IMENDAN - NAJVEĆI OSOBNI BLAGDAN
Čovjek, Božjom voljom, nije nastao rođenjem, već onda kad je začet, a vrhunski je čovjek i Dijete Božje nastao krštenjem.
Kršćani su u svojoj povijesti, navijek više slavili imendan, svoj krsni dan, a manje rođendan.
U Brdovcu i šire, su to bili i jesu: Štefanje, Josipovo, Jurjevo, Antunovo, Vidovo, Ivanje, Petrovo, Anino, Mihalovo, Martinje, Katarinje, Nikolinje,…
Komunistička je partija u svojih pedesetak godina marksizma i ateizma, u želji odvajanja naroda od Boga, našim precima nametala rođendan kao glavni osobni dan.
Budući da je vrijeme začeća znano samo Dragom Bogu, svjetovno je čovjek postao, danom svog rođenja. S druge pak strane nadnevak rođenja pobliže identificira čovjeka u društvu i označuje njegovu dob.
Imendan ne određuje godine života pa bi nakon primitka čestitke: Sretan ti 66. imendan,
to shvatili ili kao inteligenciju, zafrkanciju ili promišljanje o tome treba li čestitaru, zbog, na naglo pošemerenog duševnog stanja, pozvati Hitnu?
Slavljenje osobnih dana, donosi, radost, veselje, sreću, zadovoljstvo, okupljanje obitelji i barem trenutni zaborav životnih poteškoća.
Dao vam Bog čim više imendana i rođendana, posebno dječjih, a između njih život kakav si sami želite i bolji od onog kakvog ste si svojim ponašanjem priskrbili.
Branko, krs. Stjepan, Smrekar
U Brdovcu, 26. prosinca 2025.
Post je objavljen 26.12.2025. u 09:43 sati.