Pedeseti dan

Ukunda. Jubilaran pedesti dan samo što nije zatvorio svoja vrata. Jutro je rano svanulo te sam po završetku obilnog doručka uspostavio kontakt sa (turističkim) vodićem koji je svojevoljno došao pred mene ispred hotela. Sve svoje stvari stavio sam u torbu te se odmah i odjavio iz hotela (koji se nalazi u centru grada) kako bi u popodnevnim satima kao što biva isplanirano stigao na plažu, oko tridesetak kilometara južnije od centra Mombase.

Prije nego li sam se jutros uputio prema plaži, krenuo sam u obilazak jedne od najvećih ovdašnjih tržnica za začine, prizor koji me se uvelike dojmio obzirom na raznolikost ukusa i boja pojednih začina koji su specifični za ovo podneblje. Nakon nekoliko sati vrijeme je kucnulo za nastavak puta prema jugu, a prije čega u obližnjoj robnoj kući uspijevam kupiti neke potrebništine kojih se samo nevoljko odričen, iako sam u Africi.

Obzirom da je centralni dio Mombase otok, kako bi se uputio prema jugu bilo je potrebno prijeći trajektom koji besprekidno spaja kopno Mombase sa otokom. Prilikom puta sam uglavnom nastojao koristiti javni prijevoz kako bi se približio ovdašnjo kulturi što je to više moguće. Po dolasku na kopno kamo me je vodić i dopratio, sjeo sam na matatu sa kojim je put do plaže, odnosno do mjesta Ukunda gdje ću boraviti, kako će se kasnije ispostaviti trajao skoro sat vremena. Odmah do plaže se nalazi i jedan manji hotel kojeg ću slijedećih nekoliko dana zvati svojim domom.

Prizor ovdje, kilometarska duga Diani Beach, naprosto me je ostavio bez daha, bez obzira što se vrijeme ispostavilo puno lošijim nego li sam to očekicao (Diani Beach je jedna od najpoznatijih svijetskih plaža koja posjetitelje mami iznimno finim bijelim pjeskom). Obzirom da sam već umoran, nekoliko rijeći o današnjem prizoru pri dolasku u hotel ću ostaviti za sutra.

„Biti prijatelj svakomu isto je i što biti prijatelj nikomu.“
- Immanuel Kant

Ukunda, 11.07.2014.