Marketing
Pedesetičetvrti dan
Nakuru. Pedesetičetvrti dan se bliži svome kraju, polovicu puta davno sam ostavio iza sebe. Danas je utorak, meni možda jedan od najdražih dana u tjednu. Nalazim se u gradu Nakuru, stop overu na putu od Mombase prema selu Lower Subukia, svome domu već više od mjeseca dana.
Nakuru je treći ili četvrti kenijski grad po veličini, poznat po obližnjem jezeru, Lake Nakuru. Grad sam po sebi nije naročito prepoznatljiv, arhitektura je hladna i bezbojna, posebnog šarma nema, barem ga ja ovdje ne osiječam.
Vožja autobusom (iz Mombase) ovoga puta nije bila ni blizu ugodna kao što to biva prošli puta slučaj. Tijekom rezervacije karata nisam predvidio kako se radi o autobusu bez klime. Bez obzira na sve, uspio sam večinu puta prespavati tako da sam relativno odmoran.
Namjeravam još koji sat ostati u Nakuru prije nego li se onda konačno uputim nazad prema području Subukie. Pronašao sam jednu robnu kuću koja mi daje osiječaj da sam negdje u Europi a ne usred crne Afrike.
„Bolna je čovjekova spoznaja ako na kraju života uvidi da se uzalud borio.“
- Samuel Taylor Coleridge
Nakuru, 15.07.2014.
Post je objavljen 15.07.2014. u 20:23 sati.