Šezdesetidrugi dan

Subukia. Još jedan evo dan je prošao. Sve sam bliži povratku domu svome, domu kojem se veselim kao i najmanje dijete. Sve slike koje vidim oko sebe već su puno puta viđene, osiječaji, redom sve pozitivni, ne jenjavaju.

Prošlo je više od dva mjeseca od kada sam krenuo na ovaj svoj put tijekom kojeg sam imao priliku upoznati mnoštvo ljudi za koje mogu reći da su mi obogatili ćivot. Svakim danom susrećem nove ljude i nove sudbine poradi čega mogu biti samo zahvalan što vodim život kakav sam dosada vodio.

Uz sve to, pohlepan bi bio ako bi poželio više iako tome mi kao ljudska bića često znamo težiti. Daleko od toga da život ne traži proaktivnost i osvajanje novih vrhova, daleko od toga da bi trebali stajati na jednom mjestu, što želim reći je da svakom prilikom na umu imamo kako se možemo ubrajati u onaj mali postotak ljudi na ovome svijetu koji svakodnevno imaju tople obroke i krov nad glavom. Često pa i sam ja pored svega što imam poželim još, i još, i još. Jednom sam platio za svu moju pohlepu tako da se bojim da mi se isto ne ponovi. Jednom kad ti sve dođe na naplatu postoji i mogučnost kako je prekasno.

Volio sam život i život je volio mene. Sve do onoga trenutka kada ga skoro nisam izgubio. Život nisam izgubio ali zato sam izgubio hrabrost. Često se uhvatim u nekom strahu ili grču kojeg prije nikada nisam osiječao, često se uhvatim dok lutam mislima okolo naokolo samo zbog toga jednoga dana kada mi je sve došlo na naplatu.

„Nikad nisam bio siromašan, ali sam bio bez novca. Biti bez novaca je prolazno stanje: biti siromašan je stanje duha.“
- Mike Todd

Subukia, 22.07.2014.