Oganj.blog.hr

KORNATSKA TRAGEDIJA – VJEČNA TUGA I SJEĆANJE


Danas, 30.kolovoza 2023. godine, u tuzi i molitvi obilježavamo sjećanje na žrtve katastrofalnog požara na otoku Kornat, 30. kolovoza 2007. godine, u kojem je smrtno stradalo 12 vatrogasaca.

Dao im Bog mir Božji, obiteljima, prijateljima, znancima i svim drugim ožalošćenima puno duševnog mira, a jedinom preživjelom, Franji Lučiću, puno zdravlja i svu sreću ovog svijeta.

Nakon te katastrofalne nesreće, u Uvodu Izvješća, svezom tragedije, koji smo, 28.ožujka 2008. godine, dostavili Vijeću za nacionalnu sigurnost i ministru Ministarstva unutarnjih poslova, koji ga je dostavio istražnom sucu, napisah:

„Interdisciplinarna – ekspertna radna skupina za razrješenje okolnosti požara i stradavanja vatrogasaca na otoku Kornat 30. kolovoza 2007. godine

U V O D
Nakon požara na otoku Kornat, 30. kolovoza 2007. godine, sa smrtnim posljedicama po gasitelje, ministar unutarnjih poslova Odlukom, broj: 511-01-03-sl/2007. od 3. rujna 2007. godine osnovao je Interdisciplinarnu – ekspertnu radnu skupinu za razrješenje okolnosti požara i stradavanja vatrogasaca na otoku Kornat 30. kolovoza 2007. godine.


Za voditelja radne skupine imenovan je Branko Smrekar, dipl. ing., ravnatelj Učilišta vatrogastva i zaštite i spašavanja Državne uprave za zaštitu i spašavanje, a za članove eksperti iz Ravnateljstva policije, Uprave za inspekcijske i upravne poslove MUP-a RH, Uprave za tehniku MUP-a, Centra za kriminalistička vještačenja "Ivan Vučetić", Visoke policijske škole, Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku Zagreb, Zavoda za sudsku medicinu KBC Firule Split, Državnog hidrometeorološkog zavoda, Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu, Ministarstva obrane – Glavnog stožera OS RH te Visoke škole za sigurnost.

Odlukom ministra voditelju Interdisciplinarne – ekspertne radne skupine dana je mogućnost proširenja skupine, što je on i učinio uključenjem eksperata s Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu, Šumarskog fakulteta u Zagrebu, Hrvatske gorske službe spašavanja, Ministarstva kulture, Vatrogasne zajednice Primorsko-goranske županije (na prijedlog Hrvatske vatrogasne zajednice), Državne uprave za zaštitu i spašavanje te još nekoliko pojedinaca, iz već, u prethodnom odlomku, navedenih tijela državne uprave i ustanova.

Zbog vrlo kompleksne ukupnosti ekspertize, koja se u cilju stručno znanstvenog izvješća morala objediniti, na prvom sastanku Interdisciplinarne radne skupine 10. rujna 2007. godine, određena su područja koja su se posebno obrađivala:

1. Analiza meteoroloških prilika, vegetacije, širenja požara, aerodinamičkih i termodinamičkih okolnosti na mjestu požara
2. Uzrok požara
3. Upravljanje i zapovijedanje
4. Funkcioniranje sustava veza na otoku Kornat
5. Organizacija potrage i spašavanje vatrogasaca
6. Osobna zaštitna oprema vatrogasaca
7. Patohistološki nalazi stradalih vatrogasaca na otoku Kornat

S obzirom na istražni sudski postupak i ograničenu mogućnost pristupa postojećim dokumentima Interdisciplinarna – ekspertna radna skupina orijentirala se na dostupne podatke, stručnu literaturu, vlastita mjerenja, izračune i simulacije na temelju mogućih prirodnih pojava.

Dana 25. rujna 2007. godine članovi ekspertne skupine su na otoku Kornat, uzeli, za daljnje ekspertize, uzorke vegetacije, u blizini mjesta stradavanja vatrogasaca, snimili mjesto nesreće iz svih smjerova, izmjerili brzine vjetra na pojedinim mjestima klanca gdje su stradali vatrogasci (bilo je jugo, kao za stradavanja vatrogasaca) pa čak i mjerili mogućnosti brzine kretanja vatrogasaca po hridima na mjestu nesreće, a sve u cilju utvrđivanja koje su se prirodne pojave vezane uz nastanak požara, njegovo širenje i učinak mogle dogoditi u Kornatskoj tragediji.

Vrijedi napomenuti da su eksperti u svom radu koristili preko 150 znanstvenih i stručnih radova te izravno konzultirali niz svjetskih stručnjaka u području naukovanja o vatri i požarima.

Zadaća Interdisciplinarne – ekspertne radne skupine nije bila traženje krivaca i uplitanje u rad tijela pravosuđa, već razrješenje okolnosti požara i stradavanje vatrogasaca na otoku Kornat 30. kolovoza 2007. godine te priprava prijedloga i preporuka za poboljšanje stanja u sustavu.

Pored općih mjera, preporuka, koje se kod sličnih vrsta požara poput ovog na Kornatu, primjenjuju u svijetu, u izvješću je navedeno i nekoliko požara koji su se dogodili diljem svijeta, a u kojima su stradali vatrogasci te preporuke koje su iz tih nesreća proizašle.

Posebnu vrijednost ovog izvješća smatram predloženih šezdesetak kratkoročnih i dugoročnih mjera, preporuka koje imaju za cilj smanjenje mogućnosti nesreća poput one na otoku Kornat, ali i podizanje razumijevanja o tome što se događa tijekom požara raslinja i to, prije svega požara raslinja na hrvatskom priobalju i otocima. Mjera koja stručno-znanstvene spoznaje implementiraju u funkciju praktičnog djelovanja vatrogasaca na korist vatrogasnim zapovjednicima, vatrogascima, a time i građanima, njihovim dobrima i okolišu.
Branko Smrekar
U Zagrebu;28.ožujka 2008.



Navodim da je u vremenu nesreće, uz još jedan veliki požar u Šibensko – kninskoj županiji, koji je ugrožavao kuće, vatrogascima bio na dispoziciji, samo jedan zrakoplov za gašenje požara.
Koliko je to bilo nedopustivo malo i koliko je to umanjivalo objektivnu sposobnost gašenja požara, govori činjenica da ih danas, 16. godina kasnije, imamo čak 12 puta više.

Stoga mi je drago da je jedini, po zapovjednoj odgovornosti, okrivljeni za tragediju, Dražen Slavica, po pravdi Boga i zakona, nakon više od 13 godina suđenja, pravomoćno oslobođen svih optužbi.

Smatram da bi, za sve duševne boli, i materijalna stradavanja, zapovjednik Dražen Slavica, od strane Republike Hrvatske trebao biti novčano obeštećen.

I na kraju, ponosan sam na naš vatrogasni rod, koji je od prvog trena humanitarnom djelovanjem, suosjećanjima i javnim potporama ožalošćenima i optuženom, ustao u obranu istine i pravde.

Vatrogasci su vazda i svagdje naši junaci.

Pozdravljam uz povijesni vatrogasni pozdrav: Pomoz Bog.

Branko Smrekar
U Brdovcu, 30. kolovoza 2023.

ZAJEDNIŠTVOM OČUVAJMO HRVATSKU I NJENE VREDNOTE

Jer jedna kap krvi prolivene za domovinu vrijedi više nego čitavo more ili najgušća kiša rodoljubnih govora, od kojih još nikada nikoga glava zaboljela nije.

Vjekoslav Klaić, 1849. – 1928.,

Puno je, u sjećanjima još neosušene, krvi proliveno za obranu i stvaranje neovisne države Hrvatske.

Velikosrpski je agresor, u povijesnoj nakani stvaranja velike Srbije, fašističkim metodama, raznim oblicima oružanih struktura i izdajničkim djelovanjem velikosrba u Hrvatskoj, pokušao ukrasti dio Hrvatske grude.

U Domovinskom je obrambeno- oslobodilačkom ratu poginulo 8 257. Hrvatskih branitelja i braniteljica, 1 832 ih se još uvijek vodi kao nestale, 7 263 civila, med kojima 402 djece, ranjen enorman broj branitelja, braniteljica i civila, nanijete trajne duševne boli: roditeljima,logorašima, djeci poginulih, udovicama i udovcima, braći, sestrama, rođacima, prijateljima…te pričinjena enormna materijalna šteta.
Svi gubici u ljudstvu, Domovinskog, kao i Drugog svjetskog rata i poraća, značajno su umanjili brojnost našeg naroda te njegov intelektualni i natalitetni potencijal .


Broj Hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, jedinih antifašista na našem prostoru i temeljne snage naše pobjede, zbog bioloških razloga, iz godine u godinu, sve se više smanjuje.
Nažalost, jedan dio smanjenja, odnosi se i na preko 4.200 branitelja koji su dosad, uglavnom zbog trauma rata, nedostatno primjerenog odnosa dosadašnjih vlasti prema njima, ali i pomanjkanja veće moralne pomoći i obzira samih branitelja, počinili samoubojstvo.


S vremenom se značaj Hrvatskih branitelja pokušava zaboraviti, a značaju Domovinskog rata, kamenu ugaonom današnje države, pridavati mahom, samo protokolarni značaj.

Uz navedeno, uprkos hvalospjevima o uspjesima Hrvatske, svih vladajućih, svjedoci smo posrnuća naše Zemlje i njenoj dekroatizaciji.

Hrvatska je po, za život stanovnika, značajnim, statističkim podacima, pri dnu EU.

Značajnu snagu za Očuvanje digniteta Hrvatskih branitelja, Domovinskog rata i Hrvatske, vidim u osnivanju, nacionalne, neovisne udruge, imena:

HRVATSKA DOMOLJUBNA UNIJA

koja bi, na dragovoljnoj osnovi, okupljala neovisne, slobodnomisleće braniteljske udruge i pojedince, rođake i prijatelje živih i mrtvih branitelja i civila te štovatelje domovinskih vrednota, dakle, osvjedočene domoljube.

Hrvatska bi domoljubna unija, kao dug svim žrtvama Domovinskog rata, uz dosadašnje aktivnosti braniteljskih udruga, putem svojih članova, pomagala psihički posrnule branitelje, poticala uređenje statusa obespravljenih i beskućnih branitelja, pozornošću tješila i davala potporu ožalošćenim majkama, očevima, supružnicima, djeci i unucima poginulih i nestalih branitelja, davala prijedloge za poboljšanje stanja u Državi, dizala glas i javno reagirala na sve nepravde i negativnosti u društvu, širila istinu, inzistirala na pravdi, jačala domoljubni duh, naročito mlađih generacija, promovirala male, velike, nepoznate, borbene akcije: “ Zrnca za pobjedu“, koje su pomogle ukupnosti naše čiste pobjede u Domovinskom ratu, više se javno, sa svojim stavovima pojavljivala u javnosti i zbog svoje brojnosti i autoriteta, značajno utjecala na izbor domoljubne upravljačke strukture.


Ujedinjeni domoljubi, bili bi narodu respektabilna društvena snaga i njen, glasni zaštitnik.

JER DOMOLJUBLJE NIJE JEDNOKRATNI ČIN, VEĆ CJELOŽIVOTNO POSLANJE.

Branko Smrekar

U Brdovcu;26. kolovoza 2023.

DOMOLJUBLJE JE OBRANA OD NASILJA

Opetovano. Iz aktualnog vremena.


Nasilje je svjesna okrutnost usmjerena prema drugima, s ciljem stjecanja moći pomoću nanošenja psihičke i/ili fizičke boli.


Obrana od fizičkog nasilja nije nasilje.

U borbi protiv nasilja, često se rabi pojam nulte tolerancije na nasilje, koje opredjeljenje, sada, orhidejni, jugodrukeri, plaćeni kroatofobi, putem ne baš previše objektivnih javnih medija, pokušavaju iskoristiti za poticanje brisanja murala ispred jedne osnovne škole u Zagrebu, smatrajući nasiljem, obranu od nasilja režimskog protuhrvatskog milicajca, kojom je Zvonimir Boban pokušao zaštititi Dinamove navijače.


To nije prikaz Zvonimirova nasilja.
Bio je to dokaz Bobanovog domoljublja.


Podsjećam: samo nekoliko tjedana nakon održavanja prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj, na kojima su očekivano, premoćno pobijedile one stranke koje su se zalagale za neovisnost Hrvatske, 13.svibnja 1990. godine trebala je biti održana nogometna utakmica između nogometnih klubova Dinama i Crvene Zvezde.

Oko 3.000 navijača Crvene Zvezde, Delija, došlo je na utakmicu u Zagreb, i nekoliko sati prije utakmice, po ulicama izazivali tučnjave s pripadnicima Bad Blue Boysa.
No, prave nevolje počele su dolaskom navijača na stadion.
Predvođeni Arkanom, navijači Crvene Zvezde krenuli su u rušilački pohod na južnoj tribini Maksimira, nastojeći se probiti do mjesta gdje su bili Bad Blue Boysi.


U rušilačkom pohodu Delije su pritom uzvikivale: "

"Zagreb je Srbija!" i

"Ubit ćemo Tuđmana!"

Probivši zaštitnu ogradu, stolicama i noževima, počeli su napadati Dinamove navijače.


Milicija, ni druge snage reda, na njihovo divljaštvo nisu reagirale.

U tim okolnostima namjesto da milicija zaustavi divljanje Delija, ona brutalno napada i nečovječno mlati revoltirane navijače Dinama, koji skočiše na travnjak.

U svojoj krvožednoj agresivnosti jedan milicajac, pendrekom, bez razloga, bjesomučno udara i nogometaša Dinama, Zvonimira Boban, nakon čega on što mu on, u okolnostima iživljavanja nad Dinamovim navijačima, uzvraća zaletom i benignim, udarcem koljenom.
Zvonimir Boban se časno ponio na početku najave velikosrpske agresije i svojim je odgovorom na milicijsko nasilje pokazao iskreno čovjekoljublje.

Zato taj mural, bez obzira na protuhrvatsku histeriju, ne smiju prefarbati.


Ako to ipak učine, a nitko organizirano ne reagira, ne bih se začudio da netko, od tih antikrsta, predloži zamjenu povijesnog pokrova sa Hrvatskim simbolima, na Crkvi Svetog Marka u Zagrebu „predivnim“ jednobojnim, glaziranim, crvenim crijepom.


Boga ima. Ima li i koliko domoljuba, “ostaje da se vidi“.


Branko Smrekar.
U Brdovcu, 21. kolovoza 2923,

BBB SU NAŠA NADA,
I ZA ZAGREB I ZA HRVATSKU



Navijačka skupina Zagrebačkog Dinama: Bad Blue Boys (hrvatski: Zločesti plavi dečki), osnovana 17. ožujka 1986. godine.

Od osnivanja grupe, djeluju kao glasni protivnik tadašnjeg komunističkog režima pa su zbog toga optuživani za hrvatski nacionalizam.

Međunacionalne tenzije u tadašnjoj SFRJ, manifestirale su se i na nogometnim stadionima, a vrhunac su doživjele na neodigranoj utakmici između Dinama i Crvene Zvezde, 13. svibnja 1990. godine.

Nakon, i prije utakmice, divljačkih, velikosrpskih, provokacija „Delija“, navijača Crvene Zvezde, BBB su se suprotstavili njihovoj mržnji i tadašnjoj miliciji kao njihovoj potpori.

Postali su simbol pobune Hrvata protiv jugoslavenskog prosrpskog režima.
Mnogi navijači Dinama smatraju da je Domovinski rat počeo tog dana na Maksimiru.

Izbijanjem rata mnogi se Boysi pridružuju obrani Hrvatske, kao pripadnici Hrvatske vojske.

Hrvatska je pobijedila, Tito skinut, a BBB – ovci, svojom humanitarnom djelatnošću, ljubavlju prema Dinamu, bližnjima, Zagrebu i Hrvatskoj, beskompromisnošću, nepokolebljivošću i slobodnomislećim načinom razmišljanja, postali su udarna, svjetla perspektiva i nada za Hrvatsku za kakvu smo se izborili.

Uz sjajno, nepokolebivo navijanje, BBB-a za svoj voljeni klub, u sjećanju su i brojne humanitarne akcije tih časnih, dobrih ljudi velikih srca i duša:
Memorijalni turnir, „Larin prvi korak“ za kupnju lijeka djevojčici Lari.
Humanitarna akcija za male pacijente, u Našicama.
Skupljanje pomoći za Pučku kuhinju na Svetom Duhu u Zagrebu.
Brojna darivanja krvi i puno drugih kapi dobrote.

Posebno pak zadivljuje pomoć dobrih „plavih dečki“ pri evakuaciji i spašavanju, djece, majki, novorođenčadi u inkubatorima i opreme, nakon potresa , iz Klinike za ženske bolesti i porode – KBC Zagreb, kad su na mjesto nesreće stigli žurnije i od žurnih službi.



Proslavili su se i spašavanjem raščišćavanjem i pomoći nakon potresa u Petrinji , Sisku, Glini, kad su, zbog brojnost i brzog odziva prehaptali službe sustava pa su po riječima žurnoj operativi nevičnog oktroiranog aparatčika, namjesto pohvale, da bi se sakrile negativnosti sustava optuženi da su trebali pričekati, jer su zagušili promet na cestama, što je usporilo opremljene službe sustava. Naravno regulacija prometa u izvanrednim situacijama sastavni je dio svih planova djelovanja, ali najlakše je bilo okriviti BBB.

Dostojanstveno su ponijeli i ovih dana, kad su osudili tučnjavu grčkih navijača PAOK-a i skupine odmetnuh „bedovaca“, pod krinkom navijača „Dinama“, u kojem je usmrćen, jedan grčki navijač.

Nije poznat epilog ovog događaja, ali je nesumnjivo, da bi slijedeći slični sukobi, pod plaštom naših navijača, izazvali vrlo štetne posljedice i za sudionike i za Dinamo i za Državu, Hrvatsku.

Brojni kroatofobi, previdjevši sebe, jedva čekaju, da Hrvatskom narodu, potpuno nepravedno, prilijepe krimen divljaštva, ustaštva i neuređenosti države.

Nakon godina brbljanja političara o potrebi „sređivanja“ incidenata med navijačima i njihovog huliganskog ponašanja, neovisno o njihovim uzrocima, pojedinačnim interesima, eventualnim utjecajima tuđih ne javnih službi i struktura, držim da je, u interesu najveće većine čestitih „plavih dečki i djevojaka“, Dinama, Zagreba i Hrvatske, zadnje vrijeme za usustavljeno djelovanje svih službi nacionalne sigurnosti, odgovarajućih ustanova, političara i sredstava javnog priopćavanja, kako bi se bilo kakve štetne provokacije, svele na najmanju moguću mjeru.

Branko Smrekar

U Brdovcu;19. kolovoza 2023.

BLAGOSLOVLJEN VAM BLAGDAN VELIKE GOSPE

Danas slavimo svetkovinu uznesenja Blažene Djevice Marije ili Veliku Gospu, koja je posebnom milošću svemogućega Boga nije okusila trulež smrti, nego je njezino tijelo, proslavljeno od Presvetoga Trojstva, ujedinjeno s dušom i uzdignuta na nebo, odakle kraljuje u slavi, zajedno s Isusom, kako bi slavila Boga i zagovarala nas.

Danas, na Blagdan Velike Gospe mnogi naši vjernici , a i oni koji se ne ponašaju po kršćanskim načelima, čemu smo, nažalost i danas bili u tužnoj prigodi, javno, svjedočiti, na Trsatu, hodočaste svetištima Majke Božje.

Svete Mise za blagdana , ali i sve druge, su mjesta molitve, ali i preispitivanja vlastite savjesti spram ponašanja prema Bogu i ljudima.

Na Kalvarijama, u molitvama pokušavamo pronaći svoje biće i promjenu ponašanja za bolji život: sebe, bližnjih, znanih i neznanih.

Iz napisa o Križnom putu, fra. Zvjezdana Linić, naglašavam:

1. postaja
ISUSA OSUĐUJU NA SMRT
Oprosti, Isuse, kad se u meni rađa osuda. Bližnjega krivo gledam. Rekao si: "Što ste učinili, rekli, namjestili... jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili!" Daj nam milost da nitko pokraj nas i poradi nas ne bude nevino osuđen i smaknut.

2.postaja
ISUS PRIMA NA SE KRIŽ Križ je znak spasenja! Nauči nas, Isuse, prihvaćati križeve života. Nauči nas prihvaćati križ i time svaku bol učiniti plodonosnom za druge. Gospodine, bilo je mnogo patnji, ima mnogo križeva. Daj nam milost da ih nosimo u hodu za tobom, kako to neizrecivo blago ne bi otišlo uzalud. Daj da odsada svaki križ nosimo samo uz tebe i s tobom!

3.postaja
ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM
Molim te, Gospodine, za snagu da ne posumnjamo u ispravnost puta kojim smo za tobom krenuli kad se dogodi neki posrtaj i pad; ne dopusti da zaboravimo ljepotu milosti preporođenja.
Molim te, Gospodine, za novo rođenje nakon svakog iskustva pada i slabosti.
Jer, ljudski je pasti! Ali vjerujem da nas tvoja milost pridiže i hrabri!

4.postaja
ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU
Ona je i naša Majka, Majka Crkve, Majka svih putnika, svih križonoša, svih patnika.
Ti si, Isuse, morao nastaviti nositi svoj križ i nakon susreta sa svojom Majkom. Ali, znao si: ona je tu!
Daj, Gospodine, da nikad ne zaboravimo da je Marija kao majka na svakom mjestu s nama, a osobito ondje gdje se nosi križ.

5.postaja
ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ
I mene trebaš. Znam da je to tako već od krštenja. Trebaš me da možeš i danas pružati svoje ruke i liječiti, njegovati, pridizati. Trebaš me kako bi i danas upravio riječ ohrabrenja onima koji više ne mogu, kojima je teško. Trebaš me da i danas dopreš onamo gdje je toliko potrebna vidljiva, opipljiva djelotvorna ljubav. Želiš da budem Cirenac, jer se kriješ u mnogima, u ljudima oko mene.
Ako se tome otimam, Gospodine, tada me prisili. Znam da će mi to biti spasonosno.

6.postaja
VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC
Ne dopusti, Isuse, da sebičnošću ili krivim postupkom nagrdim lice svoga bližnjega, škodim njegovu dobru glasu; i daj mi hrabrosti da uzmognem s ljubavlju brisati ljage na licu bližnjega svoga! Daj mi, Isuse, da ne moram ustuknuti pred sjajem tvoga lica kad se konačno pojaviš u slavi!

7.postaja
ISUS DRUGI PUT PADA POD KRIŽEM
Jednako te tako molimo, Isuse, daj da ljudima oko sebe pružamo nove životne prilike. Neka nas nikad ne obeshrabri njihova nevjera, neka nas ne razuvjeri njihova slabost: ti si veći od našega srca.

8.postaja
ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE
Isuse, ohrabri žene da čuvaju svoje žensko dostojanstvo koje ih čini sposobnim za istinsku ljubav. Ohrabri ih da se nesebično predaju službi života i da se ne boje donositi novi život na svijet
Molim te za sve koji očajavaju zbog teških okolnosti života, koji više ne vide izlaza. Molim te za one koji misle da je bolje prekinuti nit takvoga života i nalaze se u napasti samoubojstva.

9.postaja
ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽOM
Isuse, sačuvaj u nama poštovanje prema ljudskom tijelu, molimo te!
Ne dopusti da duh bludnosti razori u mladima osjećaj za odgovornu ljubav...
Vrati bračnim drugovima volju za ljubav i postojanost u vjernosti...
Sačuvaj nam djecu od zlih utjecaja, neobuzdanih zabava i neodgovornih igara...
Čuvaj naš narod da bude sposoban za život i za darivanje života daljnjim naraštajima, molimo te.

10.postaja
ISUSA SVLAĆE
Obrati nas, Isuse! Daj da tvojim očima prosuđujemo sebe i ljude oko sebe. Daj da te blagoslivljamo u svojim starcima i nemoćnima.

11.postaja
ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ
Želim, Isuse, da mi dadneš milost da u svakom času svog , života mogu vršiti volju Očevu i da na smrtnom času mogu ponoviti tvoje riječi predanja i ljubavi: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!" Mnogi su odlazili s Kalvarije bijući se u prsa, a satnik je začuđen ispovjedio: "Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!"

12.postaja
ISUS UMIRE NA KRIŽU
Isuse, s križa si mi poručio: "Evo ti Majke!" Hvala ti! Želim da ona bude prisutna i u mojem umiranju, želim da moje tijelo počine na njezinu majčinskom krilu

13.postaja
ISUSA SKIDAJU S KRIŽA
To je tajna vjere kojoj kličemo: Tvoju smrt, Gospodine... Tvoje uskrsnuće... Tvoj slavni dolazak...
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

14. postaja
ISUSA POLAŽU U GROB
Tvoj grob, Isuse, ostao je prazan. Snazi tvoga uskrsnuća, Gospodine, povjeravam sve grobove svojih, naših pokojnika. Znam da u tebi i po tebi žive. Snazi tvoga uskrsnuća i nadi koja zrači iz tvoga praznog groba povjeravam svoju smrt kao i sve druge časove života koji me upozoravaju na prolaznost i na umiranje. Snazi tvoga uskrsnuća povjeravam sve svoje nade i sve svoje želje i čežnje za punim i pravim životom. I vjerujem, Isuse, tvojoj riječi: "Tko jede tijelo Sina Čovječjega, živjet će zauvijek, neće umrijeti nikada!"


ZAKLJUČNA MOLITVA
I daj: da po toj ljubavi, koju od tebe molimo, mnogi nađu tebe, izvor pravoga života! I neka bude još jednom svjesno i s vjerom prekriveno ovo moje tijelo i cijelo moje biće znakom svetoga križa: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.


Dao nam Bog više vjere.
Ne glumimo vjernike i ne odvajajmo se od Boga.

ODVAJAJUĆI SE OD BOGA, ODVAJAMO SE OD SAMIH SEBE.


Branko Smrekar
U Brdovcu, 15, kolovoza 2923,

SREĆA JE LIJEPA SAMO DOK SE ČEKA, DOK OD SEBE NAGOVJEŠTAJ DA

Nažalost to ne vrijedi za Brdovečki i Zaprešićki kraj. Mi, čekajući tu sreću, poplavljujemo i u trećem desetljeću dvadeset i prvog stoljeća.
Uz rijeku Savu, nemamo ni obrambeni nasipa ni inundacijski kanal.

Nema razloga takvom stanju, a najmanje zavaravajućim opravdanjima o izgradnji buduće hidrocentrale, po novom naziva Zaprešić, čime će se, kao, spriječiti daljnje poplave u našem zavičaju.

Kroz Sloveniju rijeka Sava protječe u dužini od 225 kilometara, a samo u donjem toku Slovenci imaju izgrađeno čak 5 hidroelektrana. Za šestu, u Ločama, blizu Mokrica, tik do naše granice, već su otkupili privatno poljoprivredno zemljište, i to po cijeni od 10 eura, po kvadratnom metru, što je višestruko više od cijene koju po kvadratu naša država plaća seljacima Općine Brdovec i Šibica,(Zaprešić) za gradnju, nove, danas sramotne, ceste D225, koja će samo djelomično riješiti pitanje lokalnog prometa.

Bjelodano je da Slovenija, za razliku od nas, cijeni vrijednost svog zemljišta i poštiva svoje ljude.

Sava se kroz Hrvatsku proteže u dužini 462 kilometra, a na njoj nemamo ni jednu hidroelektranu.

Za onu kod Zaprešića, prvotno nazvanu Podsused, prvi je projekt na svjetlo dana izašao još 1984. godine.

Prošlo je skoro 40 godina i ništa se promijenilo nije. Samo pusta obećanja i opravdanja, posebno prije parlamentarnih izbora i uz i nedavne poplave u našem kraju, koje su Bogu hvala, i ovaj put pokazale veliku volju i angažiranost naših: vatrogasaca, komunalnih poduzeća, civilne zaštite, lokalne vlasti i brojnih stanovnika, u borbi protiv vodene bujice i smanjivanju njenih posljedica za ljude i životinje te umanjenju materijalne štete.

Jesmo li se kad pitali koga smo sve, u svojoj izbornoj jedinici, u dosadašnjih 10 saziva Sabora Republike Hrvatske, birali za saborske zastupnike i što su oni učinili za zaštitu našeg zavičaja, od nabujalih rijeka, jačanju grozne cestovne infrastrukture i drugim potrebitostima?

Parlamentarni izbori se bliže.
Dao nam Bog pravičnu pamet pri odlučivanju i časne aspirante za zastupnička mjesta, kojima njihovi osobni materijalni interesi neće zasjeniti potrebe ljudi koji su ga izabrali.
Branko Smrekar
U Brdovcu 13. kolovoza 2023

USUSTAVLJEN SUSTAV I ZAJEDNIŠTVO NEMAJU ALTERNATIVE

Svi koji su na bilo koji način doprinijeli pobjedi u obrambenom, Domovinskom ratu, zaslužuju poštovanje.

Ipak, nedvojbeno, najveći obol u oslobađanju i obrani hrvatskih teritorija imaju Hrvatski branitelji.
Bijaše zajedno u ratu i boriše se protiv istog, nacističkog , velikosrpskog neprijatelja.
Žao mi je što su pripadnici Hrvatskih obrambenih snaga, kao dio Oružanih snaga Republike Hrvatske, i nakon rata ostali izdvojeni, posebno glede odore, a što su njihovi pojedinci, iz sumnjivih, po meni, za Hrvatsku, u svijetu, štetnih interesa, bez ikakvih empatija od strane vlasti i veće potpore branitelja iz drugih bojovnih jedinica, koristili za razne nepotrebne perfomanse.

Držeći se stava: ZAJEDNO U RATU, ZAJEDNO U MIRU,
još 21. listopada 2021. godine, uz osluškivanje mišljenja, karizmatičnih zapovjednika Hrvatskih obrambenih snaga, javno objavih ideju koja je, preko ureda savjetnika za branitelje, dostavljena i Vrhovnom zapovjedniku Republike Hrvatske.

Žaleći što su nam se uz svečana obilježavanja naše časne kristalno čiste Pobjede, uz tradicionalne lažne optužbe svih kroatofoba i stoljetnih posezatelja za Hrvatskom grudom, događaju i neugode koje se mogu spriječiti, a koje ipak ne mogu umanjiti naše domoljubno biče, opetujem:


SVEĆANE ODORE PRIPADNICIMA HRVATSKIH OBRAMBENIH SNAGA – RJEŠENJE SVIH PRIJEPORA

Povodom zahtijeva vječnih kroatofoba, mahom onih koji su nas napadali u Domovinskom ratu ili naših koji bojišta vidjeli nisu, a koji nam neprekinuto izmišljaju krimen ustaštva i njihovih zahtjeva za neselektivnom zabranom HOS-ovog pozdrava, Za Dom spremni, navodim slijedeće činjenice:

Hrvatsku je u Domovinskom ratu branilo više tisuća bojovnika HOS-a, 753 ih je svoj život položilo na Oltar Domovine, a brojni su ranjeni i ostali invalidi.

Borbu za obranu Hrvatske započeli su samostalno od 1991. godine, ali su se od kraja 1992. godine, pametnom providnošću Predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franje Tuđman, priključivali drugim snagama Hrvatske vojske.

Prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, pripadnici Hrvatskih obrambenih snaga (HOS -a) dio su Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Već 1. listopada 1991. godine, predsjednik Tuđman je donio zapovijed, da postrojbe HOS-a ulaze u sastav zapovjedništava zbornih područja Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Znakovlje postrojbi HOS-a službeno je odobrilo Ministarstvo obrane 1994. godine, sukladno odredbama Službovnika OSRH o znakovlju postrojbi OSRH.
Grb Udruga HOS-a odobrile su službe Grada Zagreba, uz privolu tadašnjeg Ministarstva uprave, u vrijeme SDP-ove vlade.

Hrvate malo zanima povijest Nezavisne države Hrvatske i njeno uređenje. Ta je povijest za vrijeme komunizma bila iskrivljena i tendenciozna, na štetu Hrvatskog naroda.

Nažalost naše dosadašnje vlasti nikad nisu ni pokušale potražiti istinu pa i oni i naša crkvena vlast, prihvaćaju laži Srpske pravoslavne crkve, „Srpske akademije nauka i umetnosti“ i svih srpskih vlasti.

Najveći Hrvatski državnik, dr. Franjo Tuđman je, o Nezavisnoj državi Hrvatskoj, javno rekao:

„NDH nije bila samo puka kvislinška tvorba i fašistički zločin, već i izraz povijesnih težnji hrvatskog naroda za svojom samostalnom državom“.

Smatram da pripadnici Hrvatskih obrambenih snaga (HOS), u Domovinskom ratu, od ustaša nisu baštinili fašizam, već domoljublje i borbu za obranu Hrvatske.

Osuđujem ustaške zločine, ali i zločine koji su učinjene pod kokardom i crvenom zvijezdom. Zato mi se čini primjerenim zakonski zabraniti i njihovu javnu uporabu.

Zgražam se, eventualnoj, zabrani službenog znakovlja HOS-a, uključujući i pozdrav “Za dom spremni“.

Nisu mi primjerene ni ulične hodnje u crnim odorama, jer, iako benigne, ne koriste Hrvatskom narodu, već kroatofobima.


Rješenje?
Odjenuti pripadnike HOS-a svečanim odorama Hrvatske vojske, sa znakom HOS-a i, radi distinkcije na prošla vremena, s dodatkom godina obrambenog djelovanja 1991-1995.

Sve drugo smatram, oslobađanjem od oslobođenja, novom okupacijom.
Ne daj Bože.

Branko Smrekar
U Brdovcu, 8.kolovoza 2023

OBRANILI SMO DRŽAVU, HRVATSKU, OBRANIMO I DIGNITET SVIH NAŠIH BRANITELJA

Povodom Prijedloga Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, u kojem se predviđa drastično povećanje kazne za pozdrav „Za dom spremni“, smatram da odredba o kažnjavanju tog pozdrava nema domoljubni karakter, a posebno ne smije vrijediti za organizirane događaje Hrvatskih obrambenih snaga, kao dijelu Oružanih snaga Republike Hrvatske


Također smatram da pripadnike Hrvatskih obrambenih snaga (HOS-a) treba odjenuti svečanim odorama Hrvatske vojske, sa znakom HOS-a, uključujući povijesni pozdrav: Za dom spremni, i, radi distinkcije na Drugi svjetski rat ,na insignije dodati godine obrambenog djelovanja: 1991-1995.

Znakovlje postrojbi HOS-a službeno je odobrilo Ministarstvo obrane 1994. godine, sukladno odredbama Službovnika OSRH o znakovlju postrojbi OSRH.

Grb Udruga HOS-a odobrile su službe Grada Zagreba, uz privolu tadašnjeg Ministarstva uprave, u vrijeme SDP-ove vlade.

Pozdrav: Za dom spremni, koji je nastao puno prije Nezavisne Države Hrvatske, u vrijeme Domovinskog rata, nije bio ustaški, štoviše bio je to Domoljubni pozdrav, osvjedočeni moralni poticaj vjere u Boga, nade i ljubavi prema Domovini i bližnjem na bojištu, snaga za ustrajnost vjere u pobjedu nad fašističkim okupatorom.

Pripadnici Hrvatskih obrambenih snaga (HOS-a), u Domovinskom se ratu nisu borili za Antu Pavelića, već za obranu Hrvatske, pod vodstvom Franje Tuđmana.

Hrvatsku je u Domovinskom ratu branilo više tisuća bojovnika Hrvatskih obrambenih snaga, 753 ih je svoj život položilo na Oltar Domovine, a brojni su ranjeni i ostali invalidi.

Borbu za obranu Hrvatske započeli su samostalno od 1991. godine, ali su se od kraja 1992. godine, pametnom providnošću Predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franje Tuđman, priključivali drugim snagama Hrvatske vojske.

Prema Zakonu o pravima Hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, pripadnici Hrvatskih obrambenih snaga (HOS -a) dio su Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Već 1. listopada 1991. godine, predsjednik Tuđman je donio zapovijed, da postrojbe HOS-a ulaze u sastav zapovjedništava zbornih područja Oružanih snaga Republike Hrvatske.


Svjedoci smo činjenice da se cijelo vrijeme nakon Domovinske pobjede, pokušava umanjiti značaj Hrvatskih branitelja i pridati im krimen ustaštva, posebno pripadnicima Hrvatskih obrambenih snaga.


Zadaću očuvanja digniteta svih Hrvatskih branitelja, imaju svi Hrvatski branitelji i sve osobe koje, uprkos pritiscima globalizma, recidiva komunističkog mentalitetai „Judinih škuda“, vole ili barem poštuju Hrvatsku kao svoju domovinu.

Tako nam Bog pomogao.

Branko Smrekar
U Brdovcu, 6. kolovoza 2023

DAN SJEĆANJA, ISPITIVANJA SAVJESTI I ZAVJETA


Danas 5. kolovoza 2023. godine, je državni blagdan Republike Hrvatske.

Dan pobjede i dan domovinske zahvalnosti te Dan Hrvatskih branitelja.

Dan slavlja i sjećanja cjelokupnog Hrvatskog naroda.
Pobjeda koja je značila temelj mogućnosti stvaranju Države, za kakvu smo se borili.

Središnje obilježavanje 28. godišnjice Oluje bilo je u Kninu, ali su se sjećanja na ta teška i dugo očekivana, radosna vremena, obilježavala diljem Domovine.

Nekako mi se čini da sva ta, hvale vrijedna događanja, godinama teku rutinom, manje-više slično.

Više smo preokupirani tko će doći, što će reći i kako će oni kojima je država Hrvatska teško pala, ocijeniti našu junačku pobjedu, hrabrost i beskompromisnost, na koju nas agresor, kako izgleda , Bogu hvala, prisilio. Hoće li nam oni koje financiraju naši porezni obveznici i dalje izmišljati krimen genocida i podsjećati na vremena koji su oni sami lažno iskonstruirali.

Nije li vrijeme da na tim časnim, radosnim, ali i tužnim obljetnicama, kao i u crkvi, ispitamo svoju savjest: jesmo li se dostojno odužili našim ubijenim, nestalim i umrlim braniteljima, njihovim obiteljima, prijateljima i drugim ožalošćenima?

Jesmo li birali upravljačku strukturu dostojnu naše teške, ali svijetle povijesti, dobre sadašnjosti i još bolje budućnosti.

Znam retorička pitanja, ali nije li, konačno vrijeme da počnemo misliti svojom glavom, ne zaluđeni konzumerizmom i lažnim sjajem. Pred nama je velika odgovornost, koje moguće nismo ni svjesni.

Budemo li i dalje pasivni i indolentni, buduće nam generacije spomenike zahvalnosti, dizati neće. Sramit će nas se.

Sretan nam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.

Pomoz Bog!

Branko Smrekar
U Brdovcu, 5. srpnja 2023

„ŽMURKE“, IGRE SKRIVAČA ISTINE
Jučer, 3. srpnja 2023.godine, u Doljanima kod Otočca, u organizaciji Srpskog narodnog vijeća, održana je „komemoracija stradalih srpskih civila, u vrijeme i nakon Oluje“. Parastos za stradale održali su predstavnici Srpske pravoslavne crkve.

U jednom od popratnih govora, predsjednik Srpskog narodnog vijeća, saborski zastupnik, gospodin Milorad Pupovac, koji je, poput drugih, kako izgleda svojih vazala, predstavnika nacionalnih manjina, zakonski, privilegirano, izabran u Sabor Republike Hrvatske, je poručio:
„Nitko nije trebao poginuti u Oluji. trebalo je učiniti sve da ne dođe do rata.“

Ne bih se kladio da je pri tom mislio na stvarne krivce: promotore velikosrpske ideje o krađi Hrvatskog teorija i stvaranja velike Srbije, med kojima je uz „Srpsku akademiju nauka i umetnosti“ središnju ulogu odigrala Srpska Pravoslavna Crkva.

Prošle godine, 4. veljače 2023. napisah:

ULOGA SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE
U DOMOVINSKOM RATU

Pročitah jedan autorski članak:
Nakon smrti Josipa Broza Tita (1980. g.) Srpska pravoslavna crkva (SPC) započinje s političkim djelovanjem i postaje glavni promotor stvaranja velike Srbije. Godine 1987. započinju pripreme za obilježavanje 600-te godišnjice srpskog poraza na Kosovu polju. SPC je odlučila da mošti kneza Lazara premjesti iz Beograda u manastir Gračanicu na Kosovu.
SPC je stvorila mitove (tijekom Drugog svjetskog rata i u vrijeme Jugoslavije) o stotinama tisuća pobijenih Srba i tako potaknula netrpeljivost, osvetoljubivost i jačanje srbijanskog nacionalizma. SPC je stvorila „okvir za mržnju“ koji je rezultirao mnogobrojnim zločinima i progonima Hrvata i Bošnjaka.
Srbijansko političko vodstvo i SPC su zajednički djelovali u ostvarivanju plana stvaranja velike Srbije.
SPC je javno podržala i poticala srpsku pobunu na teritoriju RH i BiH. SPC je podržala tihi državni udar 1989. godine (ukidanje autonomnih pokrajina). Srpski „novi poredak“ su stvorili Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU), Srpska pravoslavna crkva (SPC) i Udruženje književnika Srbije.
U Beogradskom centru „Sava“, 29. lipnja 1990. godine, na skupu Srba iz Hrvatske je dr. Gojko Nikolić govorio protiv rata i poručio: „Nije ovo više ono isto pravoslavlje koje je odigralo povijesnu pozitivnu nacionalnu ulogu u vrijeme ropstva Turcima… današnje pravoslavlje, po mom uvidu, sve više klizi u političku stranku i klerikalizam. Takvo pravoslavlje ne mogu prihvatiti… ”
SPC je zastupala ideju velike Srbije, da svi Srbi žive u jednoj državi, da se Srbiji pripoje sve takozvane „srpske krajine“ gdje žive Srbi što je praktično značilo da se dijelovi Republike Hrvatske pripoje Srbiji.
Predstavnici SPC Republiku Hrvatsku (1990.- 1991.) nazivaju ustaškom državom i uspoređuju je s NDH iz doba Drugog svjetskog rata.
SPC nije brinula za Srbe u Hrvatskoj jer su svi episkopi čije su se eparhije nalazile na prostorima koje je kontrolirala hrvatska Vlada napustili svoje vladičanske domove i premjestili se u Beograd, ili na teritorij koji su kontrolirale srpske snage pa je tako vjerničko stado ostalo bez pastira.
.
„Sveti rat“ za „Veliku Srbiju“: „Nakon osvajanja Slavonije na jesen 1991. uspostavljena je u zaposjednutim područjima nova pravoslavna episkopija. Episkopovo sjedište bilo je u Dalju gdje je kratko prije toga izvršen masakr nad hrvatskim pučanstvom. U ‘etnički očišćenim’ selima posvećene su nove srpskopravoslavne crkve, primjerice u Lovasu. Tu je prije rata živjelo 133 Srbina i 1.449 Hrvata. Svi su Hrvati bili protjerani, katolička crkva srušena. Beogradska televizija prenosila je postavljanje kamena temeljca nove srpske crkve koje je obavio osobno patrijarh.
Patrijarh Pavle je blagoslivljao osobe koje su zagovarale ubijanje, razaranje, protjerivanje nesrba, blagoslivljao je Radovana Karadžića, Ratka Mladića i Željka Ražnatovića Arkana.
„Svetosavski nacionalizam“ je vladao unutar SPC-a.
Glavni glasnogovornici „svetosavskog nacionalizma“ bili su: Amfilohije Radović, Artemija Radosavljević, Atanasije Jevtić i Irinej Bulović. Oni su sa srpskim patrijarhom Pavlom činili „idejni sinod“ SPC-a. S jedne strane je patrijarh Pavle pozivao na poštovanje ljudskih prava „Budimo ljudi, iako smo Srbi“ a s druge strane širio se „svetosavski nacionalizam“, mržnja prema drugim narodima.
Tijekom rata u bivšoj Jugoslaviji SPC je odbacila sve mirovne planove: Vanceov plan, Vance-Owenov plan, Plan Kontaktne skupine, Daytonski mirovni sporazum i druge mirovne inicijative pa to govori o negativnoj ulozi SPC-a tijekom rata.
U Bosni i Hercegovini se SPC povezala s pobunjenim Srbima na Palama i aktivno sudjelovala u političkom životu, negirala logore, ubijanja i silovanja koja su Srbi vršili u BiH.
Međunarodna zajednica i Crveni križ su registrirali logore, a SPC ih negira! „U ime pravde Božje, na osnovu svjedočenja naše subraće arhijereja iz Bosne i Hercegovine i drugih pouzdanih svjedočenja, izjavljujemo sa punom moralnom odgovornošću da takvih logora u Republici Srpskoj Bosne i Hercegovine, kao ni u Srpskim Krajinama, niti je bilo niti ima.”(Priopćenje arhijerejskog sabora SPC, prosinac 1992.)
Budući da Slobodan Milošević nije uspio ostvariti plan velike Srbije, da nije iz političkih razloga javno podržavao Srpsko vodstvu u BiH (Radovana Karadžića, Biljanu Plavšić) SPC se razilazi s Miloševićem.
Komentar: Sve je to bio srpski igrokaz jer je Srbija stajala iza Karadžića i Plavšićke. Igrokaz je služio za zavaravanje međunarodne zajednice jer je Miloševićev režim i dalje pomagao vodstvo na Palama i pobunjene Srbe u Hrvatskoj.
Na području BiH se ratovalo i sve opcije (velika Srbija, jedinstvena BiH, federalna BiH) su bile moguće.
SPC je bila protiv mirovnog plana u BiH (Vance-Owenov plan, 1993. godine). Hercegovački episkop Atanasije Jevtić izjavljuje da Srbi moraju „sići na Neretvu“ i „na srpsko more“(6.kolovoza 1993. godine).
„Mi u svakom slučaju moramo sići na Neretvu, makar do mučeničkih Klepaca i Prebilovaca, do srpskih hramova koji su porušeni, i na srpsko more. Jer je Dalmacija, samo padina BiH. I da BiH praktično silazi na more. Ne mogu se Hercegovci odreći mora.“ (1994.)
Amfilohije Radović je rat u BiH nazvao svetim, pravoslavnim, pravednim i bogolikim:
„U Bosni i Hercegovini danas se bije bitka za slobodu zlatnu i obraz časni čitavog Pravoslavlja, za pravdu i dušu čitavog svijeta, za svetinju bogolikog ljudskog dostojanstva.“
Unatoč porazu velikosrpske politike SPC na zasjedanju arhijerejskog sabora u svibnju 1996. godine donosi Odluku: „Bez obzira na raspad versajske, odnosno Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, jurisdikcija Srpske Pravoslavne Crkve i dalje se prostire na sve pravoslavne na tom području”.
SPC nije osudila ratne zločine i zločince, nije osudila genocid u Vukovaru niti genocid u Srebrenici već se i dalje zalaže za velikosrpsku politiku, hegemoniju i posezanje za tuđim teritorijima bez trunke kajanja za učinjene zločine i štetu na području Hrvatske, BiH, Kosova i drugdje.
Nažalost SPC umjesto širenja kršćanske vjere, ekumenizma i tolerancije širi laži, mržnju i netoleranciju među narodima na području bivše države SFRJ. Srpska pravoslavna crkva se ponašao kao politička stranka što je nedopustivo i u svakoj pravnoj državi bi bilo zločin.
Marko Jukić/hu-benedikt.hr

Krimen srpskog svetosavlja nije percipiran u naših vlastodržaca, štoviše, u prosincu 2002.godine, ništetnim Ugovorom s Vladom RH, na čelu s Ivicom Račan, Srpska pravoslavna crkva dobila je svu imovinu Hrvatskih pravoslavaca i garanciju trajnog financiranja iz državnog proračuna Republike Hrvatske.
Tome treba pridodati i ogromne prihode te Crkve od iznajmljivanja, na prestižnim lokacijama, nepravedno dobivenih Hrvatskih nekretnina. Prosuđuje se da Srpska pravoslavna Crkva time godišnje dobiva desetke milijuna kuna.

Svaka država ima svoju nacionalnu pravoslavnu crkvu, Hrvatska nema. Kod nas službeno djeluje samo Srpska pravoslavna Crkva.

Po vjerskom pitanju Hrvatska je i dalje, uprkos pobjedi u Domovinskom ratu, u kojem su sudjelovali i brojni vjernici pravoslavne vjere, kao i u vrijeme kralja Aleksandra i druga Tita, srpski sluga, vazal.

Hrvatsku je, kao svoju državu, u Domovinskom ratu, boreći se protiv nakana Srpske Pravoslavne Crkve, obranilo i oko 12.600 branitelja pravoslavne vjere.

Čestitam im Dan pobjede, Dan Domovinske zahvalnosti i Dan Hrvatskih branitelja i kao rimokatolik, Hrvatski branitelj -dragovoljac Domovinskog rata, njima i nama želim što skoriju obnovu, autokefalne Hrvatske pravoslavne Crkve, jednog od bedema obrane od velikosrpskog hegemonizma.
Branko Smrekar
U Brdovcu, 4. srpnja 2023