Oganj.blog.hr

Sedamdesetih sam godina, na Strojarskom fakultetu u Zagrebu, slušao nastavni predmet: Materijali. Sjećam se rečenice, profesora Ranka Zgage: „Postoji pet svjetskih problema“:
Zrak, voda, hrana, energija i materijali.

ZRAK
U Hrvatskoj su, zbog, narodu, izdajničke pretvorbe i privatizacije, propale brojne industrije koje su zagađivale okoliš, a i dio prljave industrije strani su vlasnici, zbog jeftinije radne snage, prebacili u siromašnije države.
Iz tih razloga Hrvatska nije na „ crnoj listi“ zagađenja zraka u Europi.
Iako ponekad u našem zraku veliku opasnost po zdravlje stanovništva čine lebdeće čestice PM10 i PM2,5.
One su kombinacija krutih i tekućih tvari koje lebde u zraku, mikroskopski su sitne i ne mogu se vidjeti golim okom. Često u Hrvatsku dolaze iz područja izvan naše Zemlje.
Veliki zagađivači zraka su i Termoelektrana Plomin, i rafinerija nafte u Bosanskom Brodu, a najveći, brojna cestovna vozila , posebno ona starije proizvodnje, ekološki štetnija, a koja naši građani kupuju zbog razmjernog siromaštva te iz, istog razloga, loženje krutim gorivima u domaćinstvima.

VODA
Hrvatska, u Europi, po stanovniku, ima najveće količine pitke vode. Po količini vode četvrta smo država na „Starom kontinentu“.
Voda je, naše, strateško zlato. Nažalost vodu previše zagađujemo, a u opskrbi vodom gubimo pedesetak posto kapaciteta.
Ipak najveći problem Hrvatske je taj, što su dosadašnje vlasti, nacionalno blago, gotovo u bescjenje, dali u koncesiju stranom kapitalu. Četrnaest stranih koncesionara ima koncesiju na 24 izvora vode. Želim vjerovati da će nova vlast spriječiti daljnju pljačku Hrvatskog narodnog blaga..

HRANA
Uz naše prirodne, Bogom dane, blagodati Hrvatska, zbog osobnih interesa i nesposobnosti vlasti ne proizvodi dovoljno hrane ni za svoje potrebe. Žitarica nam, za svoje potrebe, ne manjka, ali u svemu drugom podbacujemo. Dostatnost proizvodnje svinjskog mesa, povrća, voća, mlijeka je šezdesetak posto, nažalost sve više u opadanju.
U turističkoj sezoni potrebe za hranom su nemjerljivo veće pa uvoz, enormno raste.
Obično se svi žale na uvoznički lobi, a ja pitam kakva je to državna vlast kojoj uvoznički lobi uništava domaću proizvodnju hrane?

ENERGIJA
Hrvatska je energetska ovisnica,
Nafte, uz utrnuće istraživanja, crpimo samo za 20% potreba; plina tek nešto više, ali zbog pokvarene politike, njima više ne upravljamo.
Instalacija vjetroelektrana poprima velike skandale, „sunčanih elektrana“ , prema prirodnim mogućnostima, imamo premalo.
Hrvatska proizvodi samo 20, 5 % obnovljive energije, a da bi morala i mogla više najbolje govori usporedni podatak hidroelektrana na rijeci Savi:
kroz Sloveniju rijeka Sava protječe u dužini od 225 kilometara, a samo na donjem toku Slovenci imaju izgrađeno čak 5 hidroelektrana. Šesta, kod Mokrica je u pripravi. Sava se kroz Hrvatsku proteže u dužini 462 kilometara, a na njoj nemamo ni jednu hidroelektranu.

MATERIJALI
Ne ulazeći u sve manju proizvodnju domaće robe, naš dodatni problem je recikliranje otpadnog materijala.
Dok u Njemačkoj po jednom stanovniku, godišnje, prikupe 633 kilograma otpada, a recikliraju čak 428 kg, dakle, blizu 70 %, u Hrvatskoj po stanovniku skupimo 416 kg otpada, a recikliramo samo 98 kilograma, dakle ispod 25 posto, čime smo među zadnjima u Europi.
I na tom području Hrvatska mora napraviti preokret u politici,
pogotovo ako znamo sto se događa s otpadnim tvarima i predmetima koje nismo ispravno prikupili?

Ukoliko završe na odlagalištu ili su, , još gore, odbačeni u prirodi, trebat će im vremena da bi se razgradili i to:
Papirnate maramice (2 – 4 tjedna)
Odgrizak jabuke (2 mjeseca)
Kartonska kutija (2 mjeseca)
Filter cigarete (1 – 5 godina)
Vunena čarapa (1 – 5 godina)
Čaša od stiropora (50 godina)
Metalna konzerva (50 godina)
Limenka za piće (200 godina)
Plastična boca (vise od 400 godina)

Sigurno da samo edukacijom, ni tu, nećemo postići brze željene rezultate.
Hrvatska mora postati uređena država. Do sada nije. Hoće li, ovisi o nama, određenjem već na prvim parlamentarnim izborima.

Izim navedenih svjetskih problema, nažalost, posljednjih smo godina zahvaćeni i drugim globalističkim zlima, čije ćemo teške posljedice, kao i odgovor da li smo im se, i u kojoj mjeri, mogli bolje suprotstaviti, spoznati tek za nekoliko godina.

Branko Smrekar

U Brdovcu;19.siječnja 2022.