01.12.2006., petak
S Francekom na dekici
 Jedna od većih pogrešaka Ivice Račana je podrška Zdravku Tomcu za zagrebačkog gradonačelnika 1996. Da je Račan umjesto Tomca, predložio tada za gradonačelnika Milana Bandića, a Franjo Tuđman dosita bio prorok kakvim ga danas predstavlja njegova udovica Ankica, pa potvrdio Banditosa, suvremena hrvatska povijest izgledala bi potpuno drugačije. Bandić, najautentičniji posttuđmanovac, najvjerojatnije bi politički izgorio do 2000-e. Građani Zagreba, zasigurno, danas ne bi financirali Grude, Mostar, Derventu, biskupiju u Gospiću, Dinamo (Croatiu)... A obzirom na biografiju Bandićevog političkog uzora dr. Franje Tuđmana, kojem je udovica Ankica posvetila "Život s Francekom", strašno me zanima je li autorica vjerno opisala okolnosti i načine na koje je poznati komunistički funkcionar olakšavao Tuđmanovo tamnovanje i uopće disidentski položaj u SRH. Kako su mi potvrdila dvojica posttitovih republičkih sekretara za unutrašnje poslove (ministara policije) Pavle Gaži i Vilim Mulc, upravo je Ankica Tuđman održavala vezu između Mike Špiljaka s jedne strane te Kaptola i Franceka Tuđmana s druge. A općepoznato je već i iz feljtona Darka Hudelista da je tim posredovanjima Tuđman imao poseban tretman u zatvoru (famozne Ankičine dekice), kao prvi disident dobio pasoš kojim otputovao po lovu u Kanadu (Ankica piše da je tamo prodao užasno puno knjiga)... Pozna li netko od čitatelja gospođu Ankicu Tuđman ili njena izdavača, molio bih da se založi da mi se pošalje spomenuta knjiga da ju ne recenziram napamet. |
