Oganj.blog.hr

Gledah impresivno skidanje sjevernog tornja Katedrale uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Ladislava i Stjepana.
Svaka čast stručnjacima koji to učiniše, među kojima su bili i vatrogasci. Vatrogasci su nakon potresa u Zagrebu, 22. ožujka 2020. godine i opet dokazali zašto su ponos našeg roda.
Zagrebački vatrogasci, pozivni i dobrovoljni, i svi oni, iz drugih dijelova Hrvatske, koji su pomagali Zagrebu, silnim su marom i entuzijazmom, učinkovito djelovali i djeluju i na tlu i u zraku.
Rad na visinama do kojih vatrogasci, djeluju autoljestvama, (oko sedmog kata), nije, ni malo, ugodan. Ponekad se do kraja ispružena ljestva (oko tridesetak metara), u košari osjetno trese.
Dizalica (500 t) kojom je skidan toranj (33,5 m), 108 metara visoke katedrale, bila je složena do visine 120 metara.
Vatrogasci nemaju tako visoke autoljestve. Njihove su visoke 30 do 40 metara. Zašto?
Vatrogasci se autoljestvama, prije svega, služe za spašavanje, požarom ugroženih, osoba i za gašenje požara u visokim objektima. Kod požara u visokim zgradama, najčešće je, dimom i vatrom, ugrožen veći broj ljudi. Neki se evakuiraju sami, pomoću unutarnjih i vanjskih stubišta, a neke, vatrogasci spašavaju preko autoljestava. Za spašavanje jednog ugroženog, sa sedmog kata, treba 4 do 6 minuta. Za još više katove trebalo bi i više vremena po svakom ugroženom, pa se bi mogao spasiti manji broj osoba. Čime bi, preostali bili u životnoj pogibelji. Zato su stručnjaci, vatrogasci, prosudili, da uporaba znatno viših ljestava, za predviđene zadaće, nije učinkovita . Zato se za jako visoke zgrade primjenjuju učinkovitije mjere, poput požarnih stubišta, vatrootpornih liftova i drugo.
Ipak Poljaci su dali napraviti jednu autoljestvu od 60 metara, a ja sam, u ono doba, s 53 metarske, u Ljubljani, vidio “skoro pola Slovenije“.
Bili su to pojedinačni slučajevi. Danas su autoljestve normirane. U vatrogastvu sve ima svoje.
Vatrogasci su i tijekom potresa pokazali znanje, vještinu i hrabrost, a posebno me zadivila ushićenost dobrovoljnih vatrogasaca, koji su, s puno ljubavi i entuzijazma, nesebično pokazali da mogu, znaju i hoće, To je domoljublje. Domoljublje se živi djelom.
O domoljublju je, u „Obučevniku za dobrovoljne vatrogasce „otac hrvatskog vatrogastva“ Đuro Deželić, predsjednik Hrvatsko-slavonske vatrogasne zajednice od 1878. do 1907. godine, između ostalog napisao:
„Tko ti reče, da se smatra domoljubom, a nije član vatrogasnog društva svoje općine, to mu nevjeruj. Pravi rodoljub želi svomu narodu ne samo prosvjetni napredak nego i blagostanje materijalno, pa će ovako, kako može, radnjom ili novčanim prinosom i to pripomagati, da se blagostanje naroda pomnoža ili nesmanjeno zadrži.“
Gdje smo danas? Ali mogu napisati: Sretan je narod koji ima takve vatrogasce. Svaka im čast.
Branko Smrekar
U Brdovcu;29.travnja 2020.

Često me supruga Antonella, koja, redovitije prati društvenu fb mrežu, uputi na zanimljive objavke. Pogledam ih, i pritom i sam malo prošvrljam. Rado bih čitao objavke svih fb prijateljica i prijatelja, ali mi to, vremenski, nije moguće. Ipak ponešto stignem vidjeti. Puno objavaka, lijepih slika i događaja.
Veselim se kad netko od fb prijatelja, uz fotografije, napiše da se, tu i tu, osjeća sretno, veselo, zadovoljno. Naravno žao mi kad je netko, ponekad, tužan, žaloban, depresivan.
Na fb stranici, često iskazujem svoje stavove. Dobivam i odzive. Ugodno mi je, ali zna se dogoditi, da me fb prijatelji nazovu i kažu da misle isto što i ja, ali se , zbog službe, ne mogu javno očitovati. Imaju loših iskustva sa iskazanjem svojih mišljenja. Neki me prate , ali i njih prate. Potpuno ih razumijem i podržavam. Moraju biti strpljivi.
Nije vrijeme za bibanje (prevedeno na strani jezik: talasanje).
Današnja me politika, podsjeća na komunistička vremena. Zgražali smo se ondašnjim floskulama: “I nakon Tita,Tito“.
Nakon pobjede nad velikosrpskim, fašističkim agresorom, uz ogromne žrtve: 22 000 poginulih osoba, 8 400 poginulihi branitelja, 440 nestalih, preko 400 ubijene djece, ogroman broj ranjenh ljudi, branitelja s psihičkim poteškoćama, neprocjenjivo štetnim utjecajem na smanjenje nataliteta, ekonomskim posrnućem i nizom drugih štetnih posljedica, mislio sam da je vrijeme komunizma prošlo.
No izgleda kao u filmu „Maršal“, da duh druga Tita, unas i dalje živi.
Očito da nam je izostanak lustracije, odlukom onih koji bi, značajnom broju, bili lustrirani, nanio i nanaša, neprocjenjivu štetu. Za lustraciju nikad nije kasno.
Što nam je činiti?
Ora et labora, Deus adest sine mora. (Moli i radi, Bog je tu (Bog pomaže).
Moliti i razmisliti koliko smo sami krivi za ovaj jad te promisliti kako taj totalitarizam, što više umanjiti. Izbori su prigoda da se očitujemo.
Do onda, uvijek imamo spasonosnosno rješenje za smiraj svoje duše: molimo. Pomolimo se i danas na treću vazmenu nedjelju. Oče naš...
Branko Smrekar.
U Brdovcu;26.travnja 2020.

Čovjek mora odati počast svakoj žrtvi. De im Bog mir Božji.
Uprkos, povremenom nepoštivanju preporuka u borbi protiv corona virusa, podržavam komemoraciju žrtvama u logoru Jasenovac, na kojoj su bili nazočni najviši čelnici vlasti, nekih stranaka i nacionalnih manjina. Pokazali su zajedništvo.
Činjenica je da su u logoru događali ustaški zločini, ali, se mahom skriva da su u njemu od 1945. do 1948.godine ondje zločine činili i komunisti.
Slažem se sa izjavama, s komemoracije, da se to zlo, Drugog svjetskog rata, nikad ne smije ponoviti, ali smije li se ponoviti zlo komunista u poslijeratnom razdoblju? Toga se nitko u Jasenovcu, „slučajno“ nije sjetio osuditi.
Zato se pitam se da li je komemoracija održana samo kao nastavak stogodišnjeg nametanja krimena hrvatskom narodu, iz razloga što se cijelo vrijeme odupire velikosrpskom hegemonizmu.
Naime oduvjek se špekulira sa brojem žrtava. Sad ih je službeno 83 tisuće, za, propale, Jugoslavije komunisti su govorili o 700 hiljada, a patrijarh Srpske pravoslavne crkve, Irinej, kojeg, i za Hrvatsku i za Sloveniju, plaćaju hrvatski porezni obveznici, nameće laži o milijun ubijenih osoba u logoru. Srpska pavoslavna crkva, u funkciji velikosrpskog hegemonizma, širi laži o povijesti hrvata. Nažalost, bez provjere, prihvaćaju ih i naše dosadašnje vlasti i, uz nekoliko iznimaka, naš Kler. Naravno da je i jedna žrtva,ubojica zaslužuje svaku osudu. Ali nije kršćanski lagati u cilju podnipoštvanja jednog čestitog, hrabrog ponosnog i marljivog kršćanskog naroda, kao šo smo mi Hrvati.
Obzirom da se bez argumenata, zbog želje za utrnućem Hrvatskog duha, namjerno, moguće i do pedesetak puta, uvećava broj žrtava u Jasenovcu, zadnje je vrijeme da se, svezom Jasenovca, ustroji nezavisno, intaktno na političke utjecaje, međunarodno povjerenstvo za utvđivanje svih žrtava, uz razčlambu načina stradavanja, smrti zbog bolesti, godina starosti zatočenika, a posebno ubojstva. Pritom uočavam da je stupanj razvoja medicine u ono doba, a posebno u ratnim uvjetima bio na neusporedivo nižoj razini, nego danas. Povjerenstvo treba utvrditi istinu, za razdoblje od otvaranja logora do njegova zatvaranja, 1948., a po nekim prosudbama do 1951.godine.

Zanima me hoće li svi nazočni komemoraciji u Jasenovcu biti i na komemoraciji u Bleiburgu, sinonimu stradanja Hrvatskog naroda, Jazovki, Škabrnji pa i Vukovaru. Ako budu svaka im čast, a ako ne onda je jasno da je komamoracija u Jasenovcu, bila samo novi pokušaj utrnuća hrvatskog, duha, dostojanstva i njegova služenja Bogu i čovjeku.
Branko Smrekar.

U Brdovcu;25.travnja 2020.

Antihrvatska i pokvarena je bila izjava predsjednika Zorana Milanović, o hrabrim i časnim bojovnicima HOS-a, kojima su velikosrpski fašisti, u Domovimskom ratu, krali živote i puštali krv. Na zasadima njihovih života i krvi, zajedno sa svim drugim hrvatskim braniteljima i potpori večine naroda, mnogi danas, uživaju blagodati življenja. No to ih ne sprječava omalovažati i vrijeđati naše junake i cjelokupni hrvatski narod, unas i u svijetu.
Predsjednik Vlade Republike Hrvatske, do ove objave, na izjavu Predsjednika nije se izravno, ni očitovao, a ministri obrane i branitelja su za ovu zločinačku izjavu, neshvatlivo izjavili da ona nije dobra, nije primjerena.Tek kasnije poneki vlastodršci spominju da je i sramotna.
Dodao bih da je sramotan i razlog zbog kojeg je gospodin Milanović došao na vlast.
Predsjednik je takav kakav je, to se znalo i ranije.Vuk dlaku mijenja, ali čud nikada.
Još u predizbornoj kampanji, prema osobnom iskustvu, oslikao sam, na našoj fb stranici i blogu Oganj. Hr, njegov, blagi, staljinistički mentalitet.
Zašto je izabran? Ne toliko zbog svoje ingenioznosti i ljubavi prema Hrvatskoj, već, po mojoj prosudbi, zbog, već viđene, hrvatske nesloge i tragova komunizma u dušama večine naših političara.
Bilo razvidno da je HDZ-ova kandidatkinja, uz nezadovoljstvo vladajućom strankom, svojom servilnošću prema vladajućoj stranci i gradonačelniku glavnog grada te abnormalnim ponašanjem u predizbornoj kampanji, uistinu nije bila dostojna značaja Predsjednice.
Da li prividno, inzistiranje na vidljivoj gubitnici, dio zakulisnih igara dvije, brojčano najveće stranke, vidjet ćemo nakon parlamentarnih izbora, ako se tome, u interesu hrvatskog naroda i Republike Hrvatske, svojim glasom ne suprotstavimo.
Bože pomozi! Daj na pravićnu pamet.
Branko Smrekar.
U Brdovcu;24.travnja 2020.

U radu Hrvatskog Sabora često smo svjedoci prijelaza zastupnika iz stranke u stranku. Neki se, odlazeći, pokušavaju prikazati malo moralnijim pa ne prelaze izravno, već se predstavljaju “neovisnim”.
Što znači biti neovisan, razsvijetli se već pri prvom slijedećem glasovanju. Svi oni, nakon “sto” godina okorištavanja stranačkom pripadnošću, odjednom se više ne slažu sa stranačkom politikom , pa je napuštaju. Ne tvrdim da to nije moguće, ali mi je bliža misao da ne izlaze iz razloga jer nisu zadovoljni položajem u vrhu stranke, već zbog bolje financijske ili položajne ponude: sebi, rodbini, prijateljima, bolji status kod “neovisnih” sudskih vlasti ili nekih drugih nepoštenih nakana. Sve bi to trebalo,cjelovremeno, imati pod strogim nadzorom.
Ne znam zašto, ali pada mi na pamet izričaj “moralna nakaza”.
Zbog takvih “amoralaca”, Hrvatska nema strukturu vlasti, kakvu je narod izabrao. Bogatim strankama to paše ,a siromašne si, ionako, ne mogu ništa pomoći. Moguće je i to razlog što tu temu ni vlast ni oporba pa ni treća opcija, ni ne spominju, a kamoli nude rješenja u skladu s voljom naroda.
Tituliranje dindrlica, najslikovitije je prištepao, zagrebčanima, preko dvadeset godina, omiljeni gradonačelnik, nazvavši ih žetončićima. Na gradonačelnikovu izravnost smo navikli, ali to što nitko od suncoskreta, nakon toga, nije ni pisnuo, potvrđuje kakvi su to “uglednici”.
Sve je to je tako bljutavo da William Shakespeare, da je znao za sadašnje odnose u našoj politici, Dansku ne bi ni spomenuo. Imao bi puno “bolju” muzu.

U Hrvatskom saboru moraju sjediti zastupnici koji će se boriti za narod, a ne biti samo stranački poslušnici. Svaki prijelaz zastupnika, iz oporbe u “neovisne” ili vladajuću stranku ili koaliciju pa i okrenuto, mora biti potvrđen od strane birača. To treba učiniti novim, elektroničkim i dopisnim, izborima, u primjerenom roku,u izbornoj jedinici u kojojoj su prebjeglice izabrane. Na tim bi izborima morali sudjelovati svi zainteresirani: samostalci ili stranački odabranici.
Saborski mandati, nakon prelaženja, ne pripadaju ni stranci ni pojedincu. Oni pripadaju narodu. Zato je potrebno da birači, opetovanim izborom, odluče tko će ih, predstavjlati u novim uvjetima!

Branko Smrekar.
U Brdovcu;23.travnja 2020.

Prednosti Korona cajtof, o terima nismo ni razmišlali. Za čvajeja je otkriveno:
Pidžamu nosimo napak. Jeste li kad spali z napak okrejenom pidžamom? Ugodnje je, niš vas ne grebe. Zvan je maj lepa, al jel vam do gizde ili do... nečega drugoga. Konačno, uglavnom se spi z istom osobom, koja pidžamu ni ne gledi, a drugam se pidžama ionak ne nosi. Još nis nikoga vidiv da f torbi ze sobom nosi piđžamu.
Na pidžamu morete obleč trenirku. Direkt! Čemu presvlačeje? I onak vam se, po zakonu , nigdo nesme prebližit više od dva metra. Eventualna duha na dva metra se ni ne oseti. Time automacki nimate ni potrebe nepotrebnoga trošeja penez, na te glupe smrade. H ovom korona sraju, f krevetu ste ionak z dotičnom, tera vas mora podnašat , bez obzira na dišaje.
Naoružajte se z metrom. Nikam bez jenga, mislim metra, a posebno ne f krevet. Najte dozvoliti da vam ona utjeće na vašu sigurnost. Zakon vas štiti. Ima cajt kad to prede. Če kaj proba,dužni ste ju prijavit. Vas nebu nigdo... denuncirav, bez vašeg dopušteja. Iskoristite šansu. Sad ili posle. Dobro, bole sad..Vreme, kad kada, nisu penezi.
Najte gledit datume , ni triba, ionak se niš ne dogaja. Saki dan je isti. Maš više ni. A smetje? Kaj smetje? Kak znamo kada pelaju smetje? Otprite oblok i poglejte. Će su susedi deli pune kante, denite ih i vi. Susedi pratiju datume, ionak niš ne dilaju, nisu ni kad ni bilo ovoga sraja.Kaj bi se stim zamarau.Imate prečega posla. Kaj? Kaj, kaj,... jumite.
Ma ne, ne, krivo ste svatili, nis reko jamite, nek jumite. Kaj ste i vi, z menom, ponorili? Joj, joj, a kaj tek bu. Negdo bu sigurno došo na ideju da se ovo lito zabrani praznik rada, jerbo ovo lito puno cajta nismo dilali.
Korono ljubavi moja.
Ja, nis prisebi, doma sem.
Branko Smrekar
U Brdovcu;21.travnja 2020.

Sjedimo jučer, na Bijelu nedjelju, uz travnjak, procvjetale voćke i poljsko cvijeće, tičeki popevaju... Ja čujem i kak trava raste, što nije vezano za čujnost, već za nešto, čist em, drugo, a s čim se baš i ni za pofalit.
Slušamo, Nenu, Mareka i druge drage ljude koji nas, u ova neuobičajena vremena, razveseljavaju svojim pjesmama. Super su, već i zbog svoje nakane da nas oraspolože.
Pijemo crne kavice, sa bijelim šlagom, (bok Zvonček), i dopisujemo sa svijetom, med ostalim i s više rođaka i prijatelja iz Kotora, Bara, Podgorice...
U Kotor sam prije rata, dolazio i preko Bosne i Hercegovine ( Okučani, Jajce, Mostar, Metković, Dubrovnik). Navijek sam bio zadivljen skladnim odnosom naših hrvata i crnogoraca: fešte , maskenbali, druženja, riblje večere, pjesme.. Raspoloženju je pridonijela i mogućnost mog potpunog opuštanja, što za službe, razumljivo, nisam mogao.
Bilo mi je lijepo, Kotor, Tivat, Herceg novi, Cetinje, Ledenice, Budva, Ulcinj,Bojana,..
A onda nas srbočetnici napadoše i s crnogorske strane, razoriše naš, ponos Dubrovnik, ali zbog herojske borbe naših bojovnika, unj ne uđoše. Pobjedismo, ali u Kotor, uprkos kontaktima sa dragim ženinim rođacima, nisam imao volje doći. No kad je umrla, draga teta Neda, pojavih se,nakon deset godina u Kotoru. Ništa se u osjećajima nije promijenilo. Opet je bilo haj.
U vrijeme kad je uspostavljena granica prema Sloveniji , rođaci iz Kotora, zamolili su me da u Zagrebu pokupim jednog bjegunca iz takozvane JNA i prešvercam ga, do ženinih roditelja, u Sloveniju. Pokupih dečeca, od dva metra, dovedem kući i i prođosmo u Sloveniju. Nakon dugo godina, bijah u posjetu njegovom ocu. Častan, veliki čovjek, prvi crnogorski političar koji je u njihovoj skupštini predložio da se Crna Gora odvoji od Srbije. U ono doba za to baš nije bilo uvjeta pa se čovjek počeo baviti vinarstvom. Posjetili smo ga kod Skadarskog jezera i vidjeli zašto je postao međunarodno, najvišim odličjima nagrađivan ekspert za proizvodnju crnog vina. Pritom doznah mnogo toga meni nepoznatog,. Izim ostalog i kako su velikosrbi autobusima dolazili u Bar, pjevali četničke pjesme, mahali svojim zastavama i kruživši oko zgrada, utjerivali strah u kosti crnogorskom narodu, prikazujući pritom svijetu da su i Crnogorci četnici.
Dečec je danas međunarodni poduzetnik, novinar, tv voditelj, ekspert za analitiku odnosa u svijetu.
Nakon rata sam u Zagrebu, u okruženju rođaka iz Kotora, upoznao još jednog časnog, pametnog, visokoobrazovanog , markantnog, pristojnog i uglađenog, dragog, čovjeka: visokog dužnosnika Crnogorske ambasade u Zagrebu. Kratko smo se družili, upoznali i na prvu postali i ostali veliki prijatelji.
Jedva čekam da , u prvoj prigodi , opet posjetim naše Kotorane, obiđem Crnu goru i vidim se sa rođacima i prijateljima.
Crnogorci su časni i ponosni ljudi. Imaju slavnu povijest. Malo ih je, srpske vlasti i Srpska pravoslavna crkva ih već godina pokušavaju posrbiti , imaju mnogo zadojenih prosrba, ali se junački bore za svoju državu i svoju, autokefalnu, Crnogorsku pravoslavnu crkvu, čiji je mitropolit Mihajlo, kršćanski, namjesto stvarnih krivaca, javno izjavio: ‘Srbi su sve dobili lažima, a ja sam posjetio Vukovar i Ovčaru, mi stalno ponavljamo – oprosti nam Dubrovniće!’
Crnogorci su vazda gajili čojstvo i junaštvo-
Dokazuje to i sadašnja Crnogorska vlast, dajući punu potporu, svojoj Crkvi.
Nažalost naše politićke strukture, iz politikanskih razloga, za Hrvatsku pravoslavnu crkvu neće ni čuti, a aspiranti za buduću vlast oko tog pitanja se javno, izim nekoliko časnih političara i crkvenih velikodostojnika, jasno, ni ne očituju. Držim da se i time ugrožava sadašnjost i budućnost Domovine.
Ponovit ću izjavu, vertikale hrvatskog duha, kardinala Franje Kuharić: „Mi ni neznamo koliko je komunizam razorio dušu čovjeka“
Danas smo tome, nažalost, iteko , svjedoci. Samo nam Bog može pomoći.
Po osobnom iskustvu,
Branko Smrekar.
U Brdovcu;20.travnja 2020.

Sretan Uskrs svim vjernicima koji Uskrs slave po Julijanskom kalendaru.
Prema vjernicima Srpske pravoslavne crkve učiniše to i vodeći čelnici državne vlasti, kao i neki velikodostojnici katoličke Crkve. Naravno da je i gospodin Porfirije na HRT-u dobio prigodu za čestitku.
Lijepo, ali nedostatno i po mom osobnom sudu, djelimice nečasno jer nisu ni spomenuli vjernike Hrvatske pravoslavne crkve.
Hrvatsko je kraljestvo više od 2oo godina imalo vlastitu autokefalnu pravoslavnu crkvu. Bila je to poznata Srijemsko-Karlovačka arhiepiskopija, koju je 1690. godine uspostavio katolik, ugarsko-hrvatski kralj Leopold I, sa sjedištem u Srijemskim Karlovcima. A koja je 1707. .godine proglasila autokefalnost.Srbija nema nikakve veze s Srijemsko-Karlovačkom patrijarhijom.
Hrvatsku pravoslavnu crkvu, 1920, godine, ukinuo je jugoslavenski kralj Aleksandar Karođerđević. Obnovljena je 1942. godine, da bi je 1945, godine jugoslavenski komunistički Maršal Tito, opet zabranio.
Nakon naše pobjede u obrambenom ratu, na čelu s prvim hrvatskim Predsjednikom Franjom Tuđman, 2002. godine predsjednik Vlade RH Ivica Račan potpisao je ništetni ugovor s nepostojećom pravnom osobom naziva “ SPC u Hrvatskoj”.
Dugotrajan proces posrbljavanja Hrvata pravoslavaca, ipak nije bio potpuno uspješan, jer na popisu stanovništva, iz 2011. Godine, oko 11 % svih pravoslavaca su upravo Hrvati (cca. 17 000), a za tri četvrtine svih hrvatskih pravoslavaca (cca. 135 000) hrvatski jezik je još uvijek materinji.
Nažalost Hrvatska pravoslavna crkva je i danas, svim , u uvodu navedenim strukturama nepoželjna do te mjere da ne žele niti utvrditi istinu o pravoslavlju u Hrvata.
Pitanju Hrvatske pravoslavne crkve treba pristupiti na isti način kao i prema svim drugim vjerskim zajednicama.
Samo istina i usklađeni odnosi katolika, vjernika Hrvatske pravoslavne crkve, Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, agnostika, bezbožnika i vjernika drugih Crkvi i vjerskih zajednica, uvjeti su željenog sklada i mirnog života svih naših građana. Pojam suživota u takvim odnosima ne bi postojali. Postojao bi “samo” život, a to i je ono što svi mi, koji volimo Hrvatsku, već dugo želimo.
Za podržati je stranku , kojoj će istina, a ne polititikanski interesi biti jedino načelo djelovanja.
Znane su riječi Gospodina Isusa Krista.
Samo nas istina može osloboditi.

Zato sretan Uskrs svim svim vjernicima pravoslavne vjere, a ne samo jednakijima.
Branko Smrekar.

U Brdovcu;19.travnja 2020.

Od stvaranja Hrvatske, u njoj je počinjeno puno kriminalnih radnji. Neki su počinitelji otkriveni, neki, još ne. Poneki sudski procesi, najvećih kaznenih djela, zbog političkih, materijalnih i nematerijalnih interesa, postaju bezsramno dugi, nepošteni, pokvareni i izazivaju revolt i žalobnost hrvatskog puka. Brojna kriminalna djela ostaju nekažnjena, novac se iznosi iz zemlje, zabašuruju afere, postavljaju podobni, struka gura u drugi plan…
Opći je dojam da je tome, uz izvršnu, kriva i sudbena vlast.
Iako u Ustavu Republike Hrvatske lijepo napisano: „Sudbena vlast je samostalna i neovisna“, percepcija javnosti to ne potvrđuje.
Reče mi jedan, u politiku upućeni, ugledni odvjetnik:
„Danas se svaka sudska odluka može kupiti. Ili političkim utjecajem ili novcem“.
A onda, javno, čujem izjave dva sudska krampusa: Zašto procjenujemo sudstvo prema, godinama nezavršenim sudskim procesima, u kojima su osumjeničenici okrivljeni za krađu ogromne količine materijalnih vrijednosti? Treba ga vrednovati po njegovim sjajnim rezultatima.Poboljšan je i ubrzan prosjek rješavanja sudskih postupaka. Je, moj Štef i mnogi drugi, su platili kazne za nepropisno parkiranje, prebrzu vožnju, preglasno veselje i još puno prekršaja, koji su neusporedivo manji , u odnosu na krađu milijunskih vrednota, ali sve ulazi u prosjek.

Ako želimo, ovu Državu spasiti daljnjeg propadanja, nuždno je izabrati vlast, koja će, žurno promijeniti zakone, posebno one koji dopuštaju sramotne malverzacije u suđenjima i sprečavaju povratak, ne malo otuđenog blaga.
Potrebno je napraviti lustraciju u sudstvu i sankcionirati sve nečasne poslušnike i korumpirane ljubitelje mirisa novca.
Time bi se i ubrzali sudski procesi i spriječilo njihovo, često, bezobrazno odugovlačenje.
Potrebno je „zalediti“ svu nepokretnu i pokretnu imovinu optuženih te provjeriti osobe u okruženju, rodbinu , prijatelje.. te, po osnovu sumnje, učiniti isto kao i s okrivljenikom.
Treba ukiniti i sudske zastare te osumnjičenima spriječili napuštanje, sadašnjih, međunarodno priznatih granica Republike Hrvatske.

Time će se dokinuti brojni sudski grijesi i podignuti moral naroda.

Ne znam hoće li koja stranka ponuditi rješanja za svladavanje ljudskih zala ili će se pak, uz guljenje krumpira ili obvezatnih obroka iz najboljih restauranta, domisliti novih, „teških“ kazni: od internih do javnih opomena, posljednje, stote opomene, javne špotancije pa do najteže: posthumno oduzimanje imovine okrivljenog, nakon, neopozive, ostavinske rasprave za pokojnim okrivljenikom.
Ova korona će se smiriti, Hoće li se ona, još opasnija, politička, nastaviti? Sami odlučujemo.
Branko Smrekar.
U Brdovcu; 18.travnja 2020.

Ovaj će „korona bajbuk“, provjeriti, ima li odstupanja od činjenice da je obitelj, uistinu, osnovna ćelija društva, pogotovo ako bude predugo trajao.
Nije upitno da će se obitelji, koje žive po kršćanskim načelima, u ovoj krizi, još više zbližiti i usmjeriti Dragom Bogu, a oni koji su drugačiji, navijek imaju prigodu, učiniti nešto za sebe i postati vjernik. Nije lako biti kršćanin, ali je lijepo živjeti s Bogom.
Branko Smrear
U Brdovcu;17.travnja 2020.

U predizbornoj predsjedničkoj kampanji, umirovljenici su rijetko spominjani.
Oni se prečesto smatraju opterećenjem državnog proračuna, a ne i ljudima koji su, tijekom radnog vijeka, stvarali, brojne materijalne i duhovne vrednote Hrvatskog naroda i bili nositelji naše opstojnosti.
Nisu umirovljenici krivi, što su naše, u nekim postupcima, narodnoizdajničke vlasti, pretvorbom, privatizacijom i drugim, prečesto neosuđenim, zlodjelima, poništili rezultate njihova samoprijegornog, teškog rada.
Mnogi od današnjih umirovljenika, po cijenu života i zdravlja, životne perspektive, stvaranja obitelji i velike tuge svojih najmilijih, obranili su svoju Hrvatsku od zločinačkih napadaja srpskih i prosrpskih fašista.
Oni su i danas, u respektabilnom broju, poželjni, a ponekad i nezamjenjivi sudionici odgajanja djece i mladeži, po kršćanskim načelima, kako su i njih odgajale njihove bake i djedovi.

Uz to ne treba zanemariti da med umirovljenicima postoje znanstvenici, stručnjaci, odličnici svih profila, koji bi, i u mirovini, svojoj Domovini, rado stavili na dispoziciju svo svoje, znanje, vještinu i iskustvo. U brojnim slučajeva, to bi Hrvatskoj, itekako, dobro došlo.
I na kraju, već je malo profanirano obećanje političara: dat ćemo sve, u okviru naših mogućnosti. Vjerujem da je tako, ali nažalost, prečesto, njihove, svekolike, sposobnosti , nisu na razini, kojom su se predstavljali na izborima.
Umirovljenici nisu paraziti, oni su izvorište naših blagodati.
Oni nisu teret društvu.
Teret društvu su nesposobni i kvarni politićari.
Branko Smrekar
U Brdovcu;15.travnja 2020.

Petar Preradović:
„ Ljubi si rode, jezik iznad svega,
U njem živi, umiri za njega“

Vjekoslav Klaić:
Govori hrvatski

“Bog ti je darovao divni jezik hrvatski, kako ga gotovo više na svijetu nema.
On je zvučan i bogat, tako da njime možeš izreći sve, što ti pamet kaže i srce osjeća.
Griješiš protiv Boga i prirode, kad ne govoriš hrvatski, gdje god treba i kad ti se zgoda nadade.
Govori hrvatski u kući i u javnosti, jer samo po jeziku tvome znat će svijet, da si Hrvat.
Ako kažeš, da si Hrvat, a ne govoriš svojim rodjenim
jezikom, onda naprosto lažeš”.


Identitet jedne države čine teritorij, stanovništvo, kultura, i jezik. Zato su to područja na kojima nas globalisti i drugi hegemonisti, planirano i organizirano, nastoje podjarmiti i kolonizirati.

Tako se, već niz godina u našem političkom miljeu, javnim medijima i inače, rabe riječi koje nisu hrvatske (nauka, bezbijedno, obezbijediti, region, bukvalno, takmičenje, bezuslovno, aktuelno, stepenice, zavjesa, zakletva, izvinjenje, saučešće, nedoumica, opekotina, mezimac,preimućstvo …)
Neki to čine namjerno, a neki iz razloga što su ih hrvatski jezik, ma kako se on, u propaloj državi, službeno zvao, učili serbokroatisti. Neki od njih „naučavaju“ i danas.
Kako se tome oduprijeti?
Znanošću i prohrvatskom politikom.
Bilo je pokušaja:
Prvo je 16. ožujka 1998. godine, pri Ministarstvu znanosti i tehnologije sa sjedištem u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, osnovano Vijeće za normu hrvatskog jezika, da bi tri godine poslije, za vrijeme Vlade Ivice Račan, bilo ugašeno. Dotadašnji predsjednik Vijeća bio je akademik Stjepan Babić, a jedna od članica i Sanda Ham.
U članstvo se Vijeća ulazilo prema znanstvenom ugledu, a ne prema stranačkoj pripadnosti. Zbog toga su u Vijeću bila mišljenja koja nisu bila ista, a ponekad i sasvim suprotstavljena po pitanju normiranja hrvatskoga jezika.

Nakon toga, 14. travnja 2005. godine, ministar znanosti, obrazovanja i športa Dragan Primorac, imenovao je Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika. Ono je bilo savjetodavno vijeće pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, poslije, Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta. Vijeće je je osnovano za skrb o hrvatskom standardnom jeziku te radi skrbi za veliku jezičnu stečevinu i raspravljanje o pitanjima koja se postavljaju u svezi s njom.
Za čelnu osobu bio je postavljen hrvatski akademik Radoslav Katičić, a za zamjenika akademik Mislav Ježić.

Vijeće je 8, svibnja 2012. godine raspustio ministar znanosti, obrazovanja i sporta, Željko Jovanović. Ova odluka, koja je ignorirala struku i višegodišnji rad prijašnjih garnitura, rasrdila je znanstvene krugove.
Najzorniju osliku raspuštanja Vijeća dao je
AKADEMIK KATIČIĆ:
UGASILI SU NAS, JER IM SMETA DUH HRVATSKOG JEZIKA.
Iz svega prosuđujem da je SDP protiv hrvatskog jezika, a da HDZ-ovu, koalicijsku Vladu, ta problematika, u zadnje četiri godine, nije zanimala.
Na izborima za Hrvatski Sabor, neću podržati ni jednu stranku, koja u svoj Program ne uvrstiti ponovno osnivanje Vijeća za normu standardnog hrvatskog jezika i donošenje Zakona javnoj uporabi hrvatskog jezika.
Od 27. svibnja 2000. godine na snazi je Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, ali Zakon o javnoj uporabi hrvatskog jezika, nije ni na vidiku. Sramota.

Branko Smrekar.
U Brdovcu;14. travnja 2020.

Brat mog djeda bio je jedan od rukovoditelja osiguranja, predsjednika, propale, Jugoslavije. Kad je trebalo osigurati kakav restaurant, hotel ili neki drugi objekt , gotovo redovito , prvo je otišao u kuhinju, razgovarao s kuharicama, konobarima, spremačicama, drugim osobljem, a najzadnje s rukovoditeljima i direktorom. U „male“ je imao najviše povjerenja. Takvim pristupom, nikad , u zahtjevnoj i odgovornoj službi, nije imao poteškoća.

Kad bi to preslikali, u sadašnje vrijeme priprave programa za slijedeće parlamentarne izbore, političari bi trebali krenuti u birtije, crkve, na sajmove, okupljališta i osjetiti bilo naroda, čuti što narod govori, kakve ima poteškoće i što predlaže. Ako sam dobro zapamtio, čovjek i magarac, pametniji su od magarca. Nisam, ha? Oprostite.
Tek nakon toga, trebali bi zamoliti za suradnju naše iskusne i dokazane stručnjake, različitih područja, bez obzira u kojoj zemlji živjeli, izbjegavajući pritom samoljubive, umišljene stručnjake, isključivo teorijske misli, s osnovnom premisom: Uzgajanje tratinčica na Marsu.
Želim vjerovati da se ovi izbori neće dobiti, isključivo, na parolama, ispraznicama (floskulama), euforiji, galami, ustašama i partizanima, ni na naglascima brojnih kaznenih, a neosuđenih djela, niti na ogromnoj propagandi potkupljenih javnih medija, posebice državne javne televizije već, na osnovu ostvarivog Programa, koji će Hrvatskom narodu vratiti višestoljetni identitet i dignitet.
Kako? Već prije početka predizborne kampanje, očitovanjima o pojedinim vitalnim temama i načinima popravljanja ovog teškog stanja, te njihovo širenjem putem društvenih mreža, reverzibilno komunicirajući i usmjeravajući grupe podrške.
Hrvatska se voli ljubavlju prema Bogu i svakom čovjeku, a ne samo jednakijima.
Voli srcem, iznutra, a ne izvanjskim, lažnim sjajem.
Branko Smrekar.
U Brdovcu;10.travnja 2020.

U ono doba, naša je Željkica kod nas bila na ferju i po zadaći učiteljice, pisala Dnevnik. Citiram:
Ponedjeljak: Ujutro sam se ustala i išla po mlijeko…
Utorak: Ujutro sam se ustala i išla po mlijeko…
Srijeda: Ujutro sam se ustala i išla po mlijeko…
U četvrtak pogledam njen Dnevnik i sugeriram: Željkica, promijeni malo. Ovo je monotono.
Napiši: Ujutro sam se ustala, išla na zahod , a onda išla po mlijeko. Naravno, Željkica je prefina da bi to napisala. Početak svakog dana, do nedjelje, ostao je isti: Ujutro sam se ustala i išla po mlijeko.
E da, Željkica je po mlijeko išla teti Ifki, a ne u dućan. Stara dobra vremena. A bila je veća mogućnost protoka mjesnih informacija. Tračeva? Kaj tračeva, spominka. Kunta, dućan , čehanje perja, lupatva, berba grozja…idealna mjesta za nove spoznaje. Se se znalo. I ono kaj je bilo i ono kaj ni. Ljudi su se znali družiti, pomagati si razgovarati, pjevati, veseliti se. Danas su susjedi, ako i jesu, najčešće, samo na dobar dan. Znam sve što se događa u Kini, Australiji, Sjevernom polu…ali, u novim vremenima, nažalost, ne znam ni da mi je umro susjed, a kamoli tko, s kim , kaj i kak.
Globalizam nas ja alijenirao od sebe samih.
No, sad je korona jedina tema svih i svugdje.
Ne pišem školski dnevnik, ali svako „koronsko“ jutro mi je isto. Lijepo ali isto. Na svim programima i portalima samo korona, korona, korona i sve svezom nje. “Riješeno je pitanje migranata i svih drugih značajnih problema.
Imam tri opcije: kupiti televizor u prahu, doživjeti psihički „zamor materijala“ ili poslušati svog, pokojnog tateka, de mu Bog mir Božji: „Manje priče, više rada.“ Uvjete imam.
Hiža bu prefrižana.
Televizor bum upaliu, kad počnu voziti putnički cugi.
To bu značilo da je politika rekla da se smirilo. Će je ili ni.
Branko Smrekar.
U Brdovcu;4.travnja 2020.

Do osamdesetih godina:
Tito, partija, Tito, radnička klasa, Tito, nesvrstani, …
Tito, Tito, Tito…
“
Prva trećina dvadesetih godina:
Korona zaraženi, korona izolirani, korona mrtvi… Korona, korona, korona…
“
Druga trećina dvadesetih godina:
Recesija, recesija, recesija… Kriza, kriza, kriza…
“
Samo Bog zna kad:
Prigoda, prigoda, prigoda… Sublimiraj, sublimiraj, sublimiraj…
“
Sretna nova godina?
Mi odlučujemo!

Prosudba: Branko Smrekar.
U Brdovcu;3.travnja 2020.

Kad sam zadnji put bio u Warszawi, impresionirala me enormna izgradnja visokih zgrada. Dizalica do dizalice. Bijah i u središtu grada, ni jedan neboder. Stara jezgra, do temelja razrušena, zbog bombardiranja, u Drugom svjetskom ratu, potpuno obnovljena u detalje kakvi su bili prije bombardiranja.
Sad potres u Zagrebu. Centar grada ozbiljno urušen. Molim Boga da se koji vizionar na sjeti predložiti: sve srušiti i premjestiti „Zagrebaćki Manhetn“ na području oko Trga bana Josipa Jelačića. Što nema Save? Nije ju teško preregulirati kroz Ilicu, samo treba delati, 24 sata na dan, 365 dana u godini. Dobro, i ove godine ide jedan „f križ“. Moguće samo za narod. Za sebe sigurno, ne. Nobel ili „giljotina“, pitanje je sad.

Branko Smrekar
U Brdovcu;3.travnja 2020.

U ono doba, nakon početka, prisilnog osnivanja seoskih zadruga, upitaše Vladimira Bakarića,40 godina najmoćnijeg političara i neformalnog gubernatora Hrvatske: Druže Bakariću, ovom ćete politikom isprazniti seoske štale? “Mi smo taj put zacrtali i od njega nećemo odustati!“ „Uspjeli su“. Štale su ostale prazne, a projekt pokazao glupim, što su svi, izim njih, vidjeli već u početku.
Vraćanje na početak. Postalo je malo bolje, povećava se broj poljoprivrednih gospodarstava i stanje, uz brojne poteškoće , kreće u željenom smjeru.
Onda nas napadaju, fašisti, junački se branimo, krvarimo, ginemo i sanjamo, konačno svoju, bolju Hrvatsku. I dok se borimo, krvarimo, ginemo, tugujemo i ushićujemo pobjedama, citiram velikog bojovnika, čovjeka i domoljuba, bagra, pretvorbom i privatizacijom krade naš trud i bode nas nožem u srce. Zbog radosti pobjede, bol nismo ni osjećali. . Kad progledamo već je kasno, posebno iz razloga što su si inaugurirali, sebi podređenu, narodu nenaklonjenu, sudsku vlast.
I to nije sve, brojne su i druge gadosti. Opet prazne štale, uništavaju poljodjelstvo, rasprodaju vode, najbolje drvne, mahom neobrađene, mase, daju zemlju u duge koncesije, obalni pojas,...Još od začetka rata počeli su stvarati uvjete za zatvaranje ili prodaju naših uzdanica, a bilo ih je puno: banke, telekomunikacije, „Jedinstvo“, „Prvomajska“, „Pliva“, „Chromos“, „Oki“, „Industrogradnja“, „Tempo“, “Vijadukt“, „Monting“, „Jugoplastika“, brodogradilišta, rafinerije, naftna industrija ,kemijska postrojenja, turistički kapaciteti, obrti i mnogi drugi. Nešto su ukrali naši, a nešto povoljno preuzeli stranci ili naši pod njihovim imenom. Uvjeravaju nas da je to svjetski trend, nešto in, fensi, ali meni, neupućenom, se čini da tu ima natruha nečeg što smo već u osnovnoj školi čuli kao pojavu koja će uslijediti, pod nazivom neokolonijalizam.
Dijagnozu nije teško postaviti, teže je Državu izvući iz gliba u koji su nas gurnuli.
Zar je bilo potrebno zlo zvano korona, da bismo uvidjeli da sami sebe, u Bogom danim uvjetima, ne možemo prehraniti, da trebamo Imunološki zavod, da smo uništili proizvodnju i doveli se u ovisnost o, njima, s osobnim razlogom, obožavanoj, Europi.
Ako želimo izbjeći katastrofu, moramo razmislit kome ćemo dati glas na izborima za Sabor Republike Hrvatske. Ne trebamo više nasjedati na parole i ispraznice onima, koji su nas razočarali i koji su, sebeljubno, vladali nad narodom.
Izaberimo one koje još nisu imali prigodu, na temelju realnog programa i metoda njegovog ostvarenja, čestito voditi ovu Zemlju .
U Hrvatskoj ima stručnih, časnih, poštenih, tvorno dokazanih domoljuba. Izaberimo ih. I imat ćemo vertikalu:
Predsjednik
“
Vlada, (stručnjaci)
“
Sabor, (osvjedočeni domoljubi)
“
Narod ( zadovoljni)

Branko Smrekar
U Brdovcu;3. travnja 2020.

Kad sam za studiranja, brzinom kojom se nisam vruć napio vode, u laboratoriju biotehnološkog studija, prigodom vježbi razmnažanja gljivica aspergillus niger, ničim izazvan, čisto zbog znatiželje, postavio pitanje, koliko žive stanice suhog kvasca (saccharomyces cerevisiae), napravio zbunjenost tehničarke, inženjerke i dvije profesorice , namjesto odgovora bijah upitan, koju sam ocjenu dobio iz kolokvija o Mikroskopu?!.
Onda sam, kasnije, u apotekama i drugdje, znao pitati zašto medicinski alkohol ima koncentraciju sedamdesetak posto, a ne recimo 96, 8o ili neku drugu. Mahom, ne dobih odgovor, do jedne magistre: efikasan je za svoju svrhu dezinfekcije, a jeftiniji je od koncentriranijeg alkohola. Ne mislim da je to jedini razlog, ali me to ne opterećuje.
Zapravo me najviše zanima kako alkoholnim pićima suzbiti corana virus?
I kao što su standardi, dogovorno utvrđeni propisi, između proizvođača, potrošača i predstavnika znanosti, tako i s gornjim pitanjem. Kao i svugdje, svako vuče na svoju stranu.
Ja ću kao, samoimenovani, predstavnik potrošača, uz potporu proizvođača, iznijeti tezu koju medicinska znanost neće prihvatiti ni preporučiti. Veliku nadu polažem u pijenje alkoholnih pića (prepečenica,60 %; rakija,30 do 50 %; whisky, preko 40 %; ruska votka, 40 %; likeri 16 do 28%, vina 12 do 14 %, a za one koji se vole nacejati i manje, francuzi imaju vina i od 8 %; dok pivo ima oko 5 pa i do 8%


E sad kako umjeriti? Na primjer, jedan i pol štamprlin (O,5) prepečenice ili dva štamprlina rakije , tri štamprlina likera, tri deci vina ili dve pive. I to demokratski, po izboru, može i u kombinaciji.
Naravno to vrijedi u uvjetima corona virusa, kad smo pod dvostrukim nadzorom. Nakon otvaranja birtija, kad budemo frai, doze se preporučaju povećati, kako bismo nadoknadili izgubljeno i vratili dug. Ne trebamo težiti savršenstvu i biti monotoni. Alkohol naprijed, korona stoj. Živjeli!
Krivo poučava,
Branko Smrekar
U Brdovcu;1.jurjevšćak 2020.

U ono doba, prije četrdesetak godina, direktorica „Fotokemike“ dala mi je zadaću ispitati: mogu li polivalentni alkoholi, Mowioli, njemačke tvrtke „Hoechst“, u proizvodnji fotopapira zamijeniti želatinu. Mjesecima, na mini aparaturi, mijenjam koncentracije, količine dodatnih supstanci, brzine nanosa… osušim, izrežem, stotinjak slika na stolu. Dolazi najveći stručnjak u Istraživačkom sektoru, savjetnik pri mom ispitivanju, briljantan čovjek, prijatelj, genij područja kemije kojim se bavi. Kreće pogledom po slikama i komentira: ništa specijalno, ništa specijalno, ništa specijalno, ništa,…, i završna misao: „Da je to uspjelo dobili bi Nobelovu nagradu“. Još nismo.
Onda sam tijekom, drugih službi, imao još, nekoliko istraživanja pa si mislim: Kaj ja ne bi nešto probao sa novim zaštitnim maskama, s vrećicama od polivinil klorida. Antonella napravi, probam. Sve je super, ali nemam dovoljno zraka za disanje. Možda da probam s polietilenskim? Probam. Još gore.
Opet niš od Nobela. Nije zlo.
Zlo je Corona virus, ali budimo mirni. Drugi su pretrpjeli i trpe, neprispodobivo teža zla. Kako do mira?
Mir je u Gospodinu.
Branko Smrekar.
U Brdovcu;1.travnja 2020.