14.07.2006., petak
Najpoznatiji lažac među dobitnicima nagrada Hrvatskog novinarskog društva
|
Razmišljam se prestati baviti novinarstvom jer ovo selo naše malo Hrvatska ne podnosi proroke. Uspjeh doktora Franje Tuđmana je indikativan izuzetak u tom pravilu. Pročitavši ovoga tjedna priznanje Ive Pukanića da je Nacional u listopadu 2004. donio izmišljenu priču o pokušaju otmice djece Ante Gotovine prisjetio sam se da sam tu glupost razotkrio još u Vjesniku mjesec dana nakon što je objavljena, te da sam do nedavno bio jedini koji je javno posumnjao u Pukanićeva naklapanja. Uvod u Puknićev prvi tekst: DRAMA U CENTRU ZAGREBA Spriječena otmica Gotovinine djece Tek prije nekoliko dana doznalo se se da su polovicom lipnja četvorica beogradskih kriminalaca stigla u Zagreb s zadatkom da otmu djecu generala Ante Gotovine Piše: Ivo Pukanić Tek se prije nekoliko dana doznalo za dramu koja se u petak, 4. lipnja, odvijala u središtu Zagreba. Tada je, u zadnji trenutak, spriječena otmica djece odbjegloga generala Ante Gotovine koju je trebala izvesti skupina srpskih kriminalaca iz Beograda. Cilj pomno pripremane akcije bio je jednostavan: ucjenjujući ga otetom djecom, primorati generala Gotovinu da se preda Haaškom sudu. General Ante Gotovina u Hrvatskoj ima dvoje djece. Starija kći Ana rođena je 1994. u Gotovininoj ratnoj vezi s Vesnom Karuzom, novinarkom Hrvatske televizije, koja je izvještavala s bojišnice. Sin Ante rođen je 1997. u braku Gotovine i Dunje Zloić, pukovnice HV-a, koju je general upoznao kao tajnicu i osobu od najvećeg povjerenja pokojnog ministra Gojka Šuška. Kao rezultat vrlo dobrih odnosa između Vesne Karuze i Dunje Zloić-Gotovine Ana i Ante zajedno ljetuju u... Nacional, 19.10.2004. Dio mog teksta: U konstrukcije s Gotovinom upletena je i Srbija. Tako je jedan tjednik objavio maštovitu priču da su mafijaši iz Srbije pokušali oteti generalovu djecu, ali da su odlučnom akcijom njegovih prijatelja, najprije isprebijani a potom transportirani natrag u Srbiju. Na pitanje ima li u tome istine, ugledni beogradski stručnjak za organizirani kriminal Dobrivoje Radovanović izjavio je za Vjesnik da je riječ o čistoj fantaziji. Nitko u Srbiji nije čuo za imena navodnih beogradskih mafijaša koji su trebali oteti Gotovininu djecu. Božidar Spasić, bivši savezni inspektor Udbe i vlasnik detektivske agencije SIA-e, rekao nam je da priča o otmičarima iz Beograda »ne pije vodu«. »Tko zna koji su motivi da se u priču o Gotovini uplete Beograd. No sigurno je da ono što je objavljeno nema veze sa zdravim razumom. Počevši od toga da bi se - čak i kad bi to bila istina - postavilo pitanje kako to da su u Hrvatskoj Gotovinini prijatelji sposobniji i jači od službenih policijskih organa i tajnih službi, do toga da se automatski pištolj 'ultimax', kojim su se navodno poslužili Gotovinini prijatelji, na javnom mjestu ne može nositi skriven ispod odjeće čak ni zimi zbog svoje veličine i izgleda«, kaže Spasić. On podsjeća da se svojedobno u Hrvatskoj pisalo da je Željko Ražnatović Arkan pušten iz hrvatskog zatvora 1991. jer su njegovi ljudi u Srbiji zarobili kćer pokojnog predsjednika Franje Tuđmana. »Te tvrdnje su također glupost. Da je Nevenka Tuđman bila zatvorena u Srbiji, najprije bi se time pohvalio sam Arkan kad se vratio u Beograd, a vjerojatno bi i pokojni Tuđman - kad mu se kći našla na sigurnom - iz te priče, da je istinita, napravio sebi spomenik«, zaključuje Spasić. Željko Peratović, Vjesnik, 19. 11. 2004. Pa Pukijevo posipanje pepelom od utorka: OBMANE GENERALOVA ODVJETNIKA Lažac u timu advokata Ante Gotovine MARIN IVANOVIĆ, jedan od odvjetnika Ante Gotovine, izmislio je priču o otmici generalova sina bez znanja ostalih članova odvjetničkog tima: priču je u listopadu 2004. godine objavio Nacional zbog čega se ovim putem ispričavamo čitateljima i hrvatskoj javnosti Piše: Ivo Pukanić Ispričavam se čitateljima Nacionala i hrvatskoj javnosti zbog pogrešnih informacija koje sam napisao i objavio u vezi s otmicom sina uhićenoga generala Ante Gotovine koji je u to vrijeme još bio u bijegu. U trenutku objavljivanja toga članka bio sam uvjeren da mi moji informatori govore istinu. Nimalo sumnjajući u njihovo poštenje i dobre namjere, vjerno sam prenio čitateljima cijeli događaj, točno onako kako mi je opisan. Nažalost, moj informator, u koga sam imao povjerenje, svjesno mi je lagao. Prije nekoliko mjeseci počeo sam sumnjati da mi je lagao. A da sam bio obmanut i izigran definitivno sam se uvjerio prošloga tjedna, kada mi je taj čovjek pred svjedocima to i priznao. Ime čovjeka koji je beskrupulozno lagao je Marin Ivanović i jedan je od glavnih članova odvjetničkog tima generala Ante Gotovine. No to nije i jedina laž koju mi je Ivanović plasirao, a... Nacional, 10.07.2006. Ivo Pukanić je dobitnik nekolicine nagrada HND-a. Između ostalih, novinarom godine proglašen je 1999., a 2004. bio je nagrađen za najbolji intervju (onaj s Gotovinom, dakako). U zadnjem broju svog tjednika, među glavnim temema mu je gore spomenuta ispovijest i isprika. Više puta prozivan da je glasnogovornik organiziranog kriminala, on na svojim domjencima okuplja predsjednika Stjepana Mesića i premijera Ivu Sanadera i dijeli "Top stipendije". O meni je pisao da surađujem sa stranim tajnim službama klevećući Gotovinu, da o istom po Srbiji širim laži. Trebam li spomenuti da nikada u Hrvatskoj nisam dobio novinarsku nagradu, te da sam bez posla ponajprije zbog tekstova kakav je ovaj gore citirani o izmišljenoj otmici. Najbolje je da promijenim zanimanje. Zvuči li dobro scenarist znanstveno-fantastičkih filmova? Podučim se bolje engleskom i paralelno pišem blog na stranom jeziku. Možda me zapadne kakava međunarodna blogerska nagrada. Ni novinar Ferala Drago Hedl do sada nije dobio hrvatsku novinarsku nagradu. Zadnji put kad se natjecao za novinara 2005-e. po izbopru HND-a, pobijedio ga je Goran Milić, legendarni yutelovski osloboditelj Vukovara. A povodom priznanja koje je dobio iz SAD-a - Presenting Knight International Press Fellowship Awards: Shadha Muhammad Al-Jubori, chief correspondent in Iraq for BBC Radio, Drago Hedl of the Feral Tribune, Croatia, izjavio je za Feral: Bilo bi mi i draže da sam sličnu nagradu dobio u Hrvatskoj, zemlji u kojoj živim i u kojoj novinarski djelujem skoro tri desetljeća", kaže Hedl, te dodaje: "Možda će mi ta nagrada pomoći da postanem poznatiji i u Osijeku, gradu u kojemu sam rođen i u kojemu sam proveo najveći dio života, pa da za mene sazna i gradonačelnik Anto Đapić koji se uporno pravi da ne zna da ja ovdje živim. Za razliku od čestitki koje stižu čak i od misije OESS-a u Hrvatskoj i hrvatskog PEN centra, a da ne govorim o brojnim kolegama iz zemlje i svijeta, gradonačelnik Osijeka nije primijetio činjenicu da sam dobio tu vrijednu nagradu. I ne samo to, on ne zna da ovdje radim, jer je na nedavnom ručku s probranim osječkim novinarima elegantno izostavio poziv novinaru Ferala", ističe Hedl. Vladimir Matijanić, Feral Tribune, 12. srpnja, 2006. 45 Lines se pridružuje čestitkama kolegi Hedlu i od sutra redakciju seli u Švicarsku. |
