16.06.2005., četvrtak
Gotovinine francuske veze
|
Uvjerava nas u zadnjem Globusu Paul Barril, bivši francuski obavještajac da se Ante Gotovina ne nalazi u Hrvatskoj. Znao on dobro Gotovinu. Uhitio ga je 1985. temeljem sad već i u nas poznate optužnice da je sudjelovao u pljački nekog pariškog draguljara. Nacional i Hrvatski list su pred par mjeseci pisali da je taj draguljar bio švercer koji se bavio ilegalnim poslovima za Françoisa Mitterranda, u čemu su ga Gotovina i njegov francuski sudrug Dominique Erulin htjeli u tim prljavim rabotama omesti (navodno radeći za Valérie Giscard d'Estainga). O čemu je Davor Ivanković iz Slobodne Dalmacije s Dominiqueom Erulinom porazgovarao: *According to some media articles, you and Gotovina were part of semi-official secret organization that was collecting information on criminal acts by Mitterrand’s left, whose special mission included also an inquiry into, and kidnapping of, the jeweller Solomon who was suspected of “money laundering” for Mitterrand. Mitterrand accused you and your colleagues of preparing the right-wing’s “coup d’état” against his socialist regime. - We were truly held in high respect for our effectiveness in completing the missions we were assigned to, as well as for our absolute discretion. As for the mentioned Henri Solomon, I don’t know anything about that suspicious affair. That dossier which was exploited by “certain” gendarmes muddled with new power was primarily used as to discredit us in the eyes of our many friends. Later it was used as a reason for many requests for the extradition through diplomatic channels, or through Interpol once they gave up their search for me abroad after many years. Those gendarmes are the same ones who were exposed in the scandals such as the Irish case of the “'Vincennes Three's' or also in the “Engrand’s case” from the same period. Hence, without refraining from subsequent forgery of the evidence in the first case, or from protecting the gangsters in the latter, they trumped up the dossiers with no remorse. The gendarmes of great trust… The "Allende Syndrome," panic attacks and fear of a more violent response by the right-wing (which was in fact very subservient) caused them a presentiment of horrible things to come. Mitterrand feared for his life. In order to curry his favour, they offered him a bogus conspiracy that will soon develop into the project of elimination of the president himself. The executor is, “of course,” me, selected as the Number 1, who quickly becomes the killer with an army of professionals ready for everything, among whom is also Ante. All this without a single proof, but it enables the Presidency to justify a significant portion of their expenditures. Mitterrand surrounds himself with a guard comprising 92 gendarmes…. There were unlimited funds made available to them. I stress that our opponents have never been able to charge us with a single real or concrete thing. Actually, they have never been able to find out which “serious tasks” our team fulfilled! I didn’t know enough about Mitterrand as to know if he was engaged in illegal arms trade or something else. But he needed the money so that he and “his families,” and not to mention the concubines, live in luxury. All these people lived without supervision and illegally at the expense of the Republic. Certainly, Mitterrand wasn’t giving his own money to the socialist party; Mitterrand had never had the money with him to pay for a single coffee to this courtesans. Slobodna Dalmacija, 28.2.2005. Globusov sugovornik Paul Barril deset godina je bio na čelu specijalne postorojbe zadužene za sigurnost Françoisa Mitterranda i sigurno ima puno razloga zbog kojih ne voli Erulina. Stoga kad i danas samouvjereno tvrdi da Gotovina nije ni u Hrvatskoj ni u BiH, već da ga najvjerojatnije skrivaju francuski jataci, Barril, po mom sudu, prije svega želi napakostiti Erulinu. Nije isključeno da je Ante Gotovina boravio 2003. na području Švicarske. Sam sam dobio i objavio informacije kako je te godine Gotovina viđen na području Lausane, te da je jednom doputovao zrakoplovom iz Züricha u Zagreb. Na području Geneve i Lausane početkom osamdesetih nakon napada na draguljara Solomona krili su se Gotovina i Erulin, a potonji tamo često prebiva i zadnjih godina. Ante Žoni Maksan, Gotovinin prijatelj kom je EU zabranila boravak na svom području (zbog sumnji u pomaganje odbjeglom generalu) u Švicarskoj je boravio na obuci zaštitara za svoju firmu Viribus Unitis, o čemu je u Jutarnjem listu lani izvještavao Robert Valdec. Međutim, ne vjerujem u Barrilovu tvrdnju da je i Ivo Pukanić 2003. napravio intervju s Gotovinom u Švicarskoj. Prije svega, Pukanić često ističe da je intervju napravljen u jednoj metropoli EU, a Švicarska nije članica EU. Drugo, previše je indicija da je intervju napravljen u Hrvatskoj, a da bi se zavarao trag ( i napakostilo Britancima) fingiralo se London kao mjesto njihova razgovora. Zato u Pukanićevoj putovnici žig Velike Britanije iz tog vremena. Paul Barril kaže da Ante Gotovina i danas ima snažne veze u francuskim obavještajnim službama. O povezanosti s drugim čovjekom francuske vojne sigurnosne službe, koja je ujedno i vanjska obavještajna služba (DGSE), Françoisom Bernardom (ratnih godina bio vojni ataše Francuske u Hrvatskoj) pisao sam pred par godina u Vjesniku, a nedavno je neke pojedinosti o tome, uz zajedničku fotografiju, u Hrvatskom listu objavio i Markica Rebić.  Neki vojni analitičari, koji su imali osobnog iskustva u Oluji, uvjeravaju me da je Ante Roso, lbivši legionar, nedavno označen kao samoproglašeni posrednik između Gotovine, Hrvatske i ICTY-a, u aktualnim, čvrstim vezama s Françoisom Bernardom, te da je od tud i potekla priča u Hrvatskom listu kako Francuzi nude Gotovini pomoć. Ivica Marijačić piše da su izaslanici francuske države Rosi prenijeli tri varijante mogućnosti razrješenja slučaja Gotovina: 1. da se Ante Gotovina kao francuski državljanin iz Francuske preda Haagu. 2. da se Gotovina predaFrancuzima i da mu se sudi u Francuskoj, a jamčila bi mu se, navodno jednoznamenkasta zatvorska kazna. 3. ako Gotovina ne bi prihvatio ni jednu od ove dvije mogućnosti, Francuzi mu nude trajni nestanak, zametanje svakog traga. Meni se čini da su ovi navodi Hrvatskog lista prije svega reakcija na vijest iz Globusa od 05. svibnja da je Hrvatsku posjetio francuski obavještajni general Philippe Rondot u dogovorenoj francusko-hrvatskoj misiji uhićenja Ante Gotovine. 45 lines, 12.05.2005., četvrtak I tu dolazimo do poante čitave priče ovog posta. Nedavno je Globus objavio strogo čuvanu državnu tajnu da se u lov na Antu Gotovinu uključio i Philippe Rondot, najiskusniji francuski obavještajac. Do tog angažmana došlo je temeljem zamolbe Predsjednika Stjepana Mesića francuskom kolegi Jacquesu Chiracu da Francuska pripomogne u lovu na Antu Gotovinu. Kako mi javljaju diplomatski izvori iz Bruxellessa, kada je netko iz hrvatskog vrha provalio Globusu da je Rondot u Hrvatskoj angažiran u hvatanju Gotovine, francuske su vlasti doživjele veliko razočarenje. Ne treba ni napominjati kako se tim curenjem razočarala Carla del Ponte. Stoga, procjena je mojih izvora, sve ove priče o Gotovininim francuskim vezama u zadnje vrijeme, imaju za cilj dodatno onemogućiti napore Philippea Rondota da se Gotovina privede ICTY-u, za što bi odgovornost bila pripisana Francuskoj. Sva sreća, ili nesreća, da je Carla del Ponte u ovom trenutku s velikim optimizmom usredotočena na hvatanje Ratka Mladića. Nedavno je na susretu s Predsjednikom Mesićem i premijerom Sanaderom kazala: Srbi će vas preteći u suradnji. Inače, njen izvještaj Vijeću sigurnosti UN-a o hrvatskoj suradnji bio bi puno oštriji i sa znatno više konkretnih kritika, uključujući i miniranje francuske pomoći u otkrivanju Ante Gotovine. |
