječ). U svakom slučaju, Amerikanci nisu nimalo blagonaklono gledali na tu Tuđmanovu viziju novog balkanskog poretka (koja zapravo nije nimalo pogrešna!), a prema kojoj je ključ riješenja svih ovdašnjih problema u osovini: Zagreb- Beograd! Odatle se naime dade derivirati nužnost podjele BiH, ali, nemoj mi sad zamjerit, shit happens: u tom vremenu, svi su ionako bili za tu opciju, a ovi koji danas pričaju da nisu, lažu - gledali su što će se dogoditi, i, kako Šušak još nije otpilio Manolića, i nije bilo potrebe za velikim oporavanjem toga plana. Tek kasnije, dakle, sa zahtjevom, kako Joža kaže: maloga špiclova, da se Manolića makne s mjesta koje nadzire sav protok obavještajnih informacija javlja se potreba za političkim alibijem, koji se iznalazi u neslaganju s Tuđmanovom politikom u Bosni! Istina je pak ova: da je joža nekim slučajem i čudom ostao šef obavještajne zajednice, Tuđman nikada ne bi Stipu micao iz Sabora! Konačno, čak i usred najveće svađe - koju baka Ankica danas interpretira kao puč, što je idiotarija bez presedana, jer da se kojim slučajem u sabora stekla većina na strani HND-a, bilo bi to sasvim legalno preuzimanje vlasti! - Tuđman nije bio ljut na Stipu: nudio mu je mjesto u Bruxellesu, i Stipe se dva tjedna predomišljao! Ne znam zašto, ali, nije prihvatio ponudu, možda i zbog krive procjene da Tuđman sigurno pada - možda ga je Joža u to uvjerio svojim čuvenim analizama i prebrojavanjima onih koji su za njih i onih koji su za nas - no bilo kako bilo, Stipe je ostao uz Jožu i, šest godina kasnije postao predsjednik koji će vladati duže nego Tuđman i ostaviti dubljega traga: nakon Stipe zasigurno ne će biti nikoga tko bi Hrvatsku doveo do stanja prve polovine devedesetih; sačuvaj ovaj komentar, pa ćeš vidjeti da čišćenje po desnici tek dolazi na red, jer, jebiga, treba nekako živjeti i nakon drugog mandata, ako sam dovoljno jasan. Tuđman se dakle nije otklonio od Mesića i Manolića, nego je stvar zakuhao Joža, sljedio ga je nevjerojatno ambiciozni Stipe, kojega je Franjo tolerirao do krajnjih granica strpljivosti, a kad je tivka pukla, kao što je bilo za očekivati, Stipe je popizdio i Franju zamrzio doživotno, dok je Joža već kroz mjesec, dva od osnutka HND-a redovno kontaktirao i komunicirao s Tuđmanom. Budući da sam ja čuven po svojoj bliskosti s Jožicom, vidio sam odmah da tu nekaj ne štima: raspad HND-a bio je vidljiv godinu prije no što se dogodio. Stipe je čak do te mjer bio u čudu zbog svega što se zbiva, da je i Oluju dočeo blijed u licu: ne zbog oslobođenja Hrvatske, ne, to mu je bilo OK, nego zbog svijesti da će sada Tuđman vladati do smrti! Joža je pak s tipčnom lakoćom prešao preko činjenice da je do jučer zagovarao plan Z4 i kulturnu autonomiju Srba, de facto priznanje Krajine u kojoj bi srpska milicija imala vlastite uniforme i oznake, ali, to je Joža: za njega su to efemerne stvari, on stalno ionako roni na većoj dubini. To ne govorim iz djetinje fascinacije: Joža je naprosto tri, četiri desetljeća u politici duže od ostalih, vitalan je, više je toga vidio, proživio, ima nos za stvari, ima i veze i ljude, i čak se i u ovom trenutku koješta u ovoj našoj zemlji događa po Jožicinoj volji. Što, kad se sve zbroji i oduzme, i nije loše. Ovo sam sve ispričao samo zato jer je ta priča pretpostavka shvaćanja odnosa spram Ljube Krasića, Šuška i Norvala: nije tu bilo kasnije Tuđmanove konverzije, to je od početka obostrana simpatija, koja je samo jednom napukla: Šušak je dobio po nosu, Tuđman mu je kazao da će morati potražiti novog ministra obrane, na što je Gojko mrtav-hladan odgovorio da će onda on morati potražiti svog novog predsjednika! Goja je imao dobar američki background, i tu je nekako osnov napetosti na relaciji Manolić - Šušak, a ne po liniji ustaše - partizani (budimo ozbiljni, Šušak, da ne pričam o mrtvom čovjeku stvari koje on ne može ni potvrditi ni osporiti, ali zaista nije bio ustaša: bio sam tik do njega još u Bestu devedesete, za nekakve HDZ-ove proslave, i kad je pala prva pronacistika pijana pjesmica, Šušak je intervenirao da se taj, rekao je, "primitivni probisvjet makne". Goja nije bio ni blesav, ni loš čovjek; jednostavno, tako im je grah pao i prvotno se pomireno jezgro rasulo. Konano, Manolić tvrdi da je Šušak ionako s njima kontaktirao još od Rijeke, dakle prije no što je otišao u Kanadu. To ne znači sad da je bio Udbaš, nego znači to što sam rekao: kao i svi u Hrvatskoj, i on je morao imati nekakve relacije s Udbom, jer, inače bi skončao kao Budiša i Gotovac. Da zaključim: nakon što se Amerima situacija ovdje na Balkanu pomalo...
08.12.2006. (11:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi Blog
...otela iz ruku - iako im je cijeli ovaj rat išao u prilog: na deset je godina prolongirao osnivanje EU, koja je prvotno kao EZ bila najavljivana za desetljeće ranije - nakon što su ruski đaci i s jedne i s druge strane Drine počeli uređivati prostor Balkana po mjeri Beograda i Zagreba, nakon što se krenulo o podjelu Bosne i Hercegovine, nakon što se uvidjelo da bi obe te polutke bivše Jugoslavije zapravo više dugovale Moskvi nego Zapadu, Amerikanci su ubrzo okrenuli stvar u svoju korist: nije prošlo dvije godine od smjene Manolića, pred Oluju su uklonjeni čak i ljudi poput staroga Bobetka, i, u američkoj režiji, uz prethodnu diplomatsku pripremu (Šarinić, isplate Miloševiću na Cipar itd.), cijela je stvar riješena na sasvim drukčijoj osnovi - ne u Moskvi, niti u Bruxellesu, nego u Daytonu. Kad zapravo pogledaš, stvar se vrlo brzo odvijala: mi tek sporo doznajemo što se događalo, ali, svi ti događaji zbili su se samo u par godina! Da se rastaneš nakon tri godine, rekli bi ljudi: pa kud prije!? A, eto, tri su se (pred)ratna druga posvadila i u kraćem vremenu. Tako to biva: jest da je tih par Hercegovaca bilo nezajažljivo i da je Šušak kasnije zaista svišao i obišao Hrvatskom, ali, to je sve tek sljedilo taj prvotni lom: u njemu on nije imao, jer nije mogao imati preveliku ulogu. Stvari su se pokrenule po narudžbi izvana. Tuđman im se samo povinovao. Stoga, velim, nije on priglio Norval, a odbacio partizane, nego je samo u jednom trenutku poslušao zahtjev onih na čijoj su liniji i Goja i ostali bili od početka, dok su Stipe i Joža imali sasvim druge prijatelje i druge, tada sve manje moćne zaštitnike. Ne vjerujem da sam rekao konačnu istinu, ali, ako barem potaknem da se sada Broj Jedan ili netko do dečkih pridruži raspravi, nitko sretniji. Puno vas pozdravljam i ugodan vikend! Vaš,
08.12.2006. (12:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pelin
Žac, žalosno je da onako denunciraš liječenog. To bi tribalo bit ispod tvog nivoa. Baš sam se razočara. Pa ko će ti virovat, ako tako denunciraš svoje poznanike. Neš ti , trava ko trava. al bacat čovika u govna radi toga to ti ne valja. Inače redovito pratim tvoj blog, i skidam kapu na hrabrosti koju iskazuješ svojim pisanjem. Još veči gušt mi je čitati komentare. Dragi Blog samo pichi dalje, pljunimo istini u oći da nas dica sutra mogu gledat.
08.12.2006. (20:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
45lines
@pelin, ne denunciram liječenog. Sam se denuncira. Pogledaj nešto niže što je napisao za Jana Štedula s RTL-a. Rugala se sova sjenici.
08.12.2006. (23:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...