Subukia. Ponedjeljak je, početak radnoga tjedna. Nakon što jučer nisam bio u sirotištu, danas nažalost također nisam bio u mogučnosti obzirom da sam kao najstariji, odnosno najduže prisutni volonter preuzeo na sebe čuvanje samostana.
Spletom okolnosti samostan je danas večinu dana trebao biti prazan. Fratar koji je došao u posjet zajedno je sa voditeljem ove župe išao u obilazak nekolicine objekata koji se nalaze pod ingerencijom ovdašnjih fratara, fratar sa područja Subukie je otišao u bolnicu prije nekoliko dana budući da je danas bio podvrgnut više manje rutinskoj operaciji koja je hvala Bogu završila uspiješno, kuharica je jučerašnji slobodan dan zamijenila sa današnjim, dok su se ostali razbježali na sve strane.
Osiječaj samoče na ovom itekako velikom imanju do sada je za mene bio nepoznanica budući da je uvijek netko bio prisutan. Danas to nije bio slučaj tako da sam iskusio jedan naprosto drugačiji dan kojeg sam proveo razmišljajući o životu i svemu što ide uz život.
Shvatio sam po neznam koji puta da vrijeme leti, da je život prekratak da bi ga tratili u lošem raspoloženju i svađama. Ništa nije toliko vrijedno na ovome svijetu kao onaj unutarnji mir kojeg svi mi ponekad žarko priželjkujemo osijetiti. Mir koji nas posjeti na srž našeg postojanja. Daleko od toga da je život samo jedno osamdeseto dnevno putovanje, ili više takvih putovanja. Isto pak ne znači da ne trebamo nači zadovoljstvo u našoj svakodnevnici koja nam ponekad stvori toliku pomutnju da se pitamo dali smo negdje na dosadašnjem putu kojeg ću nazvat životom, možda ipak skrenuli negdje u neku uličicu u koju nismo trebali. Koliko sam samo puta do sada shvatio da samo ona najmanja odluka koju smo nekad donijeli, itekako mijenja život u potpunosti. Koliko god odluka bila mala, nakon deset godina ili manje biti ćemo stotinama milja daleko od onoga da smo drugačiju odluku donijeli.
Iako je moj put na obalu bio planiran sutra, istog ću morati prebaciti na srijedu budući da je fratar koji će me odvesti do Nairobia morao promijeniti svoj raspored s obzirom na posjetu koju imamo zadnjih dana. Veselim se ponovno vidjeti onaj tračak civilizacije u smislu ljudstva, kojeg ovdje na ovim ruralnim područjima brojčano itekako manjka. Želim vam uspješan i veseo početak tjedna, ne zaboravite, vrijeme prebrzo leti da bi ga uhvatili. Koristite vrijeme najbolje što možete, dapaće, čak i više. Sanjaj te.
„Čovjek koji je doista velik uvijek će se staviti iznad događaja koje je proživio.“
- Napoleon Bonaparte
Subukia, 07.07.2014.
Post je objavljen 09.07.2014. u 00:26 sati.