Subukia. Još jedna nedjelja u nizu, još jedna sveta misa, još jedna zajednička večera, ali ne i posljednja. Dani prolaze kao na traci, ne mogu vjerovati koliko brzo. Iako sam se igrao sa mislima da svoj boravak u samostanu produžim za još koji mjesec, kako bi svoje najmilije poštedio još po koje sijede, od tog nauma sam u konačnici odustao.
To nipošto ne znaći da se ne namjeravam vratiti ovdje pa barem na jedan kraći period, možda još i ove godine. Tko zna gdje nas putevi mogu ovesti, tko zna što nam život u budučnosti nosi. Jedino u što možemo biti sigurno je to što nam je život do sada donio, dali će sutra biti mračnije ili svjetlije to nismo još uvijek u mogučnosti spoznati. Možda netko može, ja ne mogu. Čuo sam neke priče o četvrtoj dimenziji, možda je ona kljuć ka tome. Neznam.
„Ljudi se međusobno varaju, lažu jedni drugima u lice, obmanjuju se laskanjem i prozirno pretvorljivim udvaranjem, a to im često pošteno ljudski izgleda nerazmjerno hrabrije, nego da jedni drugima kažu golu istinu.“
- Miroslav Krleža
Subukia, 27.07.2014.
Post je objavljen 27.07.2014. u 15:11 sati.