Pedesetipeti dan
srijeda , 16.07.2014.Subukia. Nakon kratkog odmora na obali Kenije ponovno sam se vratio na područje Subukie, stigao sam sinoć u kasnim satima. Iako sam već čuo kako su dijeca iz sirotišta pitala za mene odlučio sam kako ću današnji dan provesti u samostanu kako bi u miru prožvakao dojmove stečene ovih proteklih nekoliko dana.
Dan je tako prošao bez puno uzbuđenja, bez puno boja, slika i mirisa. Veselim se sutrašnjem jer znam da je još jedan dan manjedo moga povratka kući, ne želeći time ostaviti dojam kako mi ovdje nešto fali.
„Načuo sam da je otišla, onako, bez pozdrava. A ja sam, zapravo, želio da joj priznam gdje sam bio gad. Ne, u stvari nisam htio to da joj kažem. Htio sam samo da joj šapnem posljednji put da je bila moje sve. Pazi mene bila – zapravo, bila i ostala moje sve – jebeš ga.“
- Đorđe Balašević
Subukia, 16.07.2014.
komentiraj (1) * ispiši * #
