Pedesetiosmi dan
petak , 18.07.2014.Subukia. Još jedan petak samo što nije zatvorio svoja vrata, još jedan petak daleko od doma. Buđenje, doručak, odlazak u sirotište. Ista slika, ista slika koja mi svakoga dana iznova budi osmijeh na licu. Kako se nebi smijao kada mi se ovi ljudi ne libe prvi pružiti osmijeh. Nekad sam pomislio da sam izgubio osmijeh na licu, sada sam siguran da nisam već da isti ponekad negdje skriva unutar nas, unutar onoga ja kojeg se nekada znamo bojati više nego li to zdrav razum dopušta.
Danas imamo goste za večerom, njih osam. Kuća će biti puna, a neće ni zabave pofaliti koliko vjerujem. Budući da uživam u kuhanju, danas ću svojoj mašti po neznam koji put dopustiti slobodu, slobodu koju volimo osiječati svakog koraka kojim kročimo.
Postovi postaju sve kraći i rijeđi, krivac za ovo poslijednje je svakako internet koji me ne služi onako kako je to na početku, a drugo je možda izraz mohga raspoloženja iako u isto teško mogu vjerovati budući se osiječam u potpunosti zadovoljan. Možda se samo radi o privremenom manjku kreativnosti. Neznam. Srdaćan pozdrav svima, ma gdje god putovali ili bili.
„Ni jedan čovjek nema dovoljno dobro pamćenje da bi bio uspješan lažljivac.“
- Abraham Lincoln
Subukia, 18.07.2014.
komentiraj (1) * ispiši * #
