Subukia. Danas je petak. Dan je prošao uobičajeno sa jednom razlikom a to je da sam bio na ručku kod jedne afričke obitellji koja me pozvala. Srdačno bivam dočekan, a ručak je barem po obilatosti više ličio na gozbu nego li na običan obijed.
Prilike u kojima ljudi ovdje žive su jako skromne, često se opskrbljuju vodom iz obljižnjeg bunara, a struju crpe iz jako slabih solarnih sustava koji su dostatni isklučivo za jednu žarulju i punjenje mobitela. Kuće su naravljene od blata i drva, prozora skoro pa i nema a krov je od lima tako da temperature unutar nastamba često postanu neizdržive. Občno se na posjedu nalaze dvije do tri kuće, jedna od njih je kuhinja, jedna je štala a treća je kuća za boravak.
Bez obzira na sve, ljudi se doimaju sretnima i zadovoljnjima sa ono malo što imaju ne gubeći osmijeh niti jednoga trenutka sa lica. Možda je stvar u tome da na ovim područjima ljudi žive d poljoprivrede te si tako priskbljuju ono najpotrebnije za život, a to je hrana.
"Ljudi se rađaju s neznanjem, ne s glupošću. Glupi postaju školovanjem."
- Bartrand Russel
Subukia, 04.07.2014.
Post je objavljen 04.07.2014. u 18:59 sati.