Oganj.blog.hr

ULOGA SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE U DOMOVINSKOM RATU

Pročitah jedan autorski člana:

Nakon smrti Josipa Broza Tita (1980. g.) Srpska pravoslavna crkva (SPC) započinje s političkim djelovanjem i postaje glavni promotor stvaranja velike Srbije. Godine 1987. započinju pripreme za obilježavanje 600-te godišnjice srpskog poraza na Kosovu polju. SPC je odlučila da mošti kneza Lazara premjesti iz Beograda u manastir Gračanicu na Kosovu.
SPC je stvorila mitove (tijekom Drugog svjetskog rata i u vrijeme Jugoslavije) o stotinama tisuća pobijenih Srba i tako potaknula netrpeljivost, osvetoljubivost i jačanje srbijanskog nacionalizma. SPC je stvorila „okvir za mržnju“ koji je rezultirao mnogobrojnim zločinima i progonima Hrvata i Bošnjaka.
Srbijansko političko vodstvo i SPC su zajednički djelovali u ostvarivanju plana stvaranja velike Srbije. SPC je javno podržala i poticala srpsku pobunu na teritoriju RH i BiH. SPC je podržala tihi državni udar 1989. godine (ukidanje autonomnih pokrajina). Srpski „novi poredak“ su stvorili Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU), Srpska pravoslavna crkva (SPC) i Udruženje književnika Srbije.
U Beogradskom centru „Sava“, 29. lipnja 1990. godine, na skupu Srba iz Hrvatske je dr. Gojko Nikolić govorio protiv rata i poručio: „Nije ovo više ono isto pravoslavlje koje je odigralo povijesnu pozitivnu nacionalnu ulogu u vrijeme ropstva Turcima… današnje pravoslavlje, po mom uvidu, sve više klizi u političku stranku i klerikalizam. Takvo pravoslavlje ne mogu prihvatiti… ”
SPC je zastupala ideju velike Srbije, da svi Srbi žive u jednoj državi, da se Srbiji pripoje sve takozvane „srpske krajine“ gdje žive Srbi što je praktično značilo da se djelovi Republike Hrvatske pripoje Srbiji.
Predstavnici SPC Republiku Hrvatsku (1990.- 1991.) nazivaju ustaškom državom i uspoređuju je s NDH iz doba Drugog svjetskog rata.
SPC nije brinula za Srbe u Hrvatskoj jer su svi episkopi čije su se eparhije nalazile na prostorima koje je kontrolirala hrvatska Vlada napustili svoje vladičanske domove i premjestili se u Beograd, ili na teritorij koji su kontrolirale srpske snage pa je tako vjerničko stado ostalo bez pastira.
.
„Sveti rat“ za „Veliku Srbiju“: „Nakon osvajanja Slavonije na jesen 1991. uspostavljena je u zaposjednutim područjima nova pravoslavna episkopija. Episkopovo sjedište bilo je u Dalju gdje je kratko prije toga izvršen masakr nad hrvatskim pučanstvom. U ‘etnički očišćenim’ selima posvećene su nove srpskopravoslavne crkve, primjerice u Lovasu. Tu je prije rata živjelo 133 Srbina i 1.449 Hrvata. Svi su Hrvati bili protjerani, katolička crkva srušena. Beogradska televizija prenosila je postavljanje kamena temeljca nove srpske crkve koje je obavio osobno patrijarh.
Patrijarh Pavle je blagosljivao osobe koje su zagovarale ubijanje, razaranje, protjerivanje nesrba, blagosivljao je Radovana Karadžića, Ratka Mladića i Željka Ražnatovića Arkana.
„Svetosavski nacionalizam“ je vladao unutar SPC-a.
Glavni glasnogovornici „svetosavskog nacionalizma“ bili su: Amfilohije Radović, Artemija Radosavljević, Atanasije Jevtić i Irinej Bulović. Oni su sa srpskim patrijarhom Pavlom činili „idejni sinod“ SPC-a. S jedne strane je patrijarh Pavle pozivao na poštovanje ljudskih prava „Budimo ljudi, iako smo Srbi“ a s druge strane širio se „svetosavski nacionalizam“, mržnja prema drugim narodima.
Tijekom rata u bivšoj Jugoslaviji SPC je odbacila sve mirovne planove: Vanceov plan, Vance-Owenov plan, Plan Kontaktne skupine, Daytonski mirovni sporazum i druge mirovne inicijative pa to govori o negativnoj ulozi SPC-a tijekom rata.
U Bosni i Hercegovini se SPC povezala s pobunjenim Srbima na Palama i aktivno sudjelovala u političkom životu, negirale logore, ubijanja i silovanja koja su Srbi vršili u BiH.
Međunarodna zajednica i Crveni križ su registrirali logore a SPC ih negira! „U ime pravde Božje, na osnovu svjedočenja naše subraće arhijereja iz Bosne i Hercegovine i drugih pouzdanih svjedočenja, izjavljujemo sa punom moralnom odgovornošću da takvih logora u Republici Srpskoj Bosne i Hercegovine, kao ni u Srpskim Krajinama, niti je bilo niti ima.”(Priopćenje arhijerejskog sabora SPC, prosinac 1992.)
Budući da Slobodan Milošević nije uspio ostvariti plan velike Srbije, da nije iz političkih razloga javno podržavao Srpsko vodstvu u BiH (Radovana Karadžića, Biljanu Plavšić) SPC se razilazi s Miloševićem.
Komentar: Sve je to bio srpski igrokaz jer je Srbija stajala iza Karadžića i Plavšićke. Igrokaz je služio za zavaravanje međunarodne zajednice jer je Miloševićev režim i dalje pomagao vodstvo na Palama i pobunjene Srbe u Hrvatskoj. Na području BiH se ratovalo i sve opcije (velika Srbija, jedinstvena BiH, federalna BiH) su bile moguće.
SPC je bila protiv mirovnog plana u BiH (Vance-Owenov plan, 1993. godine). Hercegovački episkop Atanasije Jevtić izjavljuje da Srbi moraju „sići na Neretvu“ i „na srpsko more“(6.kolovoza 1993. godine).
„Mi u svakom slučaju moramo sići na Neretvu, makar do mučeničkih Klepaca i Prebilovaca, do srpskih hramova koji su porušeni, i na srpsko more. Jer je Dalmacija, samo padina BiH. I da BiH praktično silazi na more. Ne mogu se Hercegovci odreći mora.“ (1994.)
Amfilohije Radović je rat u BiH nazvao svetim, pravoslavnim, pravednim i bogolikim:
„U Bosni i Hercegovini danas se bije bitka za slobodu zlatnu i obraz časni čitavog Pravoslavlja, za pravdu i dušu čitavog svijeta, za svetinju bogolikog ljudskog dostojanstva.“
Unatoč porazu velikosrpske politike SPC na zasjedanju arhijerejskog sabora u svibnju 1996. godine donosi Odluku: „Bez obzira na raspad versajske, odnosno Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, jurisdikcija Srpske Pravoslavne Crkve i dalje se prostire na sve pravoslavne na tom području”.
SPC nije osudila ratne zločine i zločince, nije osudila genocid u Vukovaru niti genocid u Srebrenici već se i dalje zalaže za velikosrpsku politiku, hegemoniju i posezanje za tuđim teritorijima bez trunke kajanja za učinjene zločine i štetu na području Hrvatske, BiH, Kosova i drugdje.
Nažalost SPC umjesto širenja kršćanske vjere, ekumenizma i tolerancije širi laži, mržnju i netoleranciju među narodima na području bivše države SFRJ. Srpska pravoslavna crkva se ponašao kao politička stranka što je nedopustivo i u svakoj pravnoj državi bi bilo zabranjeno.
Marko Jukić/hu-benedikt.hr

Krimen srpskog svetosavlja nije percipiran u naših vlastodržaca, štoviše, u prosincu 2002.godine, ništetnim Ugovorom s Vladom RH, na čelu s Ivicom Račan, Srpska pravoslavna crkva dobila je svu imovinu Hrvatskih pravoslavaca i garanciju trajnog financiranja iz državnog proračuna Republike Hrvatske.
Tome treba pridodati i ogromne prihode te Crkve od iznajmljivanja, na prestižnim lokacijama, nepravedno dobivenih Hrvatskih nekretnina. Prosuđuje se da Srpska pravoslavna Crkva time godišnje dobiva desetke milijuna kuna.
Nasuprot tome ni današnja vlast, Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi, suprotno Kanonskom pravu na autokefalnost, ne dopušta registraciju niti joj, od novaca poreznih obveznika, ne raspoređuje ni kune potpore.
Svaka država ima svoju nacionalnu pravoslavnu crkvu, Hrvatska nema. Kod nas službeno djeluje samo Srpska pravoslavna Crkva.
Po vjerskom pitanju Hrvatska je i dalje, uprkos pobjedi u Domovinskom ratu, u kojem je sudjelovalo i 12.600 vjernika pravoslavne vjere, kao i u vrijeme kralja Aleksandra i druga Tita, srpski sluga, vazal.
Ogromne su žrtve Domovinskog rata i previše krvi i suza proliveno da bi vazda ostalo tako.
Kao i više udruga Hrvatskih branitelja i brojnih istinoljubivih pojedinaca različitih vjera i stupnja obrazovanja, i ja, katolik, podržavam Udrugu Hrvatskih branitelja pravoslavne vjere, na čelu s Ratkom Despot, pukovnikom Hrvatske vojske, u miru, čiji članovi svoje vjerske potrebe ne žele ostvarivati u neprijateljskoj Srpskoj, već u svojoj, preko 300 godina staroj, kanonskim pravom utemeljenoj, Hrvatskoj pravoslavnoj Crkvi, koju dosadašnje vlasti Republike Hrvatske, uz naglašeno ignoriranje većine Hrvatskog katoličkog klera, do danas, nisu htjele priznati.
Bože pomozi

Branko Smrekar
U Brdovcu, 29. siječnja 2022.

BUDI PONOSAN JER SI HRVAT
Nedavno mi je jedan prijatelj poslao tekst, koji prenosim u izvornom obliku¬:

LIJEPA NAŠA I MOJA HRVATSKA, U BROJKAMA

1. Prvi spomen hrvatskog imena: 1250. prije Krista, na Darijevoj ploči u Perziji (Iran).

2. Broj hrvatskih (poznatih) nezavisnih država kroz povijest: 8 (osam), NDH je bila šesta (6).
3. Broj hrvatskih narodnih vladara, kraljeva, kraljica, kneževa i banova: 669.
4. Najveća površina Hrvatske: 158.662 km2, za vrijeme Trpimirovića (8. najveća država u Europi).

5. Približan broj etničkih Hrvata u svijetu: 12.8 milijuna (uključno s Bošnjacima i Crnogorcima, koji su genetički 99.8% Hrvati).
6. Broj hrvatskih pobjeda nad Turcima, od 1450. do 1880. godine: 169 (više nego svi ostali europski narodi skupa).
7. Međunarodno priznanje Hrvatske: 7. lipanj 879. Prva država u Europi službeno priznata od Svete Stolice).
( 879. papa Ivan VIII. blagoslovio je kneza Branimira i Hrvatsku i time prvi put priznao Hrvatsku državu.-B.S.)

8. Broj hrvatskih svetaca i blaženika: 49 (najviše na svijetu po broju stanovnika).
9. Broj zaštićene hrvatske nematerijalne kulturne baštine: 14 (najviše u Europi i treći na svijetu).
10. Broj hrvatskih nobelovaca: 3.

11. Broj Hrvata pobijenih u Drugom svjetskom ratu i nakon njega: 1.084.00.
12. Broj Hrvata koji su branili Siget od 180.000 Turaka: 850.
13. Broj Hrvata koji su branili Gvozdansko od 70.000 Turaka i poturica: 421.
14. Broj Hrvata koji su branili Odžak od preko 40.000 do zuba naoružanih partizana: 1.172.
15. Broj Hrvatskih branitelja Vukovara od najmanje 58.000 četnika i tzv. JNA: 1.816.
16. Broj poginulih hrvatskih ratnika, vitezova, plemića, graničara, hajduka, uskoka, sokola, domobrana, ustaša i Hrvatskih branitelja - dragovoljaca čije kosti nemaju vječni spokoj: između 4 i 5 milijuna.
17. Broj Hrvatskih invazija na tuđu zemlju, tlo, narod: 0 (ništa, nikad)

BUDI PONOSAN JER SI HRVAT

Dodatak: Broj Hrvatskih svetaca 4.,
Broj Hrvatskih blaženika 20.

O spominjanju Hrvata i puno prije 1250. godine prije Krista, na području nestale rijeke Saraswati, državi Saratrapija u Perziji, Bijeloj Hrvatskoj, s glavnim gradom Krakov i drugim, većini nepoznatih datosti, koje će još više rasvijetliti povijest Hrvata, u besjedi jednog znalca, drugom prigodom

Branko Smrekar.
U Brdovcu, 26. siiečnja 2022.

SANJAR BOLJIH VREMENA

Nakon 70 godišnjeg velikosrpskog hegemonizma i ugnjetavanja Hrvatskog roda, u državi: Srba, Hrvata i Slovenaca, prvoj i drugoj, komunističkoj, Jugoslaviji, vremenima kad su nas gospodarski iskorištavali, ubijali i u zatvore trpali istaknute Hrvatske domoljube, nametali nam svoju lažnu, „srpsku“ povijest, prisvajali naše povijesne velikane i kulturne vrednote te nametali svoju „kulturu“, aspirirali na naš teritorij, preko Srpske pravoslavne Crkve, razhrvačivali pravoslavne vjernike, nametali se u sportu i na svim drugim područjima, podcjenjivali Hrvatsko biće, 1990. godine, Srpski su fašistički čelnici, sa svojim poslušnim sljedbenicima, agresivnim, brutalnim napadajem, pokušali potpuno utrnuti Hrvatsko nacionalno biće, ali, hvala Bogu, zbog godinama, nagomilanog gnjeva Hrvata, zbog Srpskog ugnjetavanja, posebno po dolasku na vlast, zbog pokvarenog i pristranog, protuhrvatskog, Haškog suda, neosuđenog zločinca, Slobodana Miloševića; pozitivnih događanja rušenja komunizma u Europi i antologijske određenosti našeg velikana, dostojanstvenika, doktora Franje Tuđman, za stvaranjem neovisne države Hrvatske, zbog čega ga je Hrvatski narod, ponosno, plebiscitarno izabrao za Prvog predsjednika Republike Hrvatske, Hrvatski su branitelji pobijedili u, nametnutom nam Domovinskom ratu.

Koliko su sva naša ponašanja bila ispravna, kršćanska, svjedoči i to što je Vatikan, na čelu sa Svetim ocem Ivanom Pavlom II , velikim poznavateljem komunističkih zala, ne čekajući druge, odmah priznao Republiku Hrvatsku, što je bio poticaj brzom priznanju i drugih država Europe i ostalih dijelova svijeta.

To je bio jedini trenutak, kad smo mogli postati Država. Da nismo onda, poslije, a pogotovo danas, nam to ne bi bilo moguće.

Zato svaka čast predsjedniku Tuđmanu, Hrvatskim braniteljima i svima koji su pomogli u ostvarenju našeg vječnog sna o svojoj državi
.
No kako su nakon toga, na vlast dolazile stranke, koje su Hrvatsku, i zbog osobnih interesa, potopili na dno europske zbilje i pomalo prepuštali stranim interesima, sanjao sam, za predstojeće izbore, stvaranje Domoljubne oluje, svih građana koji istinski vole Hrvatsku, koji će na vlast izabrati poštene , stručne, osvjedočene domoljube, svih provenijencija, sa zajedničkim interesom:
Bolja Hrvatska.

Ne priznajem besmislene podjele na lijeve, srednje, desne, krajnje, ovakve i onakve.
Priznajem samo podjele na: Naprijed Hrvatska i one koji, zbog osobnog komoditeta, svim silama pokušavaju spriječiti sve potrebne promjene.

Želim vjerovati da će se do izbora ta dihotomija dogoditi i da će narod biti toliko razuman da će izabrati bolji život, sebi i budućim generacijama.

Ivan Pavao II je Poljacima, u kritičnim vremenima, rekao:
Ne bojte se.

Hrvati se u Domovinskom ratu nisu strašili neprijatelja.
Nemojmo se danas bojati sebe i skrivati iza vlastite sjene.
Konačno, odlučujući o novoj Hrvatskoj vlasti, odlučujemo sami o sebi.
Branko Smrekar.
U Brdovcu, 22. siječnja 2022.

Sedamdesetih sam godina, na Strojarskom fakultetu u Zagrebu, slušao nastavni predmet: Materijali. Sjećam se rečenice, profesora Ranka Zgage: „Postoji pet svjetskih problema“:
Zrak, voda, hrana, energija i materijali.

ZRAK
U Hrvatskoj su, zbog, narodu, izdajničke pretvorbe i privatizacije, propale brojne industrije koje su zagađivale okoliš, a i dio prljave industrije strani su vlasnici, zbog jeftinije radne snage, prebacili u siromašnije države.
Iz tih razloga Hrvatska nije na „ crnoj listi“ zagađenja zraka u Europi.
Iako ponekad u našem zraku veliku opasnost po zdravlje stanovništva čine lebdeće čestice PM10 i PM2,5.
One su kombinacija krutih i tekućih tvari koje lebde u zraku, mikroskopski su sitne i ne mogu se vidjeti golim okom. Često u Hrvatsku dolaze iz područja izvan naše Zemlje.
Veliki zagađivači zraka su i Termoelektrana Plomin, i rafinerija nafte u Bosanskom Brodu, a najveći, brojna cestovna vozila , posebno ona starije proizvodnje, ekološki štetnija, a koja naši građani kupuju zbog razmjernog siromaštva te iz, istog razloga, loženje krutim gorivima u domaćinstvima.

VODA
Hrvatska, u Europi, po stanovniku, ima najveće količine pitke vode. Po količini vode četvrta smo država na „Starom kontinentu“.
Voda je, naše, strateško zlato. Nažalost vodu previše zagađujemo, a u opskrbi vodom gubimo pedesetak posto kapaciteta.
Ipak najveći problem Hrvatske je taj, što su dosadašnje vlasti, nacionalno blago, gotovo u bescjenje, dali u koncesiju stranom kapitalu. Četrnaest stranih koncesionara ima koncesiju na 24 izvora vode. Želim vjerovati da će nova vlast spriječiti daljnju pljačku Hrvatskog narodnog blaga..

HRANA
Uz naše prirodne, Bogom dane, blagodati Hrvatska, zbog osobnih interesa i nesposobnosti vlasti ne proizvodi dovoljno hrane ni za svoje potrebe. Žitarica nam, za svoje potrebe, ne manjka, ali u svemu drugom podbacujemo. Dostatnost proizvodnje svinjskog mesa, povrća, voća, mlijeka je šezdesetak posto, nažalost sve više u opadanju.
U turističkoj sezoni potrebe za hranom su nemjerljivo veće pa uvoz, enormno raste.
Obično se svi žale na uvoznički lobi, a ja pitam kakva je to državna vlast kojoj uvoznički lobi uništava domaću proizvodnju hrane?

ENERGIJA
Hrvatska je energetska ovisnica,
Nafte, uz utrnuće istraživanja, crpimo samo za 20% potreba; plina tek nešto više, ali zbog pokvarene politike, njima više ne upravljamo.
Instalacija vjetroelektrana poprima velike skandale, „sunčanih elektrana“ , prema prirodnim mogućnostima, imamo premalo.
Hrvatska proizvodi samo 20, 5 % obnovljive energije, a da bi morala i mogla više najbolje govori usporedni podatak hidroelektrana na rijeci Savi:
kroz Sloveniju rijeka Sava protječe u dužini od 225 kilometara, a samo na donjem toku Slovenci imaju izgrađeno čak 5 hidroelektrana. Šesta, kod Mokrica je u pripravi. Sava se kroz Hrvatsku proteže u dužini 462 kilometara, a na njoj nemamo ni jednu hidroelektranu.

MATERIJALI
Ne ulazeći u sve manju proizvodnju domaće robe, naš dodatni problem je recikliranje otpadnog materijala.
Dok u Njemačkoj po jednom stanovniku, godišnje, prikupe 633 kilograma otpada, a recikliraju čak 428 kg, dakle, blizu 70 %, u Hrvatskoj po stanovniku skupimo 416 kg otpada, a recikliramo samo 98 kilograma, dakle ispod 25 posto, čime smo među zadnjima u Europi.
I na tom području Hrvatska mora napraviti preokret u politici,
pogotovo ako znamo sto se događa s otpadnim tvarima i predmetima koje nismo ispravno prikupili?

Ukoliko završe na odlagalištu ili su, , još gore, odbačeni u prirodi, trebat će im vremena da bi se razgradili i to:
Papirnate maramice (2 – 4 tjedna)
Odgrizak jabuke (2 mjeseca)
Kartonska kutija (2 mjeseca)
Filter cigarete (1 – 5 godina)
Vunena čarapa (1 – 5 godina)
Čaša od stiropora (50 godina)
Metalna konzerva (50 godina)
Limenka za piće (200 godina)
Plastična boca (vise od 400 godina)

Sigurno da samo edukacijom, ni tu, nećemo postići brze željene rezultate.
Hrvatska mora postati uređena država. Do sada nije. Hoće li, ovisi o nama, određenjem već na prvim parlamentarnim izborima.

Izim navedenih svjetskih problema, nažalost, posljednjih smo godina zahvaćeni i drugim globalističkim zlima, čije ćemo teške posljedice, kao i odgovor da li smo im se, i u kojoj mjeri, mogli bolje suprotstaviti, spoznati tek za nekoliko godina.

Branko Smrekar

U Brdovcu;19.siječnja 2022.

Jednom napisah:
„Dao Bog da sam u krivu, ali čini mi se da smo mi, Hrvati, mahom, majstori kompliciranja, obilaženja, izbjegavanja i prešućivanja istine, mlakosti, kilavosti, cendranja, cmizdrenja, jadanja, oplakivanja, naricanja, samosažaljenja, poniznosti, udvorništva, nekriterijalnog praštanja, krivog izbora, frustriranosti, brbljanja, samozavaravanja, mudrovanja, promašivanja pravih metoda rješavanja problema, bojaznosti, nerazumljivog trpljenja, mazohohističkog prihvaćanja lažnog okrivljavanja, bježanja od povijesne istine, prestrašenosti, bezkuražnosti, naivnosti, samozatajnosti i skrivanja iza vlastite sjene.

Sad nam jako smeta što je inteligentni, uz dopuštenje vladajuće stranke, vješti, koristoljubivi, predsjednik Srpskog Narodnog Vijeća, nacionalne koordinacije vijeća srpske nacionalne manjine, Milorad Pupovac, čiji je glavni grad Beograd, za kojeg je na izborima za Sabor Republike Hrvatske, glasovalo samo oko 7 % narodne manjine Srba u Hrvatskoj, bio nazočan svečanoj akademiji proslave neustavnog, Dana, Bosansko Hercegovačkog entiteta, Republike Srpske.

Nazočnost, „naravno“ nije imala politički karakter.

Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković, „vjerojatno“ nije ni znao za nakanu svog političkog partnera.
Izim toga, tko je na svečanoj akademiji mogao znati da je gospodin Pupovac i predsjednik Samostalne Srpske Demokratske Stranke, članice vladajuće koalicije u Republici Hrvatskoj, predstavnik narodne manjine, koji nepravednim izbornim zakonom ima zagarantirani, saborski mandat na neodređeno vrijeme, (svi drugi na po četiri godine)?

Gospodin Pupovac je na akademiju došao u znak zahvale za prijam i skrb, Srba koji su, po odluci Slobodana Miloševića i naredbi civilne i vojnih vlasti, nepriznate , takozvane Republike Srpske Krajine, uprkos, višekratnog neuspješnog, javnog nagovaranja i garancije za siguran ostanak, Predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđman, želeći Hrvatima nametnuti krimen genocida, nakon uvježbavanja, organizirano, bez zapreke Hrvatskih oružanih snaga, samovoljno napustili Republiku Hrvatsku.

Uz to „sigurno“ su razgovarali i o stvaranju uvjeta za povratak u Republiku Srpsku, preko 200.000 iseljenih Hrvata i drugih nesrba, od čega su 143.501 protjerali u Domovinskom ratu.

Kao Drugi razlog dolaska, spominje se zahvala Republici Srpskoj za pomoć srpskom narodu u njihovoj „Baniji“. Isto je činila i Srpska pravoslavna Crkva, nikad pritom ne priznavši da su Banovina, Lika ,Slavonija…Hrvatske grude.

Lijepo je što su pomagali stradalima u potresu, ali dok su brojni Hrvati i drugi zahvale vrijedni pojedinci, iz Zemlje i svijeta, uz našu jalovu vlast, pomagali svim stradalima, bez obzira na nacionalnu pripadnost, nemam spoznaja da su isti pristup imali i Srbi.

Mi Hrvati nikog ne mrzimo, ali nemamo pravo ne reagirati na uništavanje digniteta Hrvatskog roda pa ni na bolesnu viziju „Srpskog Sveta“, bez obzira koliko to naša, sadašnja, politička vlast pokušava zabašuriti.

Tako nam Bog pomogao.

Branko Smrekar
U Brdovcu,15.siječnja 2022.

Na terminskom tržištu roba na Wall Streetu, od prosinca 2020. godine, trguje se vodom, a njezina će cijena varirati poput cijena nafte, zlata ili pšenice, izvijestila je najveća svjetska burza financijskih derivata CME Group.

Financijski stručnjaci uvjeravaju da će dolazak vode na robno tržište omogućiti bolje upravljanje budućim rizicima povezanima s tim ključnim prirodnim resursom.

„Plati Bog“ dosadašnjim vlastima i biračima koji ih izabraše, Hrvatska je „potpuno spremna.“

U Slobodnoj Dalmaciji, 16. srpnja 2020. godine obavljen je tekst:
Hrvatski krški pašnjaci

STRANCI NAM UPRAVLJAJU IZVORIMA PITKE VODE I POLJOPRIVREDNIM ZEMLJIŠTEM !!!

„Premda stranci formalno ne mogu kupiti poljoprivredno zemljište ili neki izvor, rijeku ili jezero, oni to rade "zaobilaznom privatizacijom" na način da postanu vlasnici trgovačkog društva ili zadruge.

Tako je i srpski kralj mesa, Predrag Matijević, kupnjom od Envera Moralića, preuzeo zadruge Jankovci i Negoslavci s 1.500 ha obradivog poljoprivrednog zemljišta u Vukovarsko-srijemskoj županiji.
Tako je de facto postao vlasnik nacionalnog bogatstva koje se po važećim zakonima "ne može" prodati strancima.
Baranja je preuzimanjem Agrokora od strane Fortenove pripala rusima, istočna Slavonija Kanađanima.

Ista je špranca i sa izvorima pitke vode.
Izvori u Lipiku, Janinu vrelu, Svetom Roku i Cetini, također su prešli u ruke strancima.
Koprivnička "Podravka" svojedobno se odlučila odreći poslova s vodom pa je brend "Lipički studenac", s pripadajućim pravima crpljenja na izvoru, prodala "Radenskoj" iz Slovenije, koju su prije te transakcije prodali Česima.
Koncesionar nad izvorom "Sveti Rok" pokazao je iznimnu uspješnost u dobivanju prava na dugogodišnju koncesiju nad izvorom, ali kada je krenuo u eksploataciju izvorišta, na nikomu shvatljiv način upao je u velike gubitke i ubrzo je "Sveti Rok" prešao u vlasništvo kupca iz Saudijske Arabije.
Janino vrelo bio je ponos Ivice Todorića. Kada je Agrokor upao u probleme, za njegovo servisiranje starih kredita i uzimanja novih, založena je i "Jamnica". Strane banke su postale vlasnici brenda, ali i vlasnici koncesije na korištenje Janina vrela.
Na širem Sinjskom području pokrenuta je obiteljska manufaktura koja se razvijala, izgradila prepoznatljiv brend pakiranja vode u staklene i plastične flaše. Sve se to vodilo po starom hrvatskom receptu "koncesija na 50 godina", na temelju "hrvatskog domoljublja", a onda je u konačnici cijela operacija završila preuzimanjem izvora "Cetina" od strane off shore kompanije iz američke savezne države Delaware!!
Ako je voda i poljoprivredna zemlja strateški nacionalni interes, kako se to deklarira, onda bi se u Hrvatskom saboru trebali i morali predložiti zakonska rješenja, po kojima stranci ni u kojem slučaju ,po bilo kojoj špranci, NE MOGU biti vlasnici našeg nacionalnog bogatstva.

Svjedoci smo da to nismo napravili i da stranci, korak po korak, preuzimaju vlasništvo nad našim vodama i poljoprivrednim zemljištem.
Možda baš domišljatošću onih koji su još 2009. godine pripremali zakon o privatizaciji hrvatskog vodnog gospodarstva i poljoprivrednog zemljišta!!??“

Od tog vremena, nisam primijetio da je itko od interesne vladajuće koalicije ili amorfne, takozvane koalicije, postavio, za Hrvatsku prevažno pitanje o vodi, koncesijama, njihovim trajanjima i cijenama.

Voda i zemlja su naše esencijalno prirodno blago.

Vrijeme da konačno shvatimo da nam treba vlast koja će štititi Hrvatske, a ne, prije svega, osobne interese i da na parlamentarni izborima promislimo da li smo zadovoljni našom današnjom zbiljom.

Branko Smrekar
U Brdovcu,12.siječnja 2022.

Sretan Božić svim istinskim vjernicima pravoslavne vjere, koji Božić slave po Julijanskom kalendaru.

Božić su im, na prijmu Srpskog narodnoj vijeća, u nazočnosti patrijarha Srpske pravoslavne Crkve, Porfirija, čestitali: Predsjednik
Sabora Republike Hrvatske. Goran Jandroković, Predsjednik Vlade
RH, Andrej Plenković, gradonačelnik Zagreba, Tomislav Tomašević i drugi.

Predsjednik Republike Hrvatske, koji je potanko upoznat s poviješću pravoslavlja u Hrvata, nije bio nazočan domjenku, ali je pravoslavnim vjernicima koji danas slave, čestitao Božić

Božićnu čestitku patrijarhu Srpske pravoslavne crkve, Porfiriju, uputio je i Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, Zadarski nadbiskup Želimir Puljić.

Nažalost, arhiepiskopu Hrvatske pravoslavne Crkve, Aleksandru i našim pravoslavnim vjernicima, koji Božić, poput nas katolika, slave 25. prosinca, među kojima je i 12.600 Hrvatskih branitelja pravoslavne vjere, koji su, s drugim Hrvatskim braniteljima, obranili Hrvatsku od velikosrpskih hegemonista, Božić nisu čestitali ni Predsjednik biskupske konferencije Želimir Puljić ni Predsjednik Republike Hrvatske ni Predsjednik Vlade ni Predsjednik Sabora Republike Hrvatske niti itko od političkih čelnika koalicije, oporbe ili predstavnika narodnih manjina. Sramota.

Hrvatsku pravoslavnu Crkvu svjetovno su zabranjivali i kralj
Aleksandar i Drug Tito .

Prema ponašanju dosadašnjih vlasti i oporbe Republike Hrvatske, prema Hrvatima pravoslavne vjere i njihovoj Hrvatskoj pravoslavnoj Crkvi , dobiva se dojam da Titovo vrijeme još traje.

Vjerujem da će Udruga Hrvatskih branitelja pravoslavne vjere, u uniji s drugim neovisnim braniteljskim udrugama, uspjeti ostvariti svoja Ustavom zagarantira vjerska prava, u svojoj, više od tristo godina staroj, Hrvatskoj pravoslavnoj Crkvi, po Kanonskom pravu, jedinoj mogućoj pravoslavnoj Crkvi u Republici Hrvatskoj.

Zaslužili su i kao domoljubi i kao vjernici, koji ne žele svoje vjerske potrebe ostvarivati u, u Hrvatskoj neregistriranoj, Srpskoj pravoslavnoj Crkvi, koja je, uz Srpsku akademiju nauka i umetnosti, poticala njihove okupatore, ubojice i stoljetne negatore Hrvatskog nacionalnog identiteta: stanovništva, teritorija, jezika i kulture, vječno lagavši i iskrivljavajući istinu o povijesti u ovom dijelu Europe.

Hrvatska je pravoslavna Crkva, zajedno s Carigradskom,
Aleksandrijskom i Antiohijskom patrijarhijom te Rumunjskom,
Bugarskom, Grčkom i još nekim drugim pravoslavnim Crkvama, sa svojim vjernicima, Božić proslavila 25.prosinca, po Ispravljenom
Julijanskom kalendaru, čiji je autor Hrvatski matematičar, pravoslavne vjere, Milutin Milanković, istog nadnevka kao i po Gregorijanskom kalendaru.

Danas je 25. prosinca po Julijanskom kalendaru.
.
Sretan Božić svim pravoslavnim vjernicima koji žive po kršćanskim načelima.

Branko Smrekar
U Brdovcu, 7- siječnja 2022.
Branko Smrekar