Tridesetisedmi dan

Subukia. Rano jutros sa ostalim volonterima i jednim fratrom krenuli smo prema sirotištu kako bi sa djecom otišli na izlet uz jednu od ovdašnjih rijeka. Tom prilikom opsrkbili smo se sa dostatnom količinom sokova i vode kako nitko nebi dehidrirao pod ovim itekako jakim temperaturama. Čim smo pristigli na jedno hladovinom pokriveno mjesto uz rijeku oni najhrabriji već su bli u vodi, uživajući u tom njima rijetkom trenutku, a naposljetku i osviježenju.

Nakon kračeg boravka uz rijeku, voditelj sirotišta je nas volontere odveo do obljižnjeg posjeda jedne afričke obitelji kako bi se upoznali sa običajima istih. Na posjedu se nalaze tri kolibice od slame i blata, jedna od kojih kolibica služi kao kuhinja, jedna ko štala, a posljednja i ujedno najveća kao dnevni boravak i spavaća soba. U potonje navedenoj tako ukupno živi pet osoba, daleko od konfora na kojeg smo mi navikli, bez struje i tekuće vode. Jedini izvor energije prestavlja mala solarna ploča koja je dovoljna isključivo za punjenje jedne svjetiljke i mobitela kojeg unatoč na svo siromaštvo ipak posjeduju. Bivamo jako srdačno prihvačeni te nam popodne prolazi brže nego očekivano.

Izlet je ubrzi i završio, a nakon što smo dijecu opratili do sirotišta, sam sam se uputio prema jednoj puno je reći krčmi unutar koje se nalazi stol za biljar i gdje ovdašnje mladost provodi dane. Poziv na jednu partiju voljno prihvačam te se ubrzo sprijateljavam sa njih nekoliko koji su kasnije uživali u gledanju slika sa mog mobitela.

Nebi dužio dalje jer sam ostao bez riječi. Danas je ionako poseban dan, kakav, to ću prepustiti vašoj mašti. Pokušati ću što više slika postati jer kako kažu, slika može zamjeniti sto riječi. Laku noć svima!

„Samo su glupani i geniji intelektualno neovisni.“
- George Bernard Shaw

Subukia, 28.06.2014.