Marketing
Četrdesetipeti dan
Subukia. Četrdesetipeti dan ovoga moga putovanja upravo se bliži zadnjim svojim satima. Dan je prošao mirno, bez velikih uzbuđenja. Naravno počevši sa svetom misom kao i svake nedjelje do sada.
Iako nisam sebe nikada smatrao velikim vjernikom, što više smatram se onom izgubljenom ovcom o kojoj ponešto znamo iz Biblije, primječujem kako je crkva odnosno vjera na ovim područjima, a kako mi biva rečeno u cijeloj Africi, uveliko izraženjija nego li je to kod nas u Hrvatskoj. Bez obzira što se ponekad doma znamo smatrati večim vjernicima nego li to u konačnici doista jesmo.
Pretpostavljam da ukoliko razina vjere u ljudima nebi zauzimala položaj kojeg zauzima, odavno bi isti ti ljudi, prepušteni dakako sebi, izgubili svu nadu u onu svjetlu točku na kraju tunela. Valjda je normalno da se ljudi u svojoj vjeri često tek pronađu kada im ponestanu sve ostale nade, pa tako i ovdje. Siromaštvo i način života ovdje daleko su od onoga što bi mi smatrali ljudskim, dapaće smatrali bi situaciju neprimjerenu za svaki normalan život, ipak, ljudi ovdje kao da osmijeh nikada ne gube sa lica.
Večer je nakon večere ubrzo i završila na način da si je svatko od mojih trenutnih ukučana pronašao svoj kutak, u jednom od istih nastaje i ovaj post. Pozdrav svima, ma gdje god bili ili putovali.
„Pravo prijateljstvo je jedno od najteže dohvatljivih čuda; možda čak teže dohvatljivo nego ljubav.“
- Dean Martin
Subukia, 06.07.2014.
Post je objavljen 09.07.2014. u 00:14 sati.