Sedamdesetiprvi dan
četvrtak , 31.07.2014.Subukia. Dan kao i mnogo njih dosada prošao mi je dok sam gledao one stare već davnih dana prožvakane slike. Siječam se prvoga tjedna kojeg sam proveo u samostanu i sirotištu, bio je uveliko emotivniji tjedan za mene ukoliko ga uspoređujem sa ovim. Čovjek se navikne na sve pa i na ovu sirotu oko sebe. Kad kažem sirotu onda ne želim podcijeniti ili nešto slično.
U našim očima možda izgleda kao sirota jer ljudi ne raspolažu svakodnevno onim malim stvarima na koje smo mi navikli i za koje smatramo da su nam potrebni kao zrak koji dišemo, za koje mislimo da su nam potrebni jer bez njih život nebi bio vrijedan življenja. Ovih zadnjih sedamdesetdana uspio sam se uvjeriti u suprotno. Materijalno nam nije potrebno ništa da bi bili emocionalno ispunjeni, a mi to vrlo često nismo jer ukoliko nas materijalna strana ne zadovoljava nametnuti standard onda nam emotivna strana pati.
„Nije problem u tomu kad netko ne vidi rješenje. Problem je kad ne vidi problem.“
- Gilbert Keith Chesterton
Subukia, 31.07.2014.
komentiraj (1) * ispiši * #
Sedamdeseti dan
srijeda , 30.07.2014.Subukia. Današnji dan nisam proveo puno podalje samostana jer mi se poslijednjih nekoliko dana nakupio umor kojeg do danas nikako nisam uspio odspavati. Nadam se da nočas hoću jer se osiječam kao starac, i to kao starac od osamdeset godina.
Ostalo mi je još tjedan dana u samostanu kada nastavljam put prema Nairobiju od kuda letim za Katar, poslijednju državu koju ću posjetiti na ovome putovanju.
„Bez entuzijazma ne možete dobiti nijednu važnu bitku.“
- John Lord O'Brian
Subukia, 30.07.2014.
komentiraj (3) * ispiši * #
Šezdesetideveti dan
Subukia. Državni praznik koji se danas obilježava na cijelom području Kenije povezan je sa završetkom ramazanskog posta. Bez obzira što na području na kojem se ja trenutno nalazim osoba muslimanske vjeroispovijesti nema, sve škole i ustanove ovdje danas bivaju zatvoreni.
Siječam se kada sam ja bio školarac i kada bi zbog neznam kojeg državnog praznika mogao ostati kući preko tjedna. To su bili valjda najljepši dani osnovne škole, a i kasnije tijekom srednje škole osiječaj nije bio puno drugačiji.
Obzirom na državni praznik svi su klinci danas bili u sirotištu, a tu sam rijetku priliku iskoristio da ih sve redom poslikam za jedan omanji fotoalbum kojeg namjeravam napraviti kao uspomenu na svih njih. Ostalo je i vremena za igru, zajednički ručak i film kojeg su samo oni najstrpljiviji uspijeli do kraja pogledati.
„Povijest čovječanstva beskrajno je more grešaka u kojem se, tu i tamo, može naći tek po koja žalosna istina.“
- Cesare Bonesano de Beccaria
Subukia, 29.07.2014.
komentiraj (1) * ispiši * #
Šezdesetiosmi dan
ponedjeljak , 28.07.2014.Subukia. Još jedan predivan dan je prošao, kao i svakog ponedjeljka i danas sam bio u sirotištu gdje sam vrijeme proveo u igri sa klincima. Sutra je državni praznik u Keniji tako da će onda sva djeca biti u domu, ne samo ona u najvećoj mjeri hendikepirana koja ne idu u školu.
Gledam klince svaki dan a na njihovim licima nisam niti jednom primjetio da im nešto nije po volji, niti jednom nisam primijetio da im nešto fali, da se žale ili srde. Niti jednom nisam suzu vidio u tim nevinim očima. Svjesni kako imaju krov nad glavom, kako svaki dan imaju tri obroka, svjesni kako dobivaju više ljubavi nego li bi dobili u vanjskom svijetu, svjesni svega toga osmijeh očito nikada ne gube.
„Oni koji traže samo sreću, nikada je ne nađu.“
- Orhan Pamuk
Subukia, 28.07.2014.
komentiraj (2) * ispiši * #
Šezdesetisedmi dan
nedjelja , 27.07.2014.Subukia. Još jedna nedjelja u nizu, još jedna sveta misa, još jedna zajednička večera, ali ne i posljednja. Dani prolaze kao na traci, ne mogu vjerovati koliko brzo. Iako sam se igrao sa mislima da svoj boravak u samostanu produžim za još koji mjesec, kako bi svoje najmilije poštedio još po koje sijede, od tog nauma sam u konačnici odustao.
To nipošto ne znaći da se ne namjeravam vratiti ovdje pa barem na jedan kraći period, možda još i ove godine. Tko zna gdje nas putevi mogu ovesti, tko zna što nam život u budučnosti nosi. Jedino u što možemo biti sigurno je to što nam je život do sada donio, dali će sutra biti mračnije ili svjetlije to nismo još uvijek u mogučnosti spoznati. Možda netko može, ja ne mogu. Čuo sam neke priče o četvrtoj dimenziji, možda je ona kljuć ka tome. Neznam.
„Ljudi se međusobno varaju, lažu jedni drugima u lice, obmanjuju se laskanjem i prozirno pretvorljivim udvaranjem, a to im često pošteno ljudski izgleda nerazmjerno hrabrije, nego da jedni drugima kažu golu istinu.“
- Miroslav Krleža
Subukia, 27.07.2014.
komentiraj (1) * ispiši * #
Šezdesetišesti dan
subota , 26.07.2014.Subukia. Sretan rođendan nečakinji koja je danas navršila tri godine. Iako je ostalo još nekoliko dana do završetka moga puta, imam neizbježan osiječaj kako me je svakodnevnica laganim korakom sustigla. Možda i sva ova iskustva koje sam tijekom puta imao prilike doživiti počmu blijediti, možda nestanu istom brzinom kojom su i došli.
Bez obzira na sve, ovih proteklih nekoliko tjedana nebi mjenjao za ništa, i to iz jednog jedinog razloga a taj je da mi je ova Afrika otvorila oči još malo šire nego li su do sada otvoreni bili.
„Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda.“
- Antun Branko Šimić
Subukia, 26.07.2014.
komentiraj (1) * ispiši * #
Šezdesetipeti dan
petak , 25.07.2014.Subukia. Danas je planiran odlazak u grad Nakuru što me uvelike veseli budući da ovaj seoski život ponekad izgubi sve svoje boje i mirise te shodno tome traži neku vrstu promijene svakodnevnice. Moja svakodnevnica je slatka, ponekad gorka, a skoro uvijek vesela.
Slatka biva kada postaneš svijestan da si učinio neko dobro dijelo, gorka kada vidiš sve one tužne sudbine, a vesela kada prepoznaš svoju ulogu u svemu tome. Nerijetko se pitam žasto sam sve ostavio iza sebe, a pod sve mislim posao, prijatelje i obitelj. Zaključka ili dgovora nema, osima jednog jedinog a to je da sam osluškivao svoje srce. Ljudi ponekad zastrane i više neznaju dali slušati razum ili srce, ja sam pak uvijek za ovu drugu opciju jer razum uveliko ovisi o intepretaciji, a srce ne.
„Povijest čovječanstva beskrajno je more grešaka u kojem se, tu i tamo, može naći tek po koja žalosna istina.“
- Cesare Bonesano de Beccaria
Subukia, 25.07.2014.
komentiraj (3) * ispiši * #
Šezdesetičetvrti dan
četvrtak , 24.07.2014.Subukia. Nakon više od šezdeset dana sve sam svjesniji kako se ovaj putopis kojeg pišem pomalo pretvara u ispovijest samom sebi. Zašto to na ovaj način radim neznam, činjenica je da nikada prije nisam bio ovoliko darežljiv na riječima, što samo može biti pozitivno u smislu da se ugodno osiječam u ovoj okolini.
Puno vremena čovjek provede analizirajući svoje ponašaje i postupke, puno vremena potroši razmišljajući a ne mijenjajući se. Onaj netko koji unatoč dubinskoj analizi ništa u svome životu i ponašanju ne mijenja, siromašan je čovjek i nikada svoje oći otvorio nije. Prethodno navedeno ne znaći kako će se suština čovjekovog bivanja promijeniti, ili je dobra ili je loša.
„Obični ljudi misle kako je religija istinita, mudri je vide kao laž, a vladari je smatraju korisnom.“
- Lucius Annaeus Seneca
Subukia, 24.07.2014.
komentiraj (3) * ispiši * #
Šezdesetitreći dan
srijeda , 23.07.2014.Subukia. Moji postevi sve su rijeđi i sve kraći što ne znaći kako sam umoran već samo kako je moja aktivnost na blogu uveliko ograničena vezom prema svijetu (Internet) kojoj u poslijednje vrijeme manjka na snazi. Slike mogu postati jedino kada mi se posreći sa vezom a to je u poslijednjem razdoblju velika rijetkost.
Nema ničega novoga o čemu bi vam u ovome trenutku mogao izviještavati osim da smo ovdje u visinama kročili u kišno razdoblje, razdoblje zahvaljujući kojem usijevi ovdašnjih seljana još uvijek mogu hraniti cijelu dolinu.
„Nikom nije sramota priznavati siromaštvo, nego je sramotnije ne izbjegavati ga radom.“
- Periklo
Subukia, 23.07.2014.
komentiraj (1) * ispiši * #
Šezdesetidrugi dan
utorak , 22.07.2014.Subukia. Još jedan evo dan je prošao. Sve sam bliži povratku domu svome, domu kojem se veselim kao i najmanje dijete. Sve slike koje vidim oko sebe već su puno puta viđene, osiječaji, redom sve pozitivni, ne jenjavaju.
Prošlo je više od dva mjeseca od kada sam krenuo na ovaj svoj put tijekom kojeg sam imao priliku upoznati mnoštvo ljudi za koje mogu reći da su mi obogatili ćivot. Svakim danom susrećem nove ljude i nove sudbine poradi čega mogu biti samo zahvalan što vodim život kakav sam dosada vodio.
Uz sve to, pohlepan bi bio ako bi poželio više iako tome mi kao ljudska bića često znamo težiti. Daleko od toga da život ne traži proaktivnost i osvajanje novih vrhova, daleko od toga da bi trebali stajati na jednom mjestu, što želim reći je da svakom prilikom na umu imamo kako se možemo ubrajati u onaj mali postotak ljudi na ovome svijetu koji svakodnevno imaju tople obroke i krov nad glavom. Često pa i sam ja pored svega što imam poželim još, i još, i još. Jednom sam platio za svu moju pohlepu tako da se bojim da mi se isto ne ponovi. Jednom kad ti sve dođe na naplatu postoji i mogučnost kako je prekasno.
Volio sam život i život je volio mene. Sve do onoga trenutka kada ga skoro nisam izgubio. Život nisam izgubio ali zato sam izgubio hrabrost. Često se uhvatim u nekom strahu ili grču kojeg prije nikada nisam osiječao, često se uhvatim dok lutam mislima okolo naokolo samo zbog toga jednoga dana kada mi je sve došlo na naplatu.
„Nikad nisam bio siromašan, ali sam bio bez novca. Biti bez novaca je prolazno stanje: biti siromašan je stanje duha.“
- Mike Todd
Subukia, 22.07.2014.
komentiraj (1) * ispiši * #
Šezdesetiprvi dan
ponedjeljak , 21.07.2014.Subukia. Ponedjeljak je, početak novoga tjedna. Današnji dan kao i mnoge do sada proveo sam u sirotištu. Sve je po starom. Vrijeme odmiće tolikom brzinom da mi je to teško i prihvatiti. Valjda uvijek tako biva u životu da vam vrijeme brže leti što se ugodnije osiječate u vašoj okolini.
Ja se doista osiječam dobro i ispunjeno u ovoj okolini, povratio sam energiju koju mi je svakodnevnica poslijednjih nekoliko godina crpila, svakodnevnica puna uspona i padova.
„Heroji se razlikuju po svojim dostignućima, a slavne osobe po svojim zaštitnim znakovima. Heroji stvaraju sami sebe, a slavne osobe stvaraju mediji. Heroji su veliki ljudi, a slavne osobe su velika imena.“
- Daniel Joseph Boorstin
Subukia, 21.07.2014.
komentiraj (1) * ispiši * #
Šezdeseti dan
nedjelja , 20.07.2014.Subukia. Šezdeseta oblijetnica da sam na putu. Nedjelja je. Kao i svaka do sada započela je svetom misom u ovdašnjoj župi iako je danas bio poseban dan. Jedan od fratara obnovio je svoje zavjete pa je i samim time veselje bilo nešto izraženije.
Nemam puno za komentirati osim da skoro više i ne osiječam kako sam daleko od doma, odnosno kako je ovo mjesto postalo moj novi drugi dom. Veselim se povratku ali sam siguran kako će mi život ovdje i na ovakav način faliti.
Zdravi i veseli bili, pozdrav svima ma gdje god bili ili putovali.
„Pesimisti su ljudi koji nose kišobran i kada nema traga oblacima.“
- Leonard Cohen
Subukia, 20.07.2014.
komentiraj (1) * ispiši * #
Pedesetideveti dan
subota , 19.07.2014.Subukia. Ista slika isti ton. Jedina razlika je ta što je danas samostan puniji za još osmero ljudi, fratara koji su došli u posjet ovdašnjoj župi. Čudan je osiječaj biti među svim tim fratrima, nije da je osiječaj ugrožavajući ili bilo kakve negativne konotacije.
Dio dana sam proveo i u sirotištu gdje sam zajedno gdje smo gledali filmove kao i svake subote do sada. Ako je nedjelja dan za crkvu, onda je ovdje subota zasigurno dan za filmove.
Većer se približila, večera uskoro samo što ne počme. Dobar tek sebi a vama veliki pozdrav, nadam se da su zabave lude.
„Čovjek je rođen slobodan, a ipak je svuda u lancima. Tko god može sebe smatrati gospodarom drugih, ipak ostaje većim robom od njih.“
- Jean Jacques Rousseau
Subukia, 19.07.2014.
komentiraj (1) * ispiši * #
Pedesetiosmi dan
petak , 18.07.2014.Subukia. Još jedan petak samo što nije zatvorio svoja vrata, još jedan petak daleko od doma. Buđenje, doručak, odlazak u sirotište. Ista slika, ista slika koja mi svakoga dana iznova budi osmijeh na licu. Kako se nebi smijao kada mi se ovi ljudi ne libe prvi pružiti osmijeh. Nekad sam pomislio da sam izgubio osmijeh na licu, sada sam siguran da nisam već da isti ponekad negdje skriva unutar nas, unutar onoga ja kojeg se nekada znamo bojati više nego li to zdrav razum dopušta.
Danas imamo goste za večerom, njih osam. Kuća će biti puna, a neće ni zabave pofaliti koliko vjerujem. Budući da uživam u kuhanju, danas ću svojoj mašti po neznam koji put dopustiti slobodu, slobodu koju volimo osiječati svakog koraka kojim kročimo.
Postovi postaju sve kraći i rijeđi, krivac za ovo poslijednje je svakako internet koji me ne služi onako kako je to na početku, a drugo je možda izraz mohga raspoloženja iako u isto teško mogu vjerovati budući se osiječam u potpunosti zadovoljan. Možda se samo radi o privremenom manjku kreativnosti. Neznam. Srdaćan pozdrav svima, ma gdje god putovali ili bili.
„Ni jedan čovjek nema dovoljno dobro pamćenje da bi bio uspješan lažljivac.“
- Abraham Lincoln
Subukia, 18.07.2014.
komentiraj (1) * ispiši * #
Pedesetisedmi dan
Subukia. Vrijeme koje ovdje provodim leti svakim danom sve brže i brže, stoviše imam osiječaj kako jedva držim korak sa vremenom. Biti će mi žao napustiti ovo mjesto jer sam se u proteklih neznam koliko tjedana doista naučio ovdje živjeti, i to doista tako mislim, punim plućima. Iako naviknut na česte selidbe i promjene okoline, nikada mi nije drago kada odlazim iz okoline u kojoj sam pustio duboke korijene, a ovo je zasigurno jedna od takvih okolina.
Bez pretjerane samohvale osiječam kako sam dobro prihvačen među ljudima ovdje, ne misleći pritom da negdje drugdje nisam. Prije nekoliko tjedana bio sam potpuni stranac, nikoga nikada prije vidio nisam a kamoli da sam nekoga osobno poznavao. Sada slika je potpuno drugačija, osiječam se kao da nikada nigdje drugo nisam živio, osiječam da sam stekao prijateljstva koja bi mogla potrajati dugi niz godina, a možda i duže od toga.
Kada čovjek osiječa potpuni unutarnji mir isto se teško riječima opisuje, kao da ih nema dovoljno ili da niti jedna rijeć nije dovoljno snažna da opiše tu neku unutarnju ravnotežu, ravnotežu kojoj žudimo svakim danom.
„Najbolje i najljepše stvari na svijetu ne mogu se vidjeti, niti dotaknuti…već osjetiti u srcu.“
- Hellen Keller
Subukia, 18.07.2014.
komentiraj (1) * ispiši * #
Pedesetišesti dan
četvrtak , 17.07.2014.Subukia. Današnji dan prošao je kao i mnogi do sada. Slike koje sam vidio već davno su viđene. Oko mene se odvija seoski život daleko od uvjeta na koje smo mi navikli iako bez obzira na sve, onaj iskreni osmijeh na licima skoro pa svakoga pojedinca ne blijedi. Teško je reći što ove ljude toliko ispunjava, što im daje toliku snagu da unatoć teškom životu ne gube srdačnost.
„Svijet neće biti uništen od strane zlih ljudi, već od strane onih koji ih gledaju i ništa ne poduzimaju.“
- Albert Einstein
Subukia, 17.07.2014.
komentiraj (1) * ispiši * #
Pedesetipeti dan
srijeda , 16.07.2014.Subukia. Nakon kratkog odmora na obali Kenije ponovno sam se vratio na područje Subukie, stigao sam sinoć u kasnim satima. Iako sam već čuo kako su dijeca iz sirotišta pitala za mene odlučio sam kako ću današnji dan provesti u samostanu kako bi u miru prožvakao dojmove stečene ovih proteklih nekoliko dana.
Dan je tako prošao bez puno uzbuđenja, bez puno boja, slika i mirisa. Veselim se sutrašnjem jer znam da je još jedan dan manjedo moga povratka kući, ne želeći time ostaviti dojam kako mi ovdje nešto fali.
„Načuo sam da je otišla, onako, bez pozdrava. A ja sam, zapravo, želio da joj priznam gdje sam bio gad. Ne, u stvari nisam htio to da joj kažem. Htio sam samo da joj šapnem posljednji put da je bila moje sve. Pazi mene bila – zapravo, bila i ostala moje sve – jebeš ga.“
- Đorđe Balašević
Subukia, 16.07.2014.
komentiraj (1) * ispiši * #
Pedesetičetvrti dan
utorak , 15.07.2014.Nakuru. Pedesetičetvrti dan se bliži svome kraju, polovicu puta davno sam ostavio iza sebe. Danas je utorak, meni možda jedan od najdražih dana u tjednu. Nalazim se u gradu Nakuru, stop overu na putu od Mombase prema selu Lower Subukia, svome domu već više od mjeseca dana.
Nakuru je treći ili četvrti kenijski grad po veličini, poznat po obližnjem jezeru, Lake Nakuru. Grad sam po sebi nije naročito prepoznatljiv, arhitektura je hladna i bezbojna, posebnog šarma nema, barem ga ja ovdje ne osiječam.
Vožja autobusom (iz Mombase) ovoga puta nije bila ni blizu ugodna kao što to biva prošli puta slučaj. Tijekom rezervacije karata nisam predvidio kako se radi o autobusu bez klime. Bez obzira na sve, uspio sam večinu puta prespavati tako da sam relativno odmoran.
Namjeravam još koji sat ostati u Nakuru prije nego li se onda konačno uputim nazad prema području Subukie. Pronašao sam jednu robnu kuću koja mi daje osiječaj da sam negdje u Europi a ne usred crne Afrike.
„Bolna je čovjekova spoznaja ako na kraju života uvidi da se uzalud borio.“
- Samuel Taylor Coleridge
Nakuru, 15.07.2014.
komentiraj (1) * ispiši * #
Pedesetitreći dan
ponedjeljak , 14.07.2014.Mombasa. Nakon četiri dana odmora na plaži, toliko opuštajuća četiri dana, danas je planiran povratak prema sjeveru i sirotištu. Upravo dok pišem ovaj post se ponovno nalazim u Mombasi i čekam noćni autobus koji bi preko Nairobija za Nakuru trebao krenuti oko deset sati navečer.
Jutros nakon buđenja, doručka i već sada obligatorne cigarete uz pogled prema naočigled beskrajnom oceanu, obuzeo me je osiječaj kako će nešto morati pokvariti idilu, što točno nisam znao ali se naposljetku kako se dan odmicao ispostavilo da sam imao dobar osiječaj.
Kako bi došao do Mombase ponovno odlučujem koristiti javni prijevoz kojemu prednost dajem isključivo poradi ambijenta i kulturološkog koktela koji je na obali Kenije izraženiji nego li je to u unutrašnjosti, naravno zbog tijekom povijesti šarolikog utjecaja, sa jedne strane europskog a za druge strane arapskog.
Što je to pokvarilo današnju idilu? E pa dok sam ulazio u matatu iz Ukunde prema Mombasi, nekim nesretnim slučajem sam rukom zapeo za vrata koja su bila ostečena. Nisam ništa primijetio dok nisam sjeo u matatu kada sam sam ugledao veću količinu krvi na svojim hlačama, pregledajući tjelo tako sam i ugledao dosta duboku i veliku posjekotinu na ruci koju sam očito zadobio ulazeći u matatu. Na svu sreću uza sebe uvijek imam prvu pomoć tako da sam ozlijedu pokušao sanirati tijekom vožnje, nažalost nisam baš pretjerano uspio budući da je rana preduboka. Svjestan da moram u bolnicu na šivanje nazvao sam vodića iz Mombase kojeg sam upoznao prilikom svoga dolaska te sa njime dogovorio da me čeka na trajektu i odveze u neku međunarodno bolnicu. Završili smo tako u jednoj privatnoj bolnici u kojoj su mi zašili ruku i dali cijepivo protiv tetanusa, cijepivo za koje vjerujem da ga nisam obnovio prije puta. Dobio sam neke antibiotike i tablete protiv bolova, osiječam se dobro jer je naposljetku sve i dobro završilo.
„Kada vladaš svojim umom, vladaš i svojim svijetom.“
- Bill Provost
Mombasa, 14.07.2014.
komentiraj (1) * ispiši * #
Pedesetidrugi dan
nedjelja , 13.07.2014.Ukunda. Iako je danas bio predviđen povratak, očaran jučerašnjim danom na plaži sam odlučio svoj boravak ovdje produžiti za još jedan dan. Dan je započeo ranim buđenjem budući da sam jučer dogovorio odlasak u ribolov kojeg organizira jedna obližnja turistička agencija. Ribolov nije prošao uspiješno unatoč tome što smo opremljeni najnovijom opremom nekoliko sati krstarili oceanom.
Po povratku u hotel odmah odlazim na plažu gdje su valovi dosizali i veličinu od dva metra, što je kupanje na kakvo sam ja naviknuo onemogučilo u potpunosti. Bez obzira na loše vrijeme dan je prošao opušteno kao i jučerašnji, a obzirom da je nedjelja i obzirom da je danas finale svijetskog nogometnog prvenstva, ubrzo po završetku pisanja se nalazim sa jednim parom sa kojima sam dogovorio odlazak u obližnji Beach Bar kako bi uživo mogli pratiti utakmicu. On je Danac, a ona Kenijka, crno bijela kombinacija koja nije iznimka obzirom da su bijelci ovdje tražena roba među afrikankama. Ovo je ujedno i zadnja večer na plaži, sutra sam planirao odlazak u Mombasu od kuda bi u večernjim satima autobusom trebao krenuti prema sjeveru, prema gradu Nakuru koji se nalazi na sat vožnje od sela Subukia.
„Budući da političar nikada ne vjeruje u ono što govori, uvijek se iznenadi kada drugi vjeruju u to.“
- Charles de Gauelle
Ukunda, 13.07.2014.
komentiraj (1) * ispiši * #
Pedesetiprvi dan
subota , 12.07.2014.Ukunda. Subota je. U zadnjih pedeset dana niti jedno jutro nije uspijelo namamiti toliki osmijeh na moje lice kao današnje. Tome je najviše pridonjeo Indijski ocean koji se nalazi samo na nekoliko koraka od hotela. Očito da mi je more toliko pofalilo da ni sam nisam bio svijestan toga.
Ocean i njegova snaga je doista impresivna, pogotovo iz razloga što ispred obale nije vidljiv niti jedan otočić, već samo horitzont koji se budi u neizmjernoj daljini. Plaža je prekrasna, hodati po ovom pijesku kao melem je za bosu nogu, a krajolik toliko impresivam da vas ostavlja bez daha bez. Imam osiječaj kako bi na ovome mjestu mogao provesti puno godina svoga života samo da mi dovući svoje najmilije koji me doma već žarko isčekuju.
Dan sam proveo na relaciji između hotela, obljižnjeg restorana i plaže, bez da mi je u itijednom trenutku nešto pofalilo. Niti jednom riječju današnji dan nisam u mogučnosti dovoljno šareno opisati koliko je to dan doista naposljetku bio.
„Umjetnost ratovanja je umjetnost uništavanja ljudi, a politika je umjetnost zavaravanja.“
- Mahatma Gandhi
Ukunda, 12.07.2014.
komentiraj (1) * ispiši * #
Pedeseti dan
petak , 11.07.2014.Ukunda. Jubilaran pedesti dan samo što nije zatvorio svoja vrata. Jutro je rano svanulo te sam po završetku obilnog doručka uspostavio kontakt sa (turističkim) vodićem koji je svojevoljno došao pred mene ispred hotela. Sve svoje stvari stavio sam u torbu te se odmah i odjavio iz hotela (koji se nalazi u centru grada) kako bi u popodnevnim satima kao što biva isplanirano stigao na plažu, oko tridesetak kilometara južnije od centra Mombase.
Prije nego li sam se jutros uputio prema plaži, krenuo sam u obilazak jedne od najvećih ovdašnjih tržnica za začine, prizor koji me se uvelike dojmio obzirom na raznolikost ukusa i boja pojednih začina koji su specifični za ovo podneblje. Nakon nekoliko sati vrijeme je kucnulo za nastavak puta prema jugu, a prije čega u obližnjoj robnoj kući uspijevam kupiti neke potrebništine kojih se samo nevoljko odričen, iako sam u Africi.
Obzirom da je centralni dio Mombase otok, kako bi se uputio prema jugu bilo je potrebno prijeći trajektom koji besprekidno spaja kopno Mombase sa otokom. Prilikom puta sam uglavnom nastojao koristiti javni prijevoz kako bi se približio ovdašnjo kulturi što je to više moguće. Po dolasku na kopno kamo me je vodić i dopratio, sjeo sam na matatu sa kojim je put do plaže, odnosno do mjesta Ukunda gdje ću boraviti, kako će se kasnije ispostaviti trajao skoro sat vremena. Odmah do plaže se nalazi i jedan manji hotel kojeg ću slijedećih nekoliko dana zvati svojim domom.
Prizor ovdje, kilometarska duga Diani Beach, naprosto me je ostavio bez daha, bez obzira što se vrijeme ispostavilo puno lošijim nego li sam to očekicao (Diani Beach je jedna od najpoznatijih svijetskih plaža koja posjetitelje mami iznimno finim bijelim pjeskom). Obzirom da sam već umoran, nekoliko rijeći o današnjem prizoru pri dolasku u hotel ću ostaviti za sutra.
„Biti prijatelj svakomu isto je i što biti prijatelj nikomu.“
- Immanuel Kant
Ukunda, 11.07.2014.
komentiraj (1) * ispiši * #
Četrdesetideveti dan
četvrtak , 10.07.2014.Mombasa. Jutros u ranim jutarnji satima kao što sam to i očekivao stigao sam u Mombasu, drugi kenijski grad po veličini i ujedno glavni lučki ovdašnji grad. Sinoć u kasnim večernjim satima sam krenuo autobusom iz Nairobia što je samo po sebi bio doista avanturistički dio puta, razlog tome su svakako manevri vozaća koji tijekom vožnnje čak ne libe ni pretjecati po nekoliko osobnih automobila koji su im se našli na putu. O nočnoj vožnji autobusa dosta govori i činjenica kako je u proteklom razdoblju autobusima bio zabranjen promet noću, a sada je dozvoljen samo nekolicini največih prijevoznika. Zabrani su kumovale česte nesreće u kojima je tijekom zadnje takve zabilježene dvadesetišestoro osoba izgubilo život.
Ipak, nakon deset sati vožnje smo živi i sretni stigli u Mombasu gdje me je jutarnji kaos odmah uspio uvjeriti kako se radi o gradu doista drugačijem nego li sam bio naviknut od gradova u centralnoj Keniji. Utjecaj arapskog svijeta, ali i geografskog položaja uz obalu odmah biva vidljiv. Bez obzira na svu pozitivnu vibru koju sam tijekom cijeloga dana osijetio, u zraku čutim jednu vrstu napetosti koja je sigurno u velikoj mjeri uzrokovana terorističkim napadima koji su se na obalnom području Kenije dogodili u proteklih nekoliko tjedana. Niti prošlotjedno ubojstvo jedne ruske turistkinje u Mombasi sigurno nije zaboravljeno, odnosno gotovo sam siguran kako je isto ostavilo mračni trag u ovome gradu.
Ubrzo pri izlasku iz autobusa pronalazim Tuk-Tuk (trokolica) koji me je žurno odvezao do hotela kako bi se mogao u miru spremiti za cijelodnevni izlet kojeg sam unaprijed dogovorio sa jednom tamnošnjom agencijom. Hotel u kojem sam odsjeo u vlasništvu je jedne muslimanske obitelji tako da je i sam sadržaj unutar hotela, obzirom da se nalazimo unutar mjeseca ramadana, bio dosta ograničen.
Po dolasku u hotel nisam izgubio puno vremena već sam ubrzo bio i spreman za dalje, a nakon pola sata već po mene je došao turistički vodić i vozać sa kojima sa krenuo u obilazak. Obilazak grada trajao je punih deset sati tijekom kojih smo posjetili sve znamenitosti Mombase pri čemu ističem posjet obalnoj utvrdi koju su Portugalci izgradili sa namjerom obrane grada od Arapa, Fort Jesus. Potonje navedena svakako je jedna od najposječenijih znamenitosti, a nalazi se nadomak starog grada (Old Town) gdje je naročito vidljiv utjecaj arapske arhitekture i kulture.
Tijekom obilaska grada smo posjetili i jedan autohtoni, turistima drag restoran gdje nas je dočekao obilan riblji ručak, a nakon kojeg nas je put odveo prema Haller Park-u, svojevrsnom utočištu za životinje poput aligatora i antilopa. Posjet ovom parku preporučujem toplo svakome koji bi se ogao nači u Mombasi. Pored svega navedenog, na dnevnom rasporedu se našao i jedan hinduistički hram, nekoliko arhitektonskih znamenitosti poput Elephant Tuska (aluminijske instalacije koja simbolizira slonove kljove, a koja je izgrađena iznad jednih od najprometnijih ulica u Mombasi, Moi Avenue).
Po završetku cijelodnevnog razgledavanja bivam odvežen nazad do hotela gdje uspijevam i odspavati kratko vrijeme kako bi nastavno na san otišao do jednog obljižnjeg tradicionalnog restorana na večeru. Večera je bila ukusna, dan je u potpunosti bio ispunjen, sad je vrijeme za duboki san kako bi se naspavao i ujutro imao dovoljno vremena za lutanje ovim milijunskim gradom.
„Pazite kakvi se pravite da jeste, jer vi jeste onakvi kakvim se pretvarate.“
- Kurt Vonnegut
Mombasa, 10.07.2014.
komentiraj (1) * ispiši * #
Četrdesetiosmi dan
srijeda , 09.07.2014.Subukia. Današnji post pišem ranije nego li je to uobičajeno do sada bilo. Jutro je prije nekoliko trenutaka svanula. Čestitam našim sueuropljanima na ovoj povijesnoj pobjedi nad Brazilom, nebi im htio biti u koži.
Iako je noć trajala samo kratko, ipak sam uspio donijeti odluku o svom putovanju. Obzirom da je sve planirano bilo neću odustajati od njega, a uskoro i krećemo tako da neću puno duljiti, čeka me nekoliko sati vožnje autom do Nairobija od kuda ću u večernjim satima nočnim autobusom otputovati prema obali odnosno Mombasi. Put do Mombase autobusom traje između osam i deset sati, vrijeme koje ću iskoristiti za spavanje.
Moj dolazak u Mombasu tako je predviđen u četvrtak u ranim jutarnjim satima kada ću prvo stvari odnijeti do hotela u kojem ću biti smješten, a odmah nakon doručka je planiran obilazak grada i tamošnjih znamenitosti uz pratnju vodića. Nakon cijelodnevnog izleta i nočenja u Mombasi, nastavljam dalje prema jugu gdje ću na naširoko poznatoj Diani Beach provesti dva slijedeća dana. Dalje nisam planirao ali buduće da nisam rezervirao povratnu kartu, nebi se iznenadio ako naposljetku odlučim ostati još koji dan uživajući na indijskom oceanu ili se pak odlučim za safari u Tsavo Parku, najbližem i najpoznatijem parku u blizini kenijske obale.
Kenijska obala tijekom povijesti je bila pod velikim utjecajem arapskoga svijeta tako da je postotak krščana puno manji nego li je to u centralnoj Keniji gdje se sada nalazim. Što više krščana skoro pa i nema. Obzirom da se nalazimo u mjesecu Ramazana, za muslimane svetim mjesecom, Mombasa koja je naseljena uglavnom muslimanima biva prepoznatljiva po svojem itekako uzburkanom nočnom životu kada se prekida dnevni post. Netko mi je usput šapnuo kako je ovo ujedno i najbolje vrijeme za posjet tom obalnom gradu. Obzirom na to, odustati od planiranog puta poradi nekoliko izoliranih napda ne smatram nikako potrebnim.
Budući da u zadnje vrijeme rijetko imam dobru vezu za postove, nikome neće pofaliti koji post ovih slijedećih nekoliko dana dok se ne vratim. Ukoliko budem u mogučnosti slike ću svakako pokušati postati.
„Nepotpuno je objašnjenje često opasnije od potpuno pogrešnoga.“
- Peter Drucker
Subukia, 09.07.2014.
komentiraj (5) * ispiši * #
Četrdesetisedmi dan
Subukia. Danas je utorak, ponovno dan za nogomet. Veliki dan svjetskog nogometnog prvenstva, veliki dan poradi današnje utakmice Njemačke i Brazila. Ja ću svakako navijati za svoju drugu domovinu gdje sam proveo veliki dio svoga dosadašnjeg života uzimajući u obzir kako ništa toliko zabavno nije koliko ove večernje utakmice koje sa tolikim žarom isčekujemo kao da su poslijednje na ovoj planeti.
Danas su nam stigle malo uznemiravajuće vjesti poradi kojih dobro trebam razmisliti o putu na koji sutra namjeravam krenuti. Naime, kako smo uspijeli doznati, tijekom vikenda na obali Kenije nedaleko od Mombase su se dogodila dva odvojena napada u kojima je ubijeno nekoliko desetaka osoba, a kojeg se povezuje sa aktivnostima somalijske militantne skupine Al-Shabab, iste skupine koja je preuzela odgovornost za nedavni napad u kenijskom gradu Mpeketoni kada biva ubijeno preko šezdeset ljudi. Pored toga nas je stigla i vijest o ubojstvu jedne ruske državljanke tijekom vikenda, i to upravo u srcu Mombase u neposrednoj blizini utvrde koja je ujedno i najposjećenija znamenitost grada, Fort Jesus.
Ne moram ni spominjati kako sam i ja upravo za dva dana planirao biti tamo. Cijeli dan mi je neko kolebanje u glavi iako ipak mislim kako ću otputovati kao što sam to planirao, bez obzira na sve događaje možebitno negativne po moju osobnu sigurnost. Uvijek sam bio sklon onim malo izazovnijim putovanjima, daleko od megalomanskih turističkih naselja.
Imam svakako još jednu noć za razmisliti tako da će konačna odluka pasti u jutarnjim satima sutrašnjeg dana, bus mi je rezerviran a i fratar će svakako otputovati prema Nairobiju tako da odluku mogu i u zadnji čas donijeti. Želim da naši sueuropljani pobjede večerašnju utakmicu, vama želim da se naspavate. Laku noć ili ti Lalasalama kako to biva prevedeno na ovdašnjem jeziku, Kiswahili.
„Nijedan narod, kao što nijedan pojedini čovjek, ne vrijedi ništa u svijetu, ako ništa ne vrijedi sebi.“
- Antun Radić
Subukia, 08.07.2014.
komentiraj (1) * ispiši * #
Četrdesetišesti dan
Subukia. Ponedjeljak je, početak radnoga tjedna. Nakon što jučer nisam bio u sirotištu, danas nažalost također nisam bio u mogučnosti obzirom da sam kao najstariji, odnosno najduže prisutni volonter preuzeo na sebe čuvanje samostana.
Spletom okolnosti samostan je danas večinu dana trebao biti prazan. Fratar koji je došao u posjet zajedno je sa voditeljem ove župe išao u obilazak nekolicine objekata koji se nalaze pod ingerencijom ovdašnjih fratara, fratar sa područja Subukie je otišao u bolnicu prije nekoliko dana budući da je danas bio podvrgnut više manje rutinskoj operaciji koja je hvala Bogu završila uspiješno, kuharica je jučerašnji slobodan dan zamijenila sa današnjim, dok su se ostali razbježali na sve strane.
Osiječaj samoče na ovom itekako velikom imanju do sada je za mene bio nepoznanica budući da je uvijek netko bio prisutan. Danas to nije bio slučaj tako da sam iskusio jedan naprosto drugačiji dan kojeg sam proveo razmišljajući o životu i svemu što ide uz život.
Shvatio sam po neznam koji puta da vrijeme leti, da je život prekratak da bi ga tratili u lošem raspoloženju i svađama. Ništa nije toliko vrijedno na ovome svijetu kao onaj unutarnji mir kojeg svi mi ponekad žarko priželjkujemo osijetiti. Mir koji nas posjeti na srž našeg postojanja. Daleko od toga da je život samo jedno osamdeseto dnevno putovanje, ili više takvih putovanja. Isto pak ne znači da ne trebamo nači zadovoljstvo u našoj svakodnevnici koja nam ponekad stvori toliku pomutnju da se pitamo dali smo negdje na dosadašnjem putu kojeg ću nazvat životom, možda ipak skrenuli negdje u neku uličicu u koju nismo trebali. Koliko sam samo puta do sada shvatio da samo ona najmanja odluka koju smo nekad donijeli, itekako mijenja život u potpunosti. Koliko god odluka bila mala, nakon deset godina ili manje biti ćemo stotinama milja daleko od onoga da smo drugačiju odluku donijeli.
Iako je moj put na obalu bio planiran sutra, istog ću morati prebaciti na srijedu budući da je fratar koji će me odvesti do Nairobia morao promijeniti svoj raspored s obzirom na posjetu koju imamo zadnjih dana. Veselim se ponovno vidjeti onaj tračak civilizacije u smislu ljudstva, kojeg ovdje na ovim ruralnim područjima brojčano itekako manjka. Želim vam uspješan i veseo početak tjedna, ne zaboravite, vrijeme prebrzo leti da bi ga uhvatili. Koristite vrijeme najbolje što možete, dapaće, čak i više. Sanjaj te.
„Čovjek koji je doista velik uvijek će se staviti iznad događaja koje je proživio.“
- Napoleon Bonaparte
Subukia, 07.07.2014.
komentiraj (1) * ispiši * #
Četrdesetipeti dan
Subukia. Četrdesetipeti dan ovoga moga putovanja upravo se bliži zadnjim svojim satima. Dan je prošao mirno, bez velikih uzbuđenja. Naravno počevši sa svetom misom kao i svake nedjelje do sada.
Iako nisam sebe nikada smatrao velikim vjernikom, što više smatram se onom izgubljenom ovcom o kojoj ponešto znamo iz Biblije, primječujem kako je crkva odnosno vjera na ovim područjima, a kako mi biva rečeno u cijeloj Africi, uveliko izraženjija nego li je to kod nas u Hrvatskoj. Bez obzira što se ponekad doma znamo smatrati večim vjernicima nego li to u konačnici doista jesmo.
Pretpostavljam da ukoliko razina vjere u ljudima nebi zauzimala položaj kojeg zauzima, odavno bi isti ti ljudi, prepušteni dakako sebi, izgubili svu nadu u onu svjetlu točku na kraju tunela. Valjda je normalno da se ljudi u svojoj vjeri često tek pronađu kada im ponestanu sve ostale nade, pa tako i ovdje. Siromaštvo i način života ovdje daleko su od onoga što bi mi smatrali ljudskim, dapaće smatrali bi situaciju neprimjerenu za svaki normalan život, ipak, ljudi ovdje kao da osmijeh nikada ne gube sa lica.
Večer je nakon večere ubrzo i završila na način da si je svatko od mojih trenutnih ukučana pronašao svoj kutak, u jednom od istih nastaje i ovaj post. Pozdrav svima, ma gdje god bili ili putovali.
„Pravo prijateljstvo je jedno od najteže dohvatljivih čuda; možda čak teže dohvatljivo nego ljubav.“
- Dean Martin
Subukia, 06.07.2014.
komentiraj (1) * ispiši * #
Četrdesetičetvrti dan
Subukia. Prošla je još jedna subota, već sad joj više neznam broj. Dan je završio isto kao što je počeo, sunčano. Zahvaljujući mojim najmilijima doma, svakodnevno mi stižu slike sa naše lijepe obale koju toliko žarko izčekujem vidjeti.
Kako bi ipak malo ublažio potrebu za morem, suncem i plažom, planiram već početkom slijedećeg tjedan otputovati na obalu Kenije u grad Mombasu, a usput možda i si upriličim pokoji izlet kojeg se nadam pamtiti dugi niz godina.
Subota je već tradicionalno dan za filmove tako da smo u sirotištu gledali nekoliko crtića koji su dijeci na svu moju sreću plijenili pažnju za svo vrijeme gledanja. Danas također nitko od dijece nije imao vjeronauk tako da su svi bili prisutni, oni pak najzahtjevniji karakteri vrijeme su ipak kratili igrajući se bez da su pokazali itimalo zanimanja za crtane filmove.
„Vjerujete u vlastito iskustvo, usudite se biti živi, usudite se napraviti ono što je, prema vašem uvjerenju, vaša sudbina.“
- Paulo Coelho
Subukia, 05.07.2014.
komentiraj (1) * ispiši * #
Četrdesetitreći dan
petak , 04.07.2014.Subukia. Danas je petak. Dan je prošao uobičajeno sa jednom razlikom a to je da sam bio na ručku kod jedne afričke obitellji koja me pozvala. Srdačno bivam dočekan, a ručak je barem po obilatosti više ličio na gozbu nego li na običan obijed.
Prilike u kojima ljudi ovdje žive su jako skromne, često se opskrbljuju vodom iz obljižnjeg bunara, a struju crpe iz jako slabih solarnih sustava koji su dostatni isklučivo za jednu žarulju i punjenje mobitela. Kuće su naravljene od blata i drva, prozora skoro pa i nema a krov je od lima tako da temperature unutar nastamba često postanu neizdržive. Občno se na posjedu nalaze dvije do tri kuće, jedna od njih je kuhinja, jedna je štala a treća je kuća za boravak.
Bez obzira na sve, ljudi se doimaju sretnima i zadovoljnjima sa ono malo što imaju ne gubeći osmijeh niti jednoga trenutka sa lica. Možda je stvar u tome da na ovim područjima ljudi žive d poljoprivrede te si tako priskbljuju ono najpotrebnije za život, a to je hrana.
"Ljudi se rađaju s neznanjem, ne s glupošću. Glupi postaju školovanjem."
- Bartrand Russel
Subukia, 04.07.2014.
komentiraj (3) * ispiši * #
Četrdesetidrugi dan
Subukia. Budući da mi je upravitelj ovdašnjeg sirotišta već prije nekog vremena ispričao da se na sat vremena udaljenosti od nas nalazi izbjeglički kamp gdje je smješteno oko tri tisuće mladih i stari, današnji dan sam iskoristio kako bi baš tamo otišao uvjerivši se kako postoji i ona druga, često ružna strana afričke i kenijske zbilje koju turisti rijetko imaju priliku vidjeti.
Prvo sam pomislio kako se radi o izbjeglicama sa područja nekih drugih afričkih, ratom zahvačenih država, iako se kasnije ispostavilo kako se radi o izbjeglicama sa područja Kenije koji su protjerani od svojih sunarodnjaka. Naime, prije sedam godina na području Kenije su održani izbori koji su tada buknuli u nasilje koje je sa sobom uzelo veliki broj žrtava, večina kojih je koliko ja shvačam tada podržalo opozicijsku stranu. Sedam godina nije toliko daleka povijesti tako da vjerujem kako su rane još uvijek sviježe. Ti ljudi koji su protjerani otali su bez ičega, kuće su im zapaljene, rodbina ubijena, stoka oduzeta. I to od svojih suradnjoka samo zato jer su podržali onu drugu stranu. Ako je to doista tako, onda je isto sve ali ne i primjer zdrave demokracije. Tko bi rekao da se takve stvari mogu dogoditi u jednoj toliko turistički razvijenoj državi u kojoj barem po zaradi od turizma nebi trebalo biti gladi kakve zapravo ima. Gdje ti novci odlaze valjda možemo sami zaključiti zdravim razumom.
Ti ljudi koji su protjerani prvotno bivaju prebačeni u gradove (ljudi u kampu u kojem sam ja bio smješteni su bili u Nakuru), da bi ih koliko sam uspio doznati, tijekom noći u kamionima dovezli na ovo odbačeno područje, sve kako bi ih se maklo daleko od svijetla grada i tako napravilo nevidljivima za ostatak svijeta. Usred noći tako bivaju izbačeni iz kamiona na području gdje nije bilo ničega, prepušteni sami sebi. Nedugo nakon što ljudi bivaju doveženi, kamionima su dovezli i šatore kako bi izbjeglice mogli postaviti svoj kamp u kojem će, kako im se tada reklo, jedno vrijeme boraviti.
Uvjeti u kojima ovdje izbjeglice žive su strašni. Nemaju vodu, struju a niti hranu. Zdravstvenu skrb također nemaju a za školstvo rijetko ostane koji dinar. Sami su prepušteni sebi, skrbe sami o sebi bez da država i vlada pokazuje i najmanje milosti.
"Nije uvijek dobro reći istinu: često je mudrije šutjeti."
- Pindar
Subukia, 03.07.2014.
komentiraj (0) * ispiši * #
Četrdesetiprvi dan
četvrtak , 03.07.2014.Subukia. Dosta m je seoskog života. Budući sam navikao na užurbanost i vibracije grada, užurbanost i vibracije koje sam imao priliku ponovno osijetiti prije nekoliko dana u gradu Nakuru, mislim da je konačno vrijeme došlo za jedan manji izlet. Ove dane se namjeravam posvetiti planiranju toga izleta, iako u ovome trenu još neznam gdje da me put odvede.
Dan je prošao kao i puno njih do sada, u igri, učenju i veselju. Vrtić je jutros bio pun dijece, za po koje dijete mi se činilo kao da sam ga prvi puta vidio. Na engleskom jeziku smo apsolvirali slova, brojeve, boje i nekoliko predmeta kojima se svakodnevno susrećemo. Matematika je ono što nam malo teže ide, ovdje dijeca imaju specifičan način brojenja za kojeg još nisam uspio dokučiti na koji način funkcionira. Što ne znaći da neću, barem do kraja ovoga putovanja.
"Život nije samo imati dobre karte, već i dobro odigrati čak i kad su loše."
- Jack London
Subukia, 02.07.2014.
komentiraj (0) * ispiši * #
Četrdeseti dan
Subukia. Mjesec srpanj počeo je sa današnjim danom kojeg sam proveo u sirotištu i u selu. Pola putovanja je prošlo. Za razliku od jučer pofalilo je ono mnoštvo ljudi tako da sam tek jučer postao svjestan gdje već mjesec dana živim. Kažem vam, daleko od one civilizacije na koju sam inaće navikao.
Daleko od toga da seoski život nema svojih prednosti, itekako ih ima, jedino što mene ponekad zna umoriti je manjak socijalnog kontakta sa ljudima. Što više, promatrajući ljude ovdje sam sguran kako su zadovoljniji i zdraviji nego li oni u gradu.
Nemam ništa naročito za ispovijedati, dan je bio sunčan bez kiše, prošao je uobičajeno, veselo, završio je obilnom zajedničkom večerom kao i svake večeri do sada, veselimo se sutrašnjem danu. Internet je toliko slab da nisam u mogučnosti postati svaki dan, slike uploadati također ne mogu ni blizu. Morati će te se zadovoljiti ovim intenzitetom pisanja iako bi više volio da me pratite u stopu. Ljubav je tvoja kao vino, kaže Oliver.
"Naš pravi bit nije da nas drugi služe, već da mi služimo sebi i drugima."
- Franklin Delano Roosevelt
Subukia, 01.07.2014
komentiraj (0) * ispiši * #
Tridesetideveti dan
Subukia. Današnji dan se ispostavio kao pravo osviježenje ovom već mjesec dana dugom seoskom životu. Jutros nakon doručka uputio sam se zajedno sa fratrom prema gradu Nakuru koji se nalazi nešto više od sat vremena vožnje od samostana, jedan dio puta vodi preko ovih seoskih sljunčastih cesta dok onaj duži dio prolazi preko ceste na koju smo inaće navikli se voziti.
Nakuru je treći najveći grad u Keniji (nakon glavnog grada Nairobija i lučkoga kenijskog grada Mombase), a ispostavio se kao prava urbana sredina na ovim područjima. Grad, koji je ujedno i sveučilišni, se prostire na području od nekoliko kvadratnih kilometara a unutar istog se nalaze svi sadržaji koji bi netko mogao poželjeti.
Nakon što smo pristigli i riješili neke obaveze koje nismo u mogučnosti obaviti u Subukiji, krenuli smo prema ovdašnjoj robnoj kući koja se nalazi na zapadnom dijelu grada. Kao što to i u Nairobiju biva pravilo, i ovdje se prilikom ulaska automobilom na parkiralište robne kuće mora proći izvjesne kontrole. Robna kuća je toliki kontrast prema ostatku budući da se unutar iste nalaze svi dučani koje si možete zamisliti, mjesto je puno ljudi od kojih jedan znatan dio čine i turisti. Ne siječam se kada sam zadnji put toliko bijelaca vidio na jednom mjesto. To sigurno zvuči čudno ma da to i nije, vjerujte mi nakon što živite okruženi drugom kulturom i ljudima na koje ste inače navuknuti, svaki povratak u civilizaciju, koliko god on bio kratak, može vam prestavljati pravo osviježenje. Tako je i meni prestavilo, a naročito jer sam uživao u nekim delicijama koji su za mene u posljednje vrijeme bili jako daleko. Dan je prošao u ovome meni zabavnom izletu, ponovno sam na kratko živio gradskim životom, ponovno sam vidio mnoštvo auta, ljudi, gužva svuda oko mene. Osiječaj taj skoro da sam i zaboravio.
"Kada ljubaznost uzvratiš ljubaznošću, potičeš ljude na dobro. Kada zlo uzvratiš zlom, onda ljude opominješ da ne čine zlo."
- Konfucije
Subukia, 30.06.2014.
komentiraj (0) * ispiši * #
Tridesetiosmi dan
Nedjelja je u selu Subukia. Današnji je dan kao i sve nedjelje do sada počeo sa svetim misama, i to ukupno dvije u dvije različite crkve koje se nalaze pod ingerencijom ovdašnjih fratara. O misi nebi previše dužio osim da su, kao što sam to već nekoliko puta naglasio, mise ovdje znatno zabavnije nego li to bivaju u dalekoj ali voljenoj domovini. Danas je možda još i posebniji dan nego li je to bio jučerašnji, dvojica ovdje, jedan od njih i fratar, slave svoj imendan i svog zaštitnika, Sv. Petra i Pavla. Pored toga, jedan od ovdje prisutnih je jučer obilježio i svoj rođendan kojeg smo tek danas onako pošteno namjeravali proslaviti.
Obzirom na navedeno vrhunac dana je bila večera na koju su bili pozvani i fratri koji nešto dalje na području sela Upper Subukia imaju svoju župu. Ukupno nas je bilo petnaestak za večerom koju smo zajedničkim snagama pripremili. Na meniju se tako našlo meso sa roštilja (govedina, svinjetina, kobasice) salata ukusna da nije mogla biti više ukusnija, te krompir zapečen sa sirom i mlijekom. Osiječaj je bio blizu onome u restoranu osim činjenice da nas nije nitko služio već smo sve sami kreirali. Kako to biva inaće prilikom većih slavlja, i danas se pjevalo i veselilo.
Dan je jako brzo prošao, sutra je novi radni tjedan i početak jedne nove priče. Internet je toliko slab da nisam u mogučnosti postati intenzitetom kao do sada, slike stvaraju itekako veće poteškoće nego li to stvaraju ovo dvoje troje skromnih riječi.
"Bolje je biti besposlen nego raditi nekorisne stvari."
- Gaius Plinius Secundus Maior Plinije
Subukia, 29.06.2014.
komentiraj (0) * ispiši * #
Tridesetisedmi dan
Subukia. Rano jutros sa ostalim volonterima i jednim fratrom krenuli smo prema sirotištu kako bi sa djecom otišli na izlet uz jednu od ovdašnjih rijeka. Tom prilikom opsrkbili smo se sa dostatnom količinom sokova i vode kako nitko nebi dehidrirao pod ovim itekako jakim temperaturama. Čim smo pristigli na jedno hladovinom pokriveno mjesto uz rijeku oni najhrabriji već su bli u vodi, uživajući u tom njima rijetkom trenutku, a naposljetku i osviježenju.
Nakon kračeg boravka uz rijeku, voditelj sirotišta je nas volontere odveo do obljižnjeg posjeda jedne afričke obitelji kako bi se upoznali sa običajima istih. Na posjedu se nalaze tri kolibice od slame i blata, jedna od kojih kolibica služi kao kuhinja, jedna ko štala, a posljednja i ujedno najveća kao dnevni boravak i spavaća soba. U potonje navedenoj tako ukupno živi pet osoba, daleko od konfora na kojeg smo mi navikli, bez struje i tekuće vode. Jedini izvor energije prestavlja mala solarna ploča koja je dovoljna isključivo za punjenje jedne svjetiljke i mobitela kojeg unatoč na svo siromaštvo ipak posjeduju. Bivamo jako srdačno prihvačeni te nam popodne prolazi brže nego očekivano.
Izlet je ubrzi i završio, a nakon što smo dijecu opratili do sirotišta, sam sam se uputio prema jednoj puno je reći krčmi unutar koje se nalazi stol za biljar i gdje ovdašnje mladost provodi dane. Poziv na jednu partiju voljno prihvačam te se ubrzo sprijateljavam sa njih nekoliko koji su kasnije uživali u gledanju slika sa mog mobitela.
Nebi dužio dalje jer sam ostao bez riječi. Danas je ionako poseban dan, kakav, to ću prepustiti vašoj mašti. Pokušati ću što više slika postati jer kako kažu, slika može zamjeniti sto riječi. Laku noć svima!
„Samo su glupani i geniji intelektualno neovisni.“
- George Bernard Shaw
Subukia, 28.06.2014.
komentiraj (0) * ispiši * #
