DOMOLJUBLJE JE OBRANA OD NASILJA
Opetovano. Iz aktualnog vremena.
Nasilje je svjesna okrutnost usmjerena prema drugima, s ciljem stjecanja moći pomoću nanošenja psihičke i/ili fizičke boli.
Obrana od fizičkog nasilja nije nasilje.
U borbi protiv nasilja, često se rabi pojam nulte tolerancije na nasilje, koje opredjeljenje, sada, orhidejni, jugodrukeri, plaćeni kroatofobi, putem ne baš previše objektivnih javnih medija, pokušavaju iskoristiti za poticanje brisanja murala ispred jedne osnovne škole u Zagrebu, smatrajući nasiljem, obranu od nasilja režimskog protuhrvatskog milicajca, kojom je Zvonimir Boban pokušao zaštititi Dinamove navijače.
To nije prikaz Zvonimirova nasilja.
Bio je to dokaz Bobanovog domoljublja.
Podsjećam: samo nekoliko tjedana nakon održavanja prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj, na kojima su očekivano, premoćno pobijedile one stranke koje su se zalagale za neovisnost Hrvatske, 13.svibnja 1990. godine trebala je biti održana nogometna utakmica između nogometnih klubova Dinama i Crvene Zvezde.
Oko 3.000 navijača Crvene Zvezde, Delija, došlo je na utakmicu u Zagreb, i nekoliko sati prije utakmice, po ulicama izazivali tučnjave s pripadnicima Bad Blue Boysa.
No, prave nevolje počele su dolaskom navijača na stadion.
Predvođeni Arkanom, navijači Crvene Zvezde krenuli su u rušilački pohod na južnoj tribini Maksimira, nastojeći se probiti do mjesta gdje su bili Bad Blue Boysi.
U rušilačkom pohodu Delije su pritom uzvikivale: "
"Zagreb je Srbija!" i
"Ubit ćemo Tuđmana!"
Probivši zaštitnu ogradu, stolicama i noževima, počeli su napadati Dinamove navijače.
Milicija, ni druge snage reda, na njihovo divljaštvo nisu reagirale.
U tim okolnostima namjesto da milicija zaustavi divljanje Delija, ona brutalno napada i nečovječno mlati revoltirane navijače Dinama, koji skočiše na travnjak.
U svojoj krvožednoj agresivnosti jedan milicajac, pendrekom, bez razloga, bjesomučno udara i nogometaša Dinama, Zvonimira Boban, nakon čega on što mu on, u okolnostima iživljavanja nad Dinamovim navijačima, uzvraća zaletom i benignim, udarcem koljenom.
Zvonimir Boban se časno ponio na početku najave velikosrpske agresije i svojim je odgovorom na milicijsko nasilje pokazao iskreno čovjekoljublje.
Zato taj mural, bez obzira na protuhrvatsku histeriju, ne smiju prefarbati.
Ako to ipak učine, a nitko organizirano ne reagira, ne bih se začudio da netko, od tih antikrsta, predloži zamjenu povijesnog pokrova sa Hrvatskim simbolima, na Crkvi Svetog Marka u Zagrebu „predivnim“ jednobojnim, glaziranim, crvenim crijepom.
Boga ima. Ima li i koliko domoljuba, “ostaje da se vidi“.
Branko Smrekar.
U Brdovcu, 21. kolovoza 2923,
Post je objavljen 21.08.2023. u 11:09 sati.