Na terminskom tržištu roba na Wall Streetu, od prosinca 2020. godine, trguje se vodom, a njezina će cijena varirati poput cijena nafte, zlata ili pšenice, izvijestila je najveća svjetska burza financijskih derivata CME Group.
Financijski stručnjaci uvjeravaju da će dolazak vode na robno tržište omogućiti bolje upravljanje budućim rizicima povezanima s tim ključnim prirodnim resursom.
„Plati Bog“ dosadašnjim vlastima i biračima koji ih izabraše, Hrvatska je „potpuno spremna.“
U Slobodnoj Dalmaciji, 16. srpnja 2020. godine obavljen je tekst:
Hrvatski krški pašnjaci
STRANCI NAM UPRAVLJAJU IZVORIMA PITKE VODE I POLJOPRIVREDNIM ZEMLJIŠTEM !!!
„Premda stranci formalno ne mogu kupiti poljoprivredno zemljište ili neki izvor, rijeku ili jezero, oni to rade "zaobilaznom privatizacijom" na način da postanu vlasnici trgovačkog društva ili zadruge.
Tako je i srpski kralj mesa, Predrag Matijević, kupnjom od Envera Moralića, preuzeo zadruge Jankovci i Negoslavci s 1.500 ha obradivog poljoprivrednog zemljišta u Vukovarsko-srijemskoj županiji.
Tako je de facto postao vlasnik nacionalnog bogatstva koje se po važećim zakonima "ne može" prodati strancima.
Baranja je preuzimanjem Agrokora od strane Fortenove pripala rusima, istočna Slavonija Kanađanima.
Ista je špranca i sa izvorima pitke vode.
Izvori u Lipiku, Janinu vrelu, Svetom Roku i Cetini, također su prešli u ruke strancima.
Koprivnička "Podravka" svojedobno se odlučila odreći poslova s vodom pa je brend "Lipički studenac", s pripadajućim pravima crpljenja na izvoru, prodala "Radenskoj" iz Slovenije, koju su prije te transakcije prodali Česima.
Koncesionar nad izvorom "Sveti Rok" pokazao je iznimnu uspješnost u dobivanju prava na dugogodišnju koncesiju nad izvorom, ali kada je krenuo u eksploataciju izvorišta, na nikomu shvatljiv način upao je u velike gubitke i ubrzo je "Sveti Rok" prešao u vlasništvo kupca iz Saudijske Arabije.
Janino vrelo bio je ponos Ivice Todorića. Kada je Agrokor upao u probleme, za njegovo servisiranje starih kredita i uzimanja novih, založena je i "Jamnica". Strane banke su postale vlasnici brenda, ali i vlasnici koncesije na korištenje Janina vrela.
Na širem Sinjskom području pokrenuta je obiteljska manufaktura koja se razvijala, izgradila prepoznatljiv brend pakiranja vode u staklene i plastične flaše. Sve se to vodilo po starom hrvatskom receptu "koncesija na 50 godina", na temelju "hrvatskog domoljublja", a onda je u konačnici cijela operacija završila preuzimanjem izvora "Cetina" od strane off shore kompanije iz američke savezne države Delaware!!
Ako je voda i poljoprivredna zemlja strateški nacionalni interes, kako se to deklarira, onda bi se u Hrvatskom saboru trebali i morali predložiti zakonska rješenja, po kojima stranci ni u kojem slučaju ,po bilo kojoj špranci, NE MOGU biti vlasnici našeg nacionalnog bogatstva.
Svjedoci smo da to nismo napravili i da stranci, korak po korak, preuzimaju vlasništvo nad našim vodama i poljoprivrednim zemljištem.
Možda baš domišljatošću onih koji su još 2009. godine pripremali zakon o privatizaciji hrvatskog vodnog gospodarstva i poljoprivrednog zemljišta!!??“
Od tog vremena, nisam primijetio da je itko od interesne vladajuće koalicije ili amorfne, takozvane koalicije, postavio, za Hrvatsku prevažno pitanje o vodi, koncesijama, njihovim trajanjima i cijenama.
Voda i zemlja su naše esencijalno prirodno blago.
Vrijeme da konačno shvatimo da nam treba vlast koja će štititi Hrvatske, a ne, prije svega, osobne interese i da na parlamentarni izborima promislimo da li smo zadovoljni našom današnjom zbiljom.
Branko Smrekar
U Brdovcu,12.siječnja 2022.
Post je objavljen 12.01.2022. u 10:26 sati.