Oganj.blog.hr

OLUJA VU SELU BRDOVEC

Grda oluja, koja je 19. srpnja 2023.godine, pohavrala Hrvatsku, napravila je štetu i na našoj numeri u Brdovcu, suši (garaža, radionica, spremišta, drvarnica, sušiona).
Tak je puhalo da su se dve visoke smrekve raspuknile na pol. Jedna je polovica opala f potok , a jedna na krof gospodarske zgrade., pri čemu je rezbila prek deset azbestnih ploč.

Nazovem predsjednika vatrogasne zajednice naše općine, opišem situaciju i on mi , bez interesa i izvida, ravnodušno „objasni“ da vatrogasci Općine Brdovec nemaju ni dizalice ni opremu za sanaciju takve nesreće.

Kupim električnu, motornu lančanu pilu i , z lojtre, orežem sve grane do krova, i zrežem i dio smrekve koji je opav f potok, ali s električnim kablom na krof pun graja ni pametno, a i nis baš preveč fžikan.Trebam pomoć.

Unda pitam za savjet, dva prijatelja,: Tomicu i Darka, i oni mi predložiju takaj Hrvatskog branitelja- dragovoljca Domovinskog rata , zaposlenika komunalnog i dobrovoljnog vatrogasca, prijatela Mirka.
Mirkec dojde, pogleda stanje i vrne se drugi dan.

Mešter Mirkec, zvan Čućek, ima se kaj treba:
Lančanu motornu pilu, znanje , vještinu, sposobnost, volju i kuražu.

Za dve vure je posloživ žlebjake na hiži, na furke prepiliv smrekvu, kak lastavica se popev na krovište suše, rastrančirav smrekvu i na posmikavaje, bez dodatne materijalne štete, ju zgurav na zemlu. Jemu ni trebala ni dizalica ni naročita oprema. Vuz to je rođaku i susedu Kruneku, zrušiv bor i razrezav ga na furke. Mirkec je za te stvari zakon. Zna i more.

Bravure prijatela Mirkeca, još su mi jednom potvrdile da je u vatrogastvu najvažnija praktična provedba, a da teorijsko znanje mora biti isključivo u funkciji prakse.
Značajna su i druženja, proslave, lijepi govori, manifestacije, nagrađivanja i druge društvene aktivnosti, ali nisu sami sebi svrha.
Uz jedan od vatrogasnih pozdrava:
Boga slavi bližnjega izbavi.

Branko Smrekar
U Brdovcu, 29. srpnja 2023.

EIN BISSCHEN FRIEDEN (NIKOL)
MALO MIRA

Jedan od, meni najdražih naših filmova je: Tko pjeva zlo ne misli. Sjajan film Kreše Golik, koji na jedan simpatičan način, objašnjava ljubavni trokut: muž, Franjo Šafranek, žena Ana i gospon Fulir.

Einfach: Nakon kaj je Franjo vloviv Anu, kak Fulir počiva ruke na jezinim rajskim grančicama, ni baš biv preveć oduševljen.
Uslijedila je klasika: „Ni to kaj misliš.“, “Ni niš bilo“, „Nisam ja takva“, „Krivo shvaćeno“, „Nesporazum“, „Trenutak slabosti“, „ Dogodi se“, „Oprosti, nisam štel“, „Vjeruj mi“ „Dobro , bumo si kaj spili? „Gemišt“, „Živjeli“, „Živeli“, zagrljaji, puse i fertig.. Se vredu. Se pozabi. Kaj misliš.

To se, kak vu filmu, da nekak zgladit , ali ne daj Bož
e da zapneš za nečiju ljubavnicu. Tu nema oproštaja. To je treći svjetski rat, nož, pištola, bomba, auto v lesici teru baš unda otpiraš, drveno odijelo…Bolje naj. Preopasno je.

Sjećam se jedne sekvence iz tog filma, snimljenog 1970. godine:
Nakon jednog malog konflikta, nateravanja sabljom Franje i Fulira, Franjo s povuko na pričuvni položaj. Pobegel je vu zahod. Zaključa se i čeka da Fulir prede.
„Perice, jel prešel?“ „Prešel je tata.“
Tak su se i naši i uvaženi zastupniki prešli počivat. Zaslužili su. Samo mi je žav kaj nigdo ni predloživ da, zbog stalnog sedeja na foteljama vu Visokom domu, dobiju hemerodni dodatak. Smiliju mi se. No će i kaj imaju, more bu, skoro, se zlečilo.

Mi nedemo na more. Doma bumo jumili.

Preveč toga Antonella vzgaja v našoj džungli: sakojačke šalate, zelja, blitvu, rotkvice, karfiol, krumpir, tikvice, vugorke, paradajze, paprike, lubenice, dinje, batat, ciklu, mrkvu, luk, češjak, raštiku, bažul, bob, grašek, mahune, začinska bilja…., da bi to ostavili i nebi mam pojili.
I mogu vam reč da se, od kad jim to svinjsko, čudaj bole osećam.

Ugodan vam ljetni odmor. Uživajte, ma gdje bili.
I trenirajte se pleskat. Prihajaju izbori.

De nam Bog pravičnu pamet.
Branko Smekar
U Brdovcu, 16. srpnja 2023,.

PROMIŠLJANJE O HRVATSKOJ ZBILJI


Hrvatska propada, moralno i materijalno.

Rasprodaju: vode, najbolju, mahom neobrađenu, drvnu masu, zemlju, rudno bogatstvo, obalni pojas i mnoge druge, Bogom i Hrvatskim narodom, stvorene vrednote.

U Hrvatskoj vlada kriminal, korupcija, klijentelizam, nepotizam, lopovluk i druga zla.

Još od početka, nametnutog nam Domovinskog rata, dok su Hrvatski branitelji krvarili na bojištu, donašali su zakone za pretvorbu i privatizaciju, u kojoj su, stranačkim, pogodnim mešetarima, bez novaca i menagerskih sposobnosti, praktički darovali ogromne vrijednosti, koje su titulari vlasništva, u velikoj većini, odmah, pokrali, tvrtke obezvrijedili a radnike poslali na Zavod za zapošljavanje.

Samo naivni misle da se taj, mahom neosuđeni, zločin mogao dogoditi bez osobnih interesa i dopuštenja vladajućih političkih struktura.

Tako su propale, naše, u svijetu renomirane građevinske firme: „Industrogradnja“, „Tempo“, „Vijadukt“, “Hidroelektra“…, da bi nam danas sve zahtjevnije objekte, od mostova cesta i drugih, gradili stranci.

Ugasili su: „Jedinstvo“, „Prvomajsku“, „Chromos“, „Oki“, „Monting“, „Jugoplastiku“, brodogradilišta, rafinerije, otuđili energentske vodove, naftnu industriju, kemijska postrojenja, turističke kapacitete, prodali telekomunikacije, „Plivu“...

Prodaja telekomunikacija, (u bescjenje) je kao da u spavaću sobu, partnera koji, kao što reče jedna domoljubna dama, ne žive kao „brat i sestra“, ugradite IR kameru , a ovo s „Plivom“ uz sinkronizaciju „Podravke“, dovelo nas je u situaciju da Hrvatska više ne proizvodi jedan od osnovnih prehrambenih proizvoda, pekarski kvasac ( germu, saccharomyces cerevisiae). Sramota.


Sve su dosadašnje vlasti i oporbe iznevjerile očekivanja Hrvatskog naroda, u domovini i u svijetu, a narod svoju tjeskobu, za sada, pretežito, drži u sebi, u svojim domovima, birtijama, dakle u četiri zida, a vani svoju intimu i osjećaje, većinom u strahu, skriva kao svećenik ispovjednu tajnu.


Dok god na Hrvatskom političkom nebu ne svane, unija čestitih, dokazano sposobnih, stručnih, politički nekompromitiranih, obrazovanih Hrvata iz Domovine i iseljeništva, časnih ljudi kojima osobni interesi neće zasjeniti državne i koji će, već u početku, tvorno, a ne samo virtualno, pokazati ljubav prema svojoj domovini, Hrvatskoj, dotle ćemo i dalje tonuti u beznađe.

Unas je demokracija, pravo neupućenog, frustriranog, komunizmom duševno razorenog, preplašenog, lažima i neistinama obgrljenog, časnog naroda, na izbor, globalizmu pogodnog totalitariste.

Svojim smo domoljubljem, srcem, hrabrošću, sposobnošću i dobrom strategijom, u međunarodno nesklonim okolnostima, dobili obrambeni rat. Hoćemo li i ovaj, stoljetni, hibridni, ovisi o nama.

Mislim da je dosadašnji izbor, sada vladajućih, induktivnim načinom snubljenja: stranka, promocija, unutar stranačke borbe izabranih pojedinaca, pregršt nerealnih obećanja, laži o postignućima, potplaćeni mediji, pompozni obilasci krajeva, propagandni letci, usiljeni osmjesi, lažni sjaj i poruka narodu: „S nama u raj“, postao katastrofičan za identitet Hrvatske.

„Raj“ nećemo dočekati ni uz ovakvu, nekonzistentnu, jalovu oporbu, koja se dijelom sastoji od anacionalnih slijednika komunista i globalističkih plaćenika, i od, kako ih neki smatraju domoljuba, koji namjesto stvaranja zajedništva i kumuliranja ukupne moći, zbog pojedinačnih financijskih interesa bivanja u Saboru Republike Hrvatske, unutar grupacije, osnivaju male strančice niske izborne moći.

Nekako mi se čini bi svi koji u oporbi kritiziraju kriminal i druge negativnosti, vladajućima sve oprostili, samo da ih se prihvati u vlast. Intelligenti Pauca.


Suprotno tome promišljam deduktivnu metodu izbora, demokratsko osmišljavanje provedivog domoljubnog programa, njegovo poniranje do svakog birača pa tek onda iznjedriti sposobne, čestite političare, koji će ga, pod punom odgovornošću, provesti.

Svoj sam, za novim idejama otvoren, prijedlog programa za izbavu iz današnje tužne zbilje, objavio pod naslovom:

OLUJOM IDEJA DO DOMOLJUBNE OLUJE

Uz vatrogasni pozdrav:
Boga slavi, bližnjega izbavi !

Branko Smrekar

U Brdovcu;14. srpnja 2023.

ZAOBILAŽENJE BITKA?

Gledah jučer dugotrajnu raspravu, u Saboru Republike Hrvatske, o prijedlogu novog Zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika za Zastupnički dom Hrvatskog državnog Sabora i čuh brojne primjedbe takozvane oporbe:

„Vladajući si namještaju izborne jedinice.“
Pitam se: bili oni bili drugačiji da su u mogućnosti odlučivanja? Ne vjerujem.

„Uredili su područja izbornih jedinica kako bi izlaskom na izbore svih njihovih birača i dalje mogli krasti i za privatne interese, u bescjenje rasprodavati državu.“

Pitam se: što sprječava, razjedinjenu, oporbu, da biračima ponude atraktivni, provedivi, program izbavu iz očite krize u društvu i time ih pobude birače na masovni izlazak na izbore i osiguraju si pobjedu?

I na kraju, uz želju za uređenim sustavom biračkog tijela, pitam se je li netko od oporbe, u predloženim područjima izbornih jedinica, pogledao nacionalnu strukturu i usporedio sa strukturom dosadašnjih izbornih jedinica?
Jesu li promjene bile namijenjene mogućnosti da se broj povlaštenih predstavnika nacionalnih manjina (8), poveća za gdje- kojeg predstavnika etničkih manjina. izabranih na način jednak predstavnicima većinskog naroda?

Dao Bog da se na našem političkom nebu, oformi iskrena asocijacija neprofaniranih, časnih , dokazano sposobnih domoljuba, nevezano na eventualnu pripadnost jednoj od registriranih stranaka.

Mislim da svako osnivanje novih strančica, viđenijih egotrip osoba, kojima je temeljni cilj ostati ili postati zastupnik Sabora Republike Hrvatske, ide u prilog političkog Statusa quo i glasina da su dotični, potajni igrači vladajuće stranke.

Bože pomozi!

Branko Smrekar
U Brdovcu, 13. srpnja 2023.

LEGENDARNI HRVATSKI BRANITELJ TOMISLAV ČAUŠIĆ

Čovjek, pobjedonosni ratnik, očinski zapovjednik, dobričina, poštenjak, junak kojeg shrvaše pogibije njegovih bojovnika u Domovinskom ratu, a posebno politički dogovorene izdaje i tragedije nekih „njegovih“ branitelja i, u ratno i mirnodopsko vrijeme, stranputice nekih njegovih „uvaženih“ kolega.

Radom i drugim opuštajućim aktivnostima pokušao je naći svoj unutarnji mir, ali su strahote i kobnosti Domovinskog rata i njegovih posljedica, bile njegova trajna mora.

Počivao u Miru Božjem i neka mu je lahka Hrvatska zemlja.

Zahvalni prijatelj,
Branko Smrekar
.
U Brdovcu,11. srpnja 2023.

DOMOLJUBLJE

Sveti, Papa Ivan Pavao II je u svojoj knjizi „Sjećanje i identitet“ (Verbum, Split 2005.), o domoljublju, izim ostalog, napisao:
„Domoljublje je ljubav prema svemu onome što čini dio domovine: njezina povijest, njezina tradicija, njezin jezik, njezina prirodna oblikovanost. To je ljubav koja se širi i na djela sunarodnjaka i na plodove njihova stvaralaštva.
Svaka opasnost koja ugrožava veliko dobro domovine postaje prigoda za provjeru ove ljubavi“.

Nema veće ugroze od fašističkog, ratnog napadaja na suverenost jedne države, i želje za njezinim nasilnim cijepanjem i oduzimanjem teritorija.

Nakon što su, pod vodstvom velikosrpske politike, upravljane i poticane od strane nekršćanske, svetosavske Srpske pravoslavne Crkve i „Srpske akademije nauka i umetnosti“, paravojne četničke paravojne formacija Srba iz naše i svih susjednih republika i velikosrpska „JNA“ napale mladu državu Hrvatsku, katolici su jedinstveno branili svoja ognjišta, dok je većina pravoslavaca htjela odcjepljenje i postala unutarnji agresor.

Bogu hvala, bilo je i pravoslavaca koji su Hrvatsku osjećali svojom i život i zdravlje dragovoljno stavili na raspolaganje svojoj Domovini, Hrvatskoj.
U Domovinskom, obrambenom, ratu Hrvatsku je branilo i oko 12.600 branitelja pravoslavne vjere.

Obzirom da su počeli braniti Hrvatsku u vrijeme kad se još nije znao ishod rata i kad bi u slučaju našeg poraza oni bili prvi na listi odmazde, Hrvatska vlast, oporba i narod trebali bi više naglašavati njihov doprinos u Domovinskom ratu.
Štoviše, oni su svojim doprinosom u Domovinskom ratu pokazali da su nukleus skladnog života svih državljana koji vole ili barem poštuju Hrvatsku kao svoju domovinu.

Svezom gore navedenog, rado dajem potporu provođenju programa rada Udruge Hrvatskih branitelja pravoslavne vjere, na čelu s predsjednikom, Hrvatskim braniteljem dragovoljcem Domovinskog rata, pukovnikom Hrvatske vojske, u miru i dopredsjednika, također dragovoljcem, Ivicom Jonjić, dipl.ing., kojem je i obilježavanje značajnih događaja Domovinskog rata, poput ovogodišnjeg sjećanja u Škabrnji, sastavni dio.

Znano je da su Hrvatsku u Domovinskom ratu, izim navedenih, obranili i muslimani, pripadnici drugih konfesija, ateisti, agnostici i drugi.

Zajedno u ratu, zajedno u miru, garancija su naše budućnosti.
Domoljublje nema etničku, vjersku, rasnu, spolnu, obrazovnu, intelektualnu, imovinsku i svaku drugu podjelu.

Domoljublje je ljubav prema domovini, a živi se ne samo nacionalnim simbolima, domoljubnim pjesmama, okupljanjima po bilo kakvom uspjehu ili otporu, već, prije svega, čestitim načinom življenja svakog čovjeka.

Branko Smrekar
U Brdovcu, 7. srpnja 2023

DAN HRVATSKIH BRANITELJA ZAGREBAČKE ŽUPANIJE

Lijepo je nakon tridesetak godina susresti drage ljude i radovati se tome da vas nisu mrzili više nego što to zahtijeva značaj vašeg radnog mjesta.

S gospođom Mirom, finom, pristojnom, dragom damom i dugogodišnjom dobrovoljnom vatrogaskinjom, sretosmo se na Svetoj misi zadušnici, u Crkvi Svetog Ivana Krstitelja - Sveti Ivan Zelina, koju je, uz nadahnutu kršćansku i domoljubnu propovijed predvodio župnik, sudionik Domovinskog rata, Vlado Bogdan.

Domovinski rat i njegove vrednote su naša svetinja i nikakvi valovi antikršćanstva, komunizma, globalizma, fašizma i drugih zala, uz Hrvatske branitelje, njihova pokoljenja i istinske domoljube, ih neće utrnuti.

Tako nam Bog pomogao.
Branko Smrekar


U Brdovcu; 4. srpanja2023.

POŠTUJTE POVIJEST ZAGREBA I STANITE NA STRANU ISTINE
Nisam purger, rođen sam i kršten u Zaprešiću, cijeli život živim u Brdovcu, ali sam, što izravno, što neizravno, 30 godina bio čelnik službe u zaštiti stanovnika Grada Zagreba i njihovih vrednota pa zato otvaram dušu:

Zagreb, glavni grad svih Hrvata, stoljećima je po izgledu i uglađenom, profinjenom, kršćanskom ponašanju svojeg stanovništva (kinderštube odgoj) bio grad srednjeeuropskog kulturnog miljea.
Mnogi su ga zvali: mali Beč.

A onda je, prije 76 godina, 8. svibnja 1945. godine, u vojno ispražnjen Zagreb, ušla partizanska vojska, u kojoj je, po zapovjedi Tita, najvažniju ulogu imala 45. Srpska divizija s krajnjeg juga Srbije te u okviru nje, 20. Srpska brigada, jedinica formirana tek u rujnu 1944. na krajnjem jugu Srbije, a čiji je dobar dio bio sastavljen od amnestiranih četnika, koje je Tito ‘pomilovao’ u kolovozu 1944. godine.

Ta je, de jure tuđa, vojska danima provodila krvavi pokolj nedužnog naroda i, uz masovna smaknuća, uvela novu totalitarnu vlast nad Hrvatskom.

Bez suda je ubila desetine tisuća nenaoružanih vojnika, intelektualaca, žena, djece i staraca, a nisu bili pošteđeni niti bolesnici i ranjenici iz Zagrebačkih bolnica.

Prema dokumentiranim podatcima ubijeno je 4.791 ranjenika iz Zagrebačkih stalnih i privremenih bolnica te oko 40 djece.

Ubijene žrtve su bacali u masovne grobnice.

Tako je u samom gradu Zagrebu registrirano i poznato preko 70 masovnih grobnica, (najveća u Gračanima sa 700 ubijenih žrtava), a u okolici njih još 60 .

Već tri dana nakon ulaska, 11. svibnja 1945. na Jelačić placu, su održali prisilan miting na kojem je govorio komandant II armije Koča Popović:

“Govorim vam i kao sin Srbije, demokratske federativne nove Titove Srbije”.

Za učinjene zločine, sedam visokih vojnih oficira II. i I. armije, od kojih su trojica bili Srbijanci iz Srbije (Koča Popović, Milutin Morača i Mijalko Todorović), četvorica Crnogorci (Peko Dapčević, Radovan Vukanović, Ljubo Vučković i Blaž Lampar), a nijedan Hrvat, dobilo je “Pohvalu vrhovnog komandanta Tita”.

Svaki gradonačelnik Grada Zagreba, trebao bi poštivati njegovu povijest i Titove žrtve te težiti njegovom duhovnom i materijalnom napredku.
Nažalost današnji čelnik Zagreba ni nitko od njegovih, nije na Jazovki odao počast nevinim žrtvama Zagreba, već su, u Brezovici, slavili, izmišljeni praznik njihovih ubojica.

Razumljivo mi je da birači Grada Zagreba nisu imali Bog zna kakvog izbora na prošlom glasovanju za gradsku vlast, već ih je vodila averzija prema prošlom korumpiranom čelniku i njegovim jatacima.

Nadam se da će preko 60.000 Hrvatskih branitelja Zagreba, istinski domoljubi, osobe koje uistinu vole Zagreb i oni koji su nezadovoljni stanjem u Zagrebu, dobro promisliti pri slijedećem odabiru.

Samo, da se mogu odlučiti, moraju imati izbor. Ja ga, ovog trena ni s tornja Župe Svetog Vida mučenika Brdovec, ne vidim.
Ni jedne naočale, koje još ne nosim, iako im se nadam, mi tu ne bi pomogle. No do izora je još daleko.

Ne dao Bog da Zagrepčani opet izdaju sami sebe, a time i Hrvatsku.

Branko Smrekar.
U Brdovcu, 1. srpnja 2023.