Oganj.blog.hr

SRETAN BOŽIĆ


Božić je vazda sretan. Božić je najradosniji Kršćanski blagdan.
Božić je ljubav i milosrđe, duhovna radost i mirenje sa sobom i svojim bližnjima.


Božić nije samo spomen dan rođenja gospodina Isusa Krista, nego temeljna činjenica kršćanske istine. Po njoj naviještamo Radosnu Vijest. Isus Krist dođe na svijet spasiti grješnike ( 1.Tim 1,15). Ovim nam se postavlja temeljna poruka Evanđelja: Osoba-Isus Krist, Riječ koja je tijelom postala i nastanila se među nama! S unaprijed rečenom nakanom Gospodnjom -…,...“da se svijet po Njemu spasi! (Iv 3.17), blagoslovljeno bilo ime Njegovo!


Božić se, po mojim spoznajama, do četvrtog stoljeća nije slavio, a danas ga, nakon raznih događaja, kršćani slave po dva kalendara: Julijanskom i Gregorijanskom, a ne po nazivu vjere.

Julijanski kalendar uveo je Gaj Julije Cezar 45. godine prije Krista i koristio se u cijeloj Europi do listopada 1582. godine, kad je papa Grgur XIII uveo novi: Gregorijanski kalendar, danas najviše korišten kalendar u svijetu.


Ne postoji ni pravoslavni ni katolički Božić, već jedino, Božić, koji po Gregorijanskom kalendaru slave Rimokatolička Crkva te pravoslavne Crkve: Pravoslavna crkva u Hrvata, Carigradska patrijaršija, Antiohijska, Aleksandrijska, Rumunjska, Bugarska, Albanska…, dok po Julijanskom kalendaru, Božić slave: Srpska, Ruska, Bjeloruska, Gruzijska, Moldavska, Kazastanska , Egipatska, Etiopijska,…


Vrijeme kad koja Crkva slavi Božić ne smije remetiti odnose med vjernicima, jer svi mi nismo vjernici Crkve, već vjernici Dragog Boga, u nekoj od Crkvi.


I na kraju, ne mislim da je Srpska pravoslavna crkva; koja stoljećima provodi etnofiletizam, koja je bila spiritus movens zločinačkog velikosrpskog napadaja na neovisnu državu Hrvatsku i pokušaja krađe dijela njena teritorija, koja je na sudu u Parizu, 1995. godine presuđena odgovornom za zločine genocida i etničkog čišćenja u Bosni i Hercegovini, i koja je i dalje glavni aktivni zagovornik Srpskog Sveta, bez obzira na paradiranja s našim dosadašnjim vlastima i Klerom Crkve u Hrvata; kršćanska.

Eventualnim tumačenjima Klera i vlasti , da se radi o višim interesima, suprotstavljam se tvrdnjom:


Nema višeg interesa od interesa Hrvatskog naroda.


To da Srpska pravoslavna Crkva nije kršćanska, svjedočilo je i preko 12 000 Hrvatskih branitelja pravoslavne vjere, koji su, uprkos krvožednim nastojanjima velikosrba, pod vodstvom Srpske Pravoslavne Crkve, Srpske Akademije Nauka i Umetnosti i Srpskog vodstva, za krađom dijela Hrvatskog teritorija, stali u obranu svoje domovine, Hrvatske.



Hrvatsko je kraljevstvo više od 2oo godina imalo vlastitu, kršćansku, pravoslavnu crkvu. Bila je to poznata Srijemsko-Karlovačka arhiepiskopija, koju je 1690. godine uspostavio katolik, ugarsko-hrvatski kralj Leopold I. Sjedište joj bilo u Srijemskim Karlovcima a 1707. godine proglasila je autokefalnost.


Godine 1717. Austrijski car Karlo VI. koji je istodobno bio i Hrvatski kralj Karlo III., temeljem zakonodavstva Austrijskog carstva i Hrvatskog kraljevstva, objavio je Povelju temeljem koje je propisano kako pravoslavni doseljenici moraju koristiti grgurevski kalendar.


Srbija nema nikakve veze sa Srijemsko-Karlovačkom patrijaršijom.


Pravoslavnu crkvu u Hrvata 1920., godine, ukinuo je Jugoslavenski kralj Aleksandar Karađorđević.


Pod nazivom Hrvatska pravoslavna crkva, obnovljena je 1942. godine, da bi je 1945, godine, Jugoslavenski komunist, Maršal Tito, opet zabranio.


Titovi slijednici, do dana današnjeg, nisu učinili ništa u cilju ponovnog pokretanja Pravoslavne crkve Hrvatske, kao da su se, bez obzira na ispraznice o svom domoljublju, držali pjesme “Druže Tito mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo.“


Iz svega navedenog zaključujem da je Hrvatska, po pitanju vjere, od 1920. do 1942. i od 1945. do danas, vazal Srpske Pravoslavne Crkve.


Druge države, i na temelju laži stvaraju svoje mitove, a mi Hrvati kao da se sramimo svoje svijetle povijesti.

Brojni su Hrvati pravoslavne vjere zadužili Hrvatsku:

Petar Preradović: (Grabrovnica kraj Pitomače, 19. ožujka 1818. – Fahrafeld kraj Beča, 18. kolovoza 1872.),

Časnik Austrijske vojske, Hrvatski književnik, pjesnik i prevoditelj

Svetozar Boroević: (Umetić, 13. prosinca 1856.- Klagenfurt Austrija, 23. svibnja 1920.)

Feldmaršal Austro - Ugarske vojske, jedan od najslavnijih Hrvatskih vojskovođa u tisućljetnoj Hrvatskoj vojnoj i ratnoj povijesti, koji je zahvaljujući nadljudskim vojnim i ratnim naporima, od talijanskih imperijalističkih osvajanja, obranio granicu na Soči, hrvatsku obalu i današnju Sloveniju.


Dimitrija Demeter (Zagreb, 21. srpnja 1811. – Zagreb, 24. lipnja 1872.),

Hrvatski pjesnik, dramatičar, prevoditelj, publicist, kazališni kritičar.
.

August Harambašić (Donji Miholjac, 14. srpnja 1861. – Zagreb, 16. srpnja 1911.),

Hrvatski pisac, pjesnik, publicist, odvjetnik,


Milan Ogrizović
(Senj, 11. veljače 1877. – Zagreb, 25. kolovoza 1923.)

Hrvatski književnik i političar (Čista stranka prava).


Josip Runjanin
(Vinkovci, 8. prosinca 1821. – Novi Sad, 2. veljače 1878.
Hrvatski skladatelj i časnik u Austro Ugarskoj vojsci, uglazbio pjesmu Antuna Mihanovića Horvatska domovina, koja je 1891. godine proglašena Hrvatskom himnom, pod naslovom Lijepa naša domovino.

Stjepan Miletić (Zagreb, 24. ožujka 1868. – München, 8. rujna 1908.),

Hrvatski kazališni intendant, redatelj, kazališni kritičar i književnik.

Plejadi velikana Hrvata pravoslavne vjere pridodajem i Hrvatskog velikana, Srpske narodnosti:

Ognjeslav Utješenović Ostrožinski,
(Ostrožin kraj Gline- Zagreb, 8. lipnja 1890.)

Hrvatski pjesnik, političar, graditelj, Veliki župan Varaždinski.



Hoćemo li zaštititi pravoslavnu vjeru tih Hrvata ili ćemo ih negirati, pokvareno reći da nisu naši i posrnuti pred neargumentiranim težnjama Srba za prisvojenje naših velikana?
Bila bi to veleizdaja s trajnim posljedicama.

Zato, u cilju revitalizacije pravoslavlja U Hrvata, predlažem osnivanje Pravoslavne Crkve Hrvatske, čijem bi osnovanju i početku rada trebale pomoći naše katoličke i autokefalne pravoslavne Crkve u Europi, bez dopuštenja utjecaja, svetosavske, Srpske Pravoslavne Crkve i samozvanih, raznoimenih, pravoslavnih crkvi u Europi, sekti u kojima SPC ima veliki utjecaj, kao i nametanja njihovih, zapravo lažnih, pravoslavnih crkvenih poglavara, koje naivno plaćaju naši neprosvijećenih domoljubi u inozemstvu te domaćih varalica, koji osnivanje Hrvatske pravoslavne Crkve vide isključivo kroz svoj osobni financijski interes.


Bojim se da se u toj izbavi Hrvatske časti, na, mahom ateističku, oporbu teško može računati, ali bi vlast trebala popraviti svoje propuste u vrednovanju Hrvata pravoslavne vjere.

U Ukrajini se za priznanje autokefalnosti Pravoslavne Crkve Ukrajine, u Carigradskoj patrijaršiji, osobno založio ondašnji Predsjednik Ukrajine Petro Porošenko.


Pitanje priznanja Pravoslavne Crkve Hrvatske, nije samo pitanje vjere, već obrane digniteta Republike Hrvatske.


Dao Bog da nam verbalno isticano domoljublje, iz usta ne nastavi letjeti u vjetar, već uroni u naša srca i riječi postanu djelom.

Branko Smrekar

U Bdovcu, 6. siječnja 2026.

SRETNIJA VAM NOVA GODINA



Božić donosi radost, Nova starost, ali uz Dragog Boga puno ugodniju.


Ova je godina pri kraju. Uz malo radosti, bilo je i boli, bilo je i tuge, lažnih obećanja, neizvjesnosti, srditosti, straha i suza… Tragovi ostaju i danas.


Dao Bog da nam slijedeća bude izvjesnija, mirnija i bolja.


Spoznajom istine, svojih prava i obveza, demokratskim djelovanjem i sami moramo tome pridonijeti.

Istodobno, moramo činiti i dobra djela, jer:

VELIKO NIJE UVIJEK DOBRO, ALI DOBRO JE UVIJEK VELIKO.

Mnogima ćemo zaželjeti sretnu novu godinu, ali jesmo li im svojim promišljanjem i ponašanjem, utjehom, savjetom, pomoći, darovima i, prije svega, odgovornim društvenim ponašanjem, priuštili dašak sreće, ili smo svojim indolentnim ponašanjem, postali formalisti bez duše?


Sve nabolje, u novoj godini, a ponajviše, duševnog mira,
želi vam:

Branko, Smrekar.

U Brdovcu, 31. prosinca 2025.

IMENDAN - NAJVEĆI OSOBNI BLAGDAN

Čovjek, Božjom voljom, nije nastao rođenjem, već onda kad je začet, a vrhunski je čovjek i Dijete Božje nastao krštenjem.

Kršćani su u svojoj povijesti, navijek više slavili imendan, svoj krsni dan, a manje rođendan.

U Brdovcu i šire, su to bili i jesu: Štefanje, Josipovo, Jurjevo, Antunovo, Vidovo, Ivanje, Petrovo, Anino, Mihalovo, Martinje, Katarinje, Nikolinje,…

Komunistička je partija u svojih pedesetak godina marksizma i ateizma, u želji odvajanja naroda od Boga, našim precima nametala rođendan kao glavni osobni dan.

Budući da je vrijeme začeća znano samo Dragom Bogu, svjetovno je čovjek postao, danom svog rođenja. S druge pak strane nadnevak rođenja pobliže identificira čovjeka u društvu i označuje njegovu dob.

Imendan ne određuje godine života pa bi nakon primitka čestitke: Sretan ti 66. imendan,
to shvatili ili kao inteligenciju, zafrkanciju ili promišljanje o tome treba li čestitaru, zbog, na naglo pošemerenog duševnog stanja, pozvati Hitnu?

Slavljenje osobnih dana, donosi, radost, veselje, sreću, zadovoljstvo, okupljanje obitelji i barem trenutni zaborav životnih poteškoća.

Dao vam Bog čim više imendana i rođendana, posebno dječjih, a između njih život kakav si sami želite i bolji od onog kakvog ste si svojim ponašanjem priskrbili.

Branko, krs. Stjepan, Smrekar

U Brdovcu, 26. prosinca 2025.

SRETAN BOŽIĆ
BEZ INTIMNE BLIZINE BOGA, ČOVJEK SE RASPADA


Bijah često na misama, uzoritog Vojnog ordinarija, danas u miru, Juraja Jezerinac.

Jednom počne o Kraljevskom rodoslovlju Isusovom:


Rodoslovlje Isusa Krista.

Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća. Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram. Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma. Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj. Jišaju se rodi David kralj.
Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona. Salomonu se rodi
Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa. Asi se rodi
Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja. Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija. Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Amon. Amonu se rodi Jošija. Jošiji se rodi Jehonija i njegova braća u vrijeme progonstva u Babilon.
Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel. Zerubabelu se rodi Abiud. Abiudu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor. Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud. Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov. Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus, koji se zove Krist.


Na kraju biskup postavi pitanje: „Da li je vama ovo dosadno“?
Svi šutimo. Ne ufam se biti iskren, a onda ordinarij, na opće iznenađenje i olakšanje:
„Meni je to prvi put bilo jako dosadno, a onda sam proučio…“

Hoćemo li i mi, danas, proučiti ovo:

Demokršćanstvo ili kršćanska demokracija je naziv za razne političke ideologije, pokrete i stranke koje se zalažu za oživotvorenje kršćanskih vrijednosti u političkom životu društva te nastoje pomiriti kršćanska vjerska, etička i društvena načela, s institucijama suvremene demokratske države.

One bi, po vokaciji, trebale poštovati i Deset zapovjedi Božjih:

1. Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemoj imati drugih bogova uz mene!
2. Ne izusti imena Gospodina, Boga uzalud!
3.Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji!
4. Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!
5. Ne ubij
6. Ne sagriješi bludno!
7. Ne ukradi!
8. Ne reci lažna svjedočanstva!
9. Ne poželi tuđeg ženidbenog druga!
10. Ne poželi nikakve tuđe stvari.

Baš mi se ne čini da ih se svi, u cijelosti, pridržavaju.

Inače Europska pučka stranka (EPP) je Europska politička stranka osnovana 1976. godine. okupljanjem nekolicine demokršćanskih stranaka. Naknadno su se članstvu pridružile neke konzervativne stranke i druge stranke desnoga centra.

A njen odnos prema kršćanstvu najbolje je, povijesnim riječima, opisao ondašnji kardinal Joseph Ratzinger, budući papa Benedikt XVI:


»Odbacivanje poveznice s Bogom ili s kršćanstvom u ustavu EU-a nije izraz tolerancije (!) kojom se žele zaštititi osjećaji neteističkih religija i dostojanstvo ateista i agnostika, nego je zapravo izraz savjesti koja želi vidjeti Boga konačno izbrisanoga iz javnoga života ljudi i potisnuti ga u svijet ostalih kultura prošlosti. Europa, na žalost, sve više zaboravlja svoje kršćanske korijene“.

Jako zabrinjavajuće, posebno nakon, doduše povućenog naputka, vlasti „dragih“ Europskih globalističkih antikrsta, o nespominjanju Božića.


Bez Dragog Boga za Europu neće biti budućnosti.
Udaljujući se od Boga udaljuju se od sebe.


Hoće li to ikada shvatiti?


Blaženi Alojzije Viktor Stepinac reče:

„Ako smo katolici, tada se naša vjera mora očitovati na svim područjima našega života.

Ne možemo biti katolici u crkvi, a na ulici živjeti po instinktu osobnog raspoloženja“.


Nemojmo podržavati one koji žive u grijehu, a takvih, i to deklariranih katolika, ima puno previše, i u politici, i u Kleru i među nama vjernicima laicima.


Intenzivno je vrijeme molitvi i Svetih misa.
Okrenimo se Dragom Bogu i pustimo ga u naša srca.


Radujte se narodi,
kad čujete glas,
da se Isus porodi
u blaženi čas.
Svaki narod čuj, čuj,
i Betlemu pristupljuj, pristupljuj.



Bog je naš jedini kralj i jedino nas On nikad neće razočarati.

Blagoslovljen Božić

Branko Smrekar
U Brdovcu, 24. prosinca 2025.

DOLAZI BOŽIĆ I BOŽIĆNO VRIJEME

Iskreno proslavimo Božić. Dopustimo Isusu ponovno rođenje u našim srcima.

Isus dolazi obnoviti naša srca.

Kad Mu damo jedino značajno mjesto, spram svih sporednih Božićnih običaja, tada Božić postaje blagdan milosti, mira, radosti i spasenja.


„Predajte se Bogu. Oduprite se đavlu i on će pobjeći od vas.
Približite se Bogu i On će se približiti vama. Očistite svoje ruke svi vi koji ste grešni i pročistite svoja srca svi vi čija su srca podijeljena“.
(Jakov 4,7-8)

Ispovijed grijeha, čak i s ljudskog pogleda, oslobađa nas i olakšava nam naše pomirenje s drugima. ...
Dopušta nam približavanje Bogu.


Poslije ispovjedi najčešće dobivamo pokoru: izmoliti par Oče naš-a, Zdravo Marijo, Slava Ocu,…

Mislim da je izmoliti nekoliko Očenaša, bez razumijevanja, na način, pokojnog Varaždinskog verglaša Srećka, de mu Bog mir Božji, za čovjeka manje vrijedno od jedne molitve s razumijevanjem.

O biti molitve Oče naš, pročitah u tekstu Hrvatskog katoličkog svećenika, teologa, filozofa, evangelizatora i duhovnog pisca, prof. dr. Tomislava Ivančić:


MOLITVA I GRIJEH


Učiti Očenaš znači istinski moliti…


Nemoj govoriti Oče ako se ne ponašaš kao sin.

Nemoj govoriti „naš“ ako nemaš osjećaja za bližnje, koji su također Božja djeca.

Nemoj govoriti „Budi volja tvoja“ ako ne prihvaćaš kada je teška.

Nemoj govoriti „ Kruh naš svagdanji daj nam danas“ ako ne daješ kruha gladnoj braći.

Nemoj govoriti „Izbavi nas od zla“, ako se ne boriš protiv zla.

Nemoj reći „Amen“, ako nisi shvatio molitvu Oče naš.



Sveti Ivan Zlatousti: Nitko nije moćniji od onoga tko moli.


Isus je svjetlost svijeta. Pustite Boga u svoja srca.
Otvorite okno svjetlosti i zatvorite vrata tame.

Branko Smrekar

U Brdovcu, 20. prosinca 2025

MOŽE NAS ODRŽATI SAMO LJUBAV I VJERA U BOGA



„Umornom od svega u smrt mi se žuri,

Jer vidjeh zaslužnog kako bijedno prosi,

I nitkova što bogato se kiti,

I odanost kako poniženja snosi,

I zlatna odličja o pogrešnom vratu,

I savršenstvo u blatnom beščašću,

I djevice silom predane razvratu,

I snagu straćenu nesposobnom vlašću,

I umjetnost kojoj moćnik uzde stavlja,

I zločince kako vladaju dobrotom,

I mračnjaštvo kako mudrošću upravlja,

I kako iskrenost brkaju s prostotom:

Skrhan, spokojnoj smrti ću se dati.

Od nje me tek ljubav može sačuvati.“


William Shakespeare - Sonet 66




Hvala, predragom, prijatelju s dodatnom vrijednošću, Neni, što mi ukaza na ovaj, i nakon više od 400 godina, životan sonet.


Ljubav je vrelo života.


Ljubav je sveti Božji dar.
Nažalost, unas ga brojni ne prihvatiše.


U Državi, s 78,97% deklariranih katolika, imamo previše moralnih nakaza, a premalo hrabrih vjernika.


Zato pustimo Boga u naša srca i živimo po kršćanskim načelima.

Hrvatska bez Dragog Boga neće opstati kao suverena država.


Branko Smrekar

U Brdovcu, 16. prosinca 2025.

BUDI DOSTOJAN SVOG IMENA


U uvodu „Europskog ustava“, nije uvrštena rečenica, na kojoj je inzistirala Katolička crkva, a posebno Ivan Pavao II., kako je
Europska civilizacija temeljena na „kršćanskim korijenima“.


Ne slučajno. Cijeli niz neželjenih događanja, nakon tog pravnog akta, eklatantno potvrđuju da je on, pokušaj, okultne oligarhije, razaranja kršćanskih duša.

Tim antikrstima interes i mržnja zamjenjuje ljubav.


Ljudi su zbog toga utonuli u letargiju, konzumerizam, idolopoklonstvo, bezvoljnost, potištenost, gubitak čuvstva, utučenost i ravnodušnost.

Nekako, promišljam da bi ratovi, ubojstva, nemiri, korona virus kriza, potresi, poplave, požari i druga zla, mogle biti opomena našem entropijskom društvu.

Bog je ljubav, ne kažnjava, a da li bi mi vjernici trebali promisliti je li nas opominje?


Treba nam vjere, ufanja i ljubavi.

Po Popisu stanovništva 2011. godine, u Hrvatskoj je od
4 284 889 stanovnika bilo 3.697 143 ili 86,28 %, nas katolika, dok nas je po Popisu iz 2021. bilo 3.888.529 stanovnika, od čega je, nečasnim načinom tumačenja izjašnjavanja, na što ni stranke ni naš Kler nisu imali primjedbe, u Hrvatskoj , broj katolika pao na 78,97 %.

Istodobno je takva praksa zavjere zahvatila i Hrvate pravoslavne vjere. Njihov je broj 2011.godine bio 16.647, a po popisu iz 2021. godine, 53.
Nisam primijetio da se toj prijevari, itko organizirano suprotstavio.

Atrofiramo u svakom pogledu.

Treba nam nova, treća, neokaljana opcija, kršćanske provenijencije, istinskih stručnjaka, domoljuba s ostvarivim programom, za: pravednije, poštenije, sposobnije i bogatije društvo samostalnije države, samodostatne u proizvodnji hrane i osnovnih životnih potrepština. Vlast koja će očuvati i profitabilno rabiti nacionalno blago Republike Hrvatske.


Želim da se i naša Crkva više zauzme za načela koja ima po svom poslanju, uključujući i kritiku svih zala koja su se nataložila u našoj turobnoj zbilji.

Svi vjernici zaslužuju isti odnos. Nema vjernika prvog reda, bez obzira na trenutni politički ili društveni značaj.

Nažalost, brojni svećenici selektiraju vjernike.

Tako su na komemoracijama žrtava u Macelju, političari, uz naročitu pozornost svećenika, smješteni na posebnom natkrivenom prostoru, potpuno odvojeni od ostalih vjernika na otvorenoj površini, a propalog kandidata za Predsjednika države, župnik, u jednoj crkvi u Zagrebu, smješta u prvi red, a za vrijeme Svete mise ga osobno pozdravlja i nagovara vjernike da za njega glasuju. To nije poslanje svećenika, dapače je njegovo sramotno ponašanje.

Za vrijeme kardinala Franje Kuharić, svi vjernici u crkvi bijaše jednako vrednovani.

Jednom su iz službe sigurnosti najvećeg Hrvatskog državnika, dr Franje Tuđman, u pripravi njegova dolaska na Svetu misu u Katedralu Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Stjepana i Ladislava, kardinalu predložili ulazak Prvog Predsjednika Republike Hrvatske na glavni, a drugih vjernika na sporedan ulaz, ali se, nadam se budući blaženik, bez obzira na poštovanje spram Predsjednika, tome protivio. Svi uđoše na Glavni ulaz katedrale.


Smatrali su nas „Predziđem kršćanstva“

Sintagma „Predziđe kršćanstva“ ili „latinski „Antemurale christinaitis“ prati Hrvate još od 1519., iako se neslužbeno, u raznim neformalnim i formalnim prepiskama, koristila i 30-ak godina ranije.
Taj je naziv, Hrvatskoj, 1519. godine, dao papa Leon X., u pismu Hrvatskom banu i junaku u borbama protiv Turaka, nepobjedivom banu Petru Berislaviću.

U Europi kršćanstvo očito hlapi, zato sintagma o Predziđu kršćanstva“ blijedi, ali dao Bog da barem ostanemo „Utvrda kršćanstva“.

Čini se u današnja vremena sve više postajemo deklarativni kršćanski vjernici.

Gdje je nestao čovjek?
„Kakva je to istina
kad s druge strane je laž
izvrnute vrijednosti
strah, samo strah
neostvareni snovi
radiš ono što ne voliš
l mogu ti reći gdje je put k sreći…“
Goran Bare

Pustimo Boga u naša srca, ponašajmo se dostojanstveno, u skladu s deset Božjih zapovjedi.

Budimo dostojni svog imena.

Želim nam svrhovit Božićni ciklus.

Branko Smrekar

U Brdovfu, 13. prodinca 2025,

FRANJO TUĐMAN - VIZIONAR OSTVARENE HRVATSKE


Tuđmanova je vizija bila Hrvatska.

Brozova je vizija bila Tito.

Tuđmanova je pravovremena, karizmatična, povijesna, veličanstvena misija ostvarena.

Titova misija je utrnula njegovom smrću.
Raspad Jugoslavije.

Jednom u, pretenciozno uređenoj „rodnoj kući“ Franje Tuđman, u Velikom Trgovišću, napisah:

"Hvala ti Bože što si nam podario takvog čovjeka.“

Volimo Hrvatsku kao što ju je volio dr Franjo Tuđman.

Nema predaje! Nema prodaje!

Uz Dragog Boga, u tome nas ni jugofili ni srbofili ni kvarni, interesni, lažni domoljubi ne smiju spriječiti.

Franjo Tuđman: „Neka nam živi jedina i vječna Hrvatska“.

Prisežem!

Branko Smrekar

U Brdovcu, 10. prosinca 2025.

HORVATOV SLOGA I ZJEDINJENJE



U stalnom iščekivanju promjena koje će nam donijeti barem malo gospodarskog, društvenog i duhovnog napretka, ali i unijeti nadu i vjeru u bolju budućnost, na Hrvatskoj političkoj i javnoj pozornici sve naglašenije, organizirano, djeluje konglomerat: stranaka, udruga i pojedinaca kojima je, ne imajući nikakvih programatskih ideja za izbavu iz krize, čime ne mogu biti realna alternativa vlasti, jedini cilj neargumentirani atak na povijest Hrvatskog naroda i suverenitet Države, stvorene na ljubavi i krvi.

Stalno nam, u interesu tuđih interesa, izmišljanjem ustaštva, pokušavaju nametati krimene, namjerno ne sagledavajući ukupnost povijesnih datosti.

Toj se, rekli bi mi, h Brdofcu, nesnagi, uopće ne čudim. Oni, i svi koji ih instruiraju i novčano podupiru, su takvi kakvi jesu.

Mene više brine naša pasivnost, mlitavost, jalovost, prestrašenost, obzirnost, servilnost, mlakost, spremnost na kompromise, neodlučnost i šutnja, pa i tamo gdje za njih nema nikakvih potreba, zbog čega smo često šokirani, zatečeni, iznenađeni, začuđeni, zbunjeni, nespremni, ali suosjećamo, dajemo verbalnu podršku, bez konkretnih prijedloga.

Vjerujem da ćemo, i takvi, nepravedne atake, uskoro, demokratskim putem spriječiti. Na dobrobit svih naših građana.
A boljitak je potreban i na gospodarskom planu, kako za našu, tako i za buduće generacije.

Velika je zadaća političara po tom pitanju: povratak ukradenog, bolje funkcioniranje pravne države, racionalizacija troškova, optimiranje rada državne i javnih službi, veliki zaokret politike ka jačanju, industrijske i poljoprivredne proizvodnje, očuvanju nacionalnog blaga, povećanju nataliteta i iznalaženje postupaka za razvoj društva.

Mi se hvalimo našim postignućima: mostovi, tuneli, infrastrukture, ali nigdje ne vidimo usporedbu s razvojem drugih zemalja i ne samo, u toliko glorificiranoj Europskoj Uniji.

Imamo brojne poteškoće: prosječni standard građana je relativno nizak, inflacija visoka, a velika većina umirovljenika i ljudi pri kraju radnog vijeka, cijeli je život živjela po određenim stalnim uzancama: zdravstveno i mirovinsko osiguranje, izgradnja nekretnina…i sad je, zbog naglih promjena funkcioniranja sustava, u raskoraku sa svojim, pa i skromnim, životnim potrebama.

I dok su neizostavne zadaće vrlo, vrlo teške, potrebno je računati i s manje isticanom snagom: imamo puno dobrih ljudi, altruista, volonterskih udruga i pojedinaca koji svakodnevno pomažu djeci, osobama s posebnim potrebama, socijalno ugroženim, starijim, bolesnim, nemoćnim, pomažu humanitarne akcije, njeguju kulturne običaje, manifestacije, sportske i druge aktivnosti. Oni su naša snaga i naša budućnost.

Još kad bi bili svjesni da im je najveća snaga glasački listić i da bi svoju empatiju najbolje iskazali izlaskom na izbore i promišljanjem u odabiru sposobnih i poštenih, bili bi naše svijetlo na kraju tunela!

Današnji izbor po tom pitanju vrlo je skučen te je potreban globalni politički reset i aktiviranje časnih osoba koje se zbog kvarnog sustava i nepovjerenja prema, komunizmom, postkomunizmom, globalizmom i samo deklarativnom pobožnošću izmučenom narodu, ne odlučuju za političku aktivnost.

Rješenje za izbavu postoji, ali ga ono ni političarima na vlasti ni jalovoj i neorganiziranoj oporbi bez autoritativnih lidera, nije u interesu.

A narod je u fazi mazohističke, povijesno poznate, proklete, „Hrvatske šutnje“.

Držim ovaj Božićni ciklus pravom prigodom za razmišljanje o Bogu, i čovjeku, preispitivanje svoje savjesti i prihvaćanje Božje misli kao vodilje svog ponašanja u životu.

Poznatom vatrogasnom pozdravu :
Boga slavi bližnjega izbavi, dodao bih: i sebe i sebe.

Prosvijetli nas Bože!

Branko Smrekar
U Brdovcu, 6. prosinca 2025.

ADVENT BEZ BOGA



Adventski vijenac simbolizira Kristovu pobjedu i zadobiveno spasenje. On je znak Božje vjernosti zadanim obećanjima.


Čine ga dva temeljna simbola - krug i svijeće, odnosno svjetlo. Krug ili prsten, iz zimzelena, je simbol vječnosti i vjernosti.

Došašće ili Advent, je vrijeme pripreme za Isusov dolazak, rođenje Isusa Krista. Svake nedjelje u Adventu pali se po jedna svijeća.


Prva svijeća je postilica ili prorokova svijeća - simbolizira nadu i iščekivanje.

Druga svijeća je pomirilica ili betlehemska - označava mir.

Treća svijeća je pastirska - slavi radost i veselje.

Četvrta svijeća je svijeća anđela i donosi - ljubav.


Danas smo, uz molitvu, zapalili prvu svijeću.

Gledam jučer odnos spram došašća središnjih informativnih emisija u državi koja prema popisu stanovništva iz 2021. godine ima 78,97% deklariranih katolika.


HRT 1 Dnevnik 2 - Adventski vijenac sa neupaljenom svijećom.

RTL Danas – bez Adventskog vijenca.

Dnevnik Nove TV – bez Adventskog vijenca


Vijenac bez paljenja svijeća nije znak iščekivanja Božića, on je samo ukras, dekorativni element, znak konzumerističke kulture, lažni sjaj, prijevara.

Takav je, a naročito njegov izostanak u informativnim emisijama Nove TV i RTL-u, moguće i ne slučajni, poticatelj odvajanja od Boga, što ne iznenađuje, jer je većina javnih, Hrvatskoj nesklonih, medija u tuđem vlasništvu i interesu.

Dopuštenje njihova javnog djelovanja odobrila je struktura, koje je izabrao Hrvatski narod, koji je za obranu katoličkih vrijednosti svog doma spreman samo na riječima i pokličima bez pokrića.

Bez Dragog Boga Hrvatska, kao država koju smo sanjali i koju smo, uz Božju pomoć, krvlju, izborili, neće opstati.

Dao Bog da to konačno shvatimo.


Branko Smrekar

U Brdovcu, 1. prosinca 2925.