Sedamdesetiprvi dan
četvrtak , 31.07.2014.Subukia. Dan kao i mnogo njih dosada prošao mi je dok sam gledao one stare već davnih dana prožvakane slike. Siječam se prvoga tjedna kojeg sam proveo u samostanu i sirotištu, bio je uveliko emotivniji tjedan za mene ukoliko ga uspoređujem sa ovim. Čovjek se navikne na sve pa i na ovu sirotu oko sebe. Kad kažem sirotu onda ne želim podcijeniti ili nešto slično.
U našim očima možda izgleda kao sirota jer ljudi ne raspolažu svakodnevno onim malim stvarima na koje smo mi navikli i za koje smatramo da su nam potrebni kao zrak koji dišemo, za koje mislimo da su nam potrebni jer bez njih život nebi bio vrijedan življenja. Ovih zadnjih sedamdesetdana uspio sam se uvjeriti u suprotno. Materijalno nam nije potrebno ništa da bi bili emocionalno ispunjeni, a mi to vrlo često nismo jer ukoliko nas materijalna strana ne zadovoljava nametnuti standard onda nam emotivna strana pati.
„Nije problem u tomu kad netko ne vidi rješenje. Problem je kad ne vidi problem.“
- Gilbert Keith Chesterton
Subukia, 31.07.2014.
komentiraj (1) * ispiši * #
