Oganj.blog.hr

IMENDAN - NAJVEĆI OSOBNI BLAGDAN

Čovjek, Božjom voljom, nije nastao rođenjem, već onda kad je začet, a vrhunski je čovjek i Dijete Božje nastao krštenjem.

Kršćani su u svojoj povijesti, navijek više slavili imendan, svoj krsni dan, a manje rođendan.

U Brdovcu i šire, su to bili i jesu: Štefanje, Josipovo, Jurjevo, Antunovo, Vidovo, Ivanje, Petrovo, Anino, Mihalovo, Martinje, Katarinje, Nikolinje,…

Komunistička je partija u svojih pedesetak godina marksizma i ateizma, u želji odvajanja naroda od Boga, našim precima nametala rođendan kao glavni osobni dan.

Budući da je vrijeme začeća znano samo Dragom Bogu, svjetovno je čovjek postao, danom svog rođenja. S druge pak strane nadnevak rođenja pobliže identificira čovjeka u društvu i označuje njegovu dob.

Imendan ne određuje godine života pa bi nakon primitka čestitke: Sretan ti 66. imendan,
to shvatili ili kao inteligenciju, zafrkanciju ili promišljanje o tome treba li čestitaru, zbog, na naglo pošemerenog duševnog stanja, pozvati Hitnu?

Slavljenje osobnih dana, donosi, radost, veselje, sreću, zadovoljstvo, okupljanje obitelji i barem trenutni zaborav životnih poteškoća.

Dao vam Bog čim više imendana i rođendana, posebno dječjih, a između njih život kakav si sami želite i bolji od onog kakvog ste si svojim ponašanjem priskrbili.

Branko, krs. Stjepan, Smrekar

U Brdovcu, 26. prosinca 2025.