Subukia. Današnji dan se ispostavio kao pravo osviježenje ovom već mjesec dana dugom seoskom životu. Jutros nakon doručka uputio sam se zajedno sa fratrom prema gradu Nakuru koji se nalazi nešto više od sat vremena vožnje od samostana, jedan dio puta vodi preko ovih seoskih sljunčastih cesta dok onaj duži dio prolazi preko ceste na koju smo inaće navikli se voziti.
Nakuru je treći najveći grad u Keniji (nakon glavnog grada Nairobija i lučkoga kenijskog grada Mombase), a ispostavio se kao prava urbana sredina na ovim područjima. Grad, koji je ujedno i sveučilišni, se prostire na području od nekoliko kvadratnih kilometara a unutar istog se nalaze svi sadržaji koji bi netko mogao poželjeti.
Nakon što smo pristigli i riješili neke obaveze koje nismo u mogučnosti obaviti u Subukiji, krenuli smo prema ovdašnjoj robnoj kući koja se nalazi na zapadnom dijelu grada. Kao što to i u Nairobiju biva pravilo, i ovdje se prilikom ulaska automobilom na parkiralište robne kuće mora proći izvjesne kontrole. Robna kuća je toliki kontrast prema ostatku budući da se unutar iste nalaze svi dučani koje si možete zamisliti, mjesto je puno ljudi od kojih jedan znatan dio čine i turisti. Ne siječam se kada sam zadnji put toliko bijelaca vidio na jednom mjesto. To sigurno zvuči čudno ma da to i nije, vjerujte mi nakon što živite okruženi drugom kulturom i ljudima na koje ste inače navuknuti, svaki povratak u civilizaciju, koliko god on bio kratak, može vam prestavljati pravo osviježenje. Tako je i meni prestavilo, a naročito jer sam uživao u nekim delicijama koji su za mene u posljednje vrijeme bili jako daleko. Dan je prošao u ovome meni zabavnom izletu, ponovno sam na kratko živio gradskim životom, ponovno sam vidio mnoštvo auta, ljudi, gužva svuda oko mene. Osiječaj taj skoro da sam i zaboravio.
"Kada ljubaznost uzvratiš ljubaznošću, potičeš ljude na dobro. Kada zlo uzvratiš zlom, onda ljude opominješ da ne čine zlo."
- Konfucije
Subukia, 30.06.2014.
Post je objavljen 03.07.2014. u 08:45 sati.