Oganj.blog.hr

POŠTUJTE POVIJEST GRADA ZAGREBA


Nisam purger, rođen sam i kršten u Zaprešiću, Kotar Zagreb, a cijeli život živim u Brdovcu, ali sam u Zagrebu završio srednju školu i studije, a što izravno, što neizravno, više od 30 godina, počevši od 1984., bio čelnik službi u zaštiti stanovnika Grada Zagreba i njihovih vrednota. Zato si dopuštam izreći nekoliko činjenica:


Zagreb, glavni grad svih Hrvata, stoljećima je po izgledu i uglađenom, profinjenom, kršćanskom, ponašanju svog stanovništva („kinderštube“ odgoj) bio grad srednjeeuropskog kulturnog miljea.
Mnogi su ga zvali: mali Beč.


A onda je, prije 80 godina, 8. svibnja 1945. godine, u vojno ispražnjen Zagreb, ušla partizanska vojska, u kojoj je, po zapovjedi Tita, najvažniju ulogu imala 45. Srpska divizija s krajnjeg juga Srbije te u okviru nje, 20. Srpska brigada, jedinica formirana tek u rujnu 1944. na krajnjem jugu Srbije, a čiji je dobar dio bio sastavljen od amnestiranih četnika, koje je Tito ‘pomilovao’ u kolovozu 1944. godine.


Tadašnjih 300 tisuća Zagrepčana nije im ukazalo dobrodošlicu, štoviše, potpuno ih je ignoriralo.


Ta je, zapravo, tuđa, vojska danima provodila krvavi pokolj nedužnog naroda i, uz masovna smaknuća, uvela novu totalitarnu vlast nad Hrvatskom.


Bez suda je ubila desetine tisuća nenaoružanih vojnika, intelektualaca, žena, djece i staraca, a nisu bili pošteđeni niti bolesnici i ranjenici iz Zagrebačkih bolnica.
Prema dokumentiranim podatcima ubijeno je 4.791 ranjenika iz Zagrebačkih stalnih i privremenih bolnica te oko 40 djece.
Ubijene žrtve su bacali u masovne grobnice. Jedna od njih je i jama Jazovka, iz koje je ekshumirano 814 žrtava.


Tako je u samom gradu Zagrebu registrirano i poznato preko 70 masovnih grobnica, (najveća u Gračanima sa 700 ubijenih žrtava), a u okolici njih još 60 .


Već tri dana nakon ulaska, 11. svibnja 1945. na Jelačić placu, su održali prisilan miting na kojem je govorio komandant II armije Koča Popović:


“Govorim vam i kao sin Srbije, demokratske federativne nove Titove Srbije”.


Za učinjene zločine, sedam visokih vojnih oficira II. i I. armije, od kojih su trojica bili Srbijanci iz Srbije (Koča Popović, Milutin Morača i Mijalko Todorović), četvorica Crnogorci (Peko Dapčević, Radovan Vukanović, Ljubo Vučković i Blaž Lampar), dakle nijedan Hrvat, dobilo je “Pohvalu vrhovnog komandanta Tita”.


Svaki gradonačelnik Grada Zagreba i članovi Skupštine, trebali bi poštivati njegovu povijest i Titove žrtve te težiti duhovnom i materijalnom napretku Grada.
.
Nažalost današnji čelnik Zagreba ni nitko od njegovih, nije na Jazovki odao počast nevinim žrtvama Zagreba, već su, u Brezovici, slavili, izmišljeni praznik ubojica nevinih građana Zagreba.


Razumljivo mi je da birači Grada Zagreba nisu imali Bog zna kakvog izbora na prošlom glasovanju za gradsku vlast, već ih je vodila averzija prema prethodnom, kako se u javnosti percipiralo, korumpiranom gradonačelniku i njegovim jatacima.


Zato su izabrali, tuđim interesom financiranu, dobro osmišljenu paradnu skupinu, s brojnim obećanjima, koja ruši povijesne vrednote našeg Glavnog Grada, a komunalne usluge, uprkos silnim obećanjima, po javnom mišljenju, čak su i slabije nego prije njihova dolaska na vlast.


Pri svakom glasovanju za izbor buduće, stare ili nove, vlasti, vazda treba postaviti pitanje , jesmo li zadovoljni radom dosadašnjih rukovodećih struktura i postoji li na obzoru vjerodostojna, neprofanirana politička snaga i časni pojedinac, koji nude bolja, ali realna, ostvariva, rješenja za bolju budućnost Zagreba.


Danas Zagreb, koji se može ponositi sa preko 60 tisuća Hrvatskih branitelja, najviše zbog doseljavanja iz drugih Hrvatskih krajeva, ljudi različitih kultura i običaja, iz i izvan službenih granica Republike Hrvatske, ima 400 tisuća stanovnika više nego na kraju Drugog svjetskog rata.
Volio bih vjerovati da svi oni poštuju Zagreb, njegove povijesne vrednote i kulturu pa i purgerski „kaj“, te da će dobro promisliti pri skorom odabiru vlasti.


Pogrješan izbor doveo bi do daljnjeg gubljenja duše Grada, njegova mitteleuropäischeg štiha i pretvaranja Zagreba u Balkansku palanku. središte turbofolka i cajki, sukladno provedbi politike „Srpskog sveta“-


Bilo bi dragocjeno da pomoć biračima pri odabiru bolje budućnosti, pruži i zagrebačka intelektualna elita (akademičari, matičari, zmajevi,…), o kojoj je, u ono doba, Antun Gustav Matoš napisao:


„Najveća je naša nesreća što nemamo slobodne inteligencije. Činovništvo i svećenstvo je zavisno – zavisnije od svega nego od narodne misli. Potpuno nezavisnih i naobraženih imamo tako malo da gotovo iščezavaju među pukom i plaćenicima"



Bez obzira na sve, ne dao Bog da Zagrepčani opet izdaju sami sebe, Zagreb i Hrvatsku.


Branko Smrekar
U Brdovcu, 27. travnja 2025.

Branko Smrekar
29. lipnja 2024. ·
Podijeljeno s publikom Javno

VELIKORPSKE LAŽI I MRŽNJA PREMA HRVATIMA SE ŠIRE

Povodom Rezolucije o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dachau i Mauthausen, koju je, 28. lipnja 2024. godine, donijela prosrpska Skupština Crne Gore, a koja je koncentracijske logore Dachau (Njemačka) i Mauthausen (Austrija), neusporedive sa sabirnim radnim logorom Jasenovac, pridodala samo iz razloga kako bi sakrili svoju vječnu kroatofobnost i antikršćanstvo.
Isti profil vlasti učinio je u našem obrambeno- oslobodilačkom Domovinskom ratu, Crnu Goru agresorom nad Hrvatskom, na neslaganje, negodovanje, žalost i nelagodu, većinom, časnog fetivog Crnogorskog naroda, uključujući i domicilni Hrvatski narod, koji je zbog antihrvatske komunističke politike, u Crnoj Gori postao etnička manjina.

Opetujem svoje tekstove o Sabirnom logoru Jasenovac

JASENOVAC JE i VELIKOSRPSKA LAŽ I PODVALA

Dana 14.kolovoza 2021.godine, ugledni The Jeruzalem Post je objavio da je potrebno odmah zaustaviti sramotno izrugivanje holokaustom u izvedbi povjesničara Ive Goldsteina---

Podsjeća me to na tekst o Jasenovcu, kojeg objavih 22. travnja 2021.godine

JASENOVAC

Danas je obilježena 76. obljetnica proboja posljednjih zatočenika iz sabirnog radnog ustaškog logora Jasenovac.
Ne ulazim u novu predstavu trojednih istomišljenika i njihovih podanika, koje su činili: predstavnici antifašističkih boraca poslijeratnih fašističkih zločina, adoranti onodobne Judenfrei države i predstavnici tadašnjih žrtava, kojima je cilj skrenuti pozornost s esencijalnih tegoba u kojima se Hrvatska nalazi, ali navodim:
Čovjek mora odati počast svakoj žrtvi. Dao im Bog mir Božji.
Uprkos, povremenom nepoštivanju preporuka u borbi protiv corona virusa, podržavam komemoraciju žrtvama u logoru Jasenovac.
Činjenica je da je u radnom u logoru bilo žrtava, ali, se mahom skriva da su u njemu od 1945. do 1948.godine ondje zločine činili i komunisti.
Slažem se sa izjavama, s komemoracije, da se to zlo, Drugog svjetskog rata, nikad ne smije ponoviti, ali smije li se ponoviti zlo komunista u poslijeratnom razdoblju?
Toga se nitko u Jasenovcu, „slučajno“ nije sjetio osuditi.
Zato se pitam da li je komemoracija održana samo kao nastavak stogodišnjeg nametanja krimena Hrvatskom narodu, iz razloga što se cijelo vrijeme odupire velikosrpskom hegemonizmu?
Naime oduvijek se špekulira sa brojem žrtava.
Sad ih je službeno 83 tisuće, od čega je prema neslužbenim podacima 74.288 lažnih ili dvojbenih žrtava.
Za propale, Jugoslavije komunisti su govorili o 700 hiljada, a pokojni, patrijarh Srpske pravoslavne crkve, Irinej, kojeg su, kao i danas Porfirija, za Hrvatsku i Sloveniju, plaćali Hrvatski porezni obveznici, nametao laži o milijun ubijenih osoba u logoru Jasenovac.
Srpska pravoslavna crkva, u funkciji velikosrpskog hegemonizma, širi laži o povijesti Hrvata.
Nažalost, bez provjere, prihvaćaju ih naše dosadašnje vlasti i, uz nekoliko iznimaka, naš Kler.
Naravno da je i jedna žrtva, zaslužuje svaku osudu ubojice, ali nije kršćanski lagati u cilju podnipoštvanja jednog čestitog, hrabrog, ponosnog i marljivog kršćanskog naroda, kao što smo mi Hrvati.
Obzirom da se bez argumenata, zbog želje za utrnućem Hrvatskog duha, namjerno, moguće i do pedesetak puta, uvećava broj žrtava u Jasenovcu, zadnje je vrijeme da se, svezom Jasenovca, ustroji neovisno, intaktno na političke utjecaje, međunarodno povjerenstvo za utvrđivanje svih žrtava, uz razčlambu načina stradavanja: smrti zbog bolesti, godina starosti zatočenika, a onda i ubojstava.
Pritom uočavam da je stupanj razvoja medicine u ono doba, a posebno dobava lijekova i drugog sanitetskog materijala u ratnim uvjetima, bio na neusporedivo nižoj razini, nego danas.
Povjerenstvo treba utvrditi istinu, za razdoblje od otvaranja logora do njegova zatvaranja, 1948., a po nekim prosudbama i do 1951.godine.
Zanima me hoće li svi nazočni komemoraciji u Jasenovcu, istovremeno, biti i na komemoraciji u Bleiburgu, sinonimu stradanja Hrvatskog naroda, Jazovki, Škabrnji i Vukovaru. Ako budu onda su principijelni , a ako ne onda je jasno da je komemoracija u Jasenovcu, bila samo novi pokušaj utrnuća Hrvatskog duha i dostojanstva te njegova služenja Bogu i čovjeku.

Onaj tko kontrolira prošlost – kontrolira budućnost.
Onaj tko kontrolira sadašnjost – kontrolira prošlost.
George Orwell

Pod dojmom današnjeg obilježavanja Dana Hrvatskih branitelja Zagrebačke županije, pitam se: možemo li mi Hrvatski branitelji, i u kojoj mjeri oduprijeti se sotonskoj nakani stvaranja „Srpskog sveta“?

Možemo, ali ne razjedinjeni i pomalo ovisni. Danas smo u sjeni nedomoljubne politike.
Bože pomozi.
Branko Smrekar

U Brdovcu 23. travnja 2025.

Danas je Velika subota, dan Kristova počinka u grobu, dan tišine i molitve, a sutra:

USKRS


"Uskrs je dan čovjeka, to je dan vječne nade, dan nove povijesti čovječanstva. Isus je uskrsnuo, prvi u povijesti svijeta. On nije oživio poput Lazara, nego je njegovo tijelo uskrslo, a to znači preobraženo, oslobođeno od raspadanja, smrti i bolesti. To je spas ljudskog tijela i ljudske naravi od raspadanja“
Tomislav Ivančić


Uskrs se slavi još od apostolskih vremena, a slavio se i u Trećem Reichu pa čak i u Njemačkim radnim logorima.


Nijemci su 1941. godine, u Austriju i Njemačku, prognali sve Slovence u pograničnom području s Hrvatskom pa tako i obitelj moje supruge Antonelle: djeda Franca, baku Antoniju i oca Branka, Bogovič.


Obzirom da ja baka bila modna krojačica, a djed umjetnički soboslikar, preseljavali su ih po njemačkim radnim logorima.


Povratkom iz zadnjeg radnog logora, u Lothringenu, sa sobom su, u opustošenu kuću, donijeli više uspomena (harmoniku su odmah zamijenili za pajceka), ali ponešto predmeta im je i ostalo. Jedan od njih je i keramička figurica kokoši, kao podsjećanje na Uskrse u prognanstvu. Nije umjetnost, ali je po ondašnjem stilu.

Umjetnost tijekom Nacionalsocijalizma bila je službeno odobrena umjetnost Nacionalsocijalističke Njemačke, od 1933. do 1945.

Umjetnost nije slijedila poseban stil u umjetničkom pogledu, već ideologiju u ruhu romantičnog realizma.


Nacionalsocijalistička umjetnost imala je puno sličnosti sa Socijalističkim realizmom, koji je nešto ranije postao službena umjetnost Sovjetskog Saveza pa neki povjesničari umjetnosti oba stila radije zovu Herojski realizam.


Uskrsli Krist je živ i pred nama je ne samo u Galileji nego i svugdje i za svagda..
Želimir Puljić



SRETAN USKRS


Žele vam: Antonella i Branko, Smrekar


U Brdovcu, 19. travnja 2025.

ZA DOM SPREMNI


Radujem se koncertu Marka Perković Thompson. Pokazat će da u našoj domoljubnoj svići još ulja ima. Gorjet će ponosno i zanosno, prije i za, dugo očekivanog domoljubnog slavlja. Ne daj Bože da taj plam nakon koncerta bude samo tema lijepih sjećanja, već on ima biti spiritus movens promjena u cilju bolje zbilje, njegovanja istine, pravde i jačanja domoljublja.

A suvremeni woke antikrsti, kroatofobi, koji pod utjecajem komunističko udbaških struktura, Hrvatske pozdrave i pjesme ne mogu ni smisliti, imaju se pomiriti s datostima:

Starohrvatski pozdrav „ZA DOM“, koji se u različitim inačicama, pojavljuje u zapisima od 1684.godine, trn je u oku mnogima koji suverenu Hrvatsku ne žele, iz jednostavnog razloga što samo takva Hrvatska država može biti dom istinskih domoljuba.


U raznim pokušajima diskreditacije ovog časnog pozdrava kojim su se Hrvati pozdravljali stoljećima, pokušava se nametnuti stav da je riječ o pozdravu koji se isključivo veže uz Ustaški pokret, što je notorna laž, vidljiva iz starih hrvatskih zapisa:
Pavao Ritter Vitezović – Odiljenje Sigetsko, 1684.; Bosiljak, 1868.; Ivan pl. Zajc – Nikola Šubić Zrinski, 1876.; Neven, 1885.; Iskra, 1884.; Hrvatsko jedinstvo, 1939….


Inače, Ustaše su bile Hrvatska revolucionarna organizacija, separatistički i nacionalistički, totalitarni pokret, koji se borio protiv velikosrpskog centralizma i hegemonije u Jugoslaviji, stvorivši, djelimice, međunarodno priznatu Nezavisni Državu
Hrvatsku, za koju je Prvi predsjednik Republike Hrvatske, dr. Franjo Tuđman rekao:

„Neovisna država Hrvatska nije bila samo fašistička tvorevina, već i izraz volje i težnji hrvatskog naroda za slobodom i neovisnošću“.


Pozdrav: Za dom spremni, koji su , uz ostale braniteljske postrojbe, u vrijeme Domovinskog rata, posebno rabile Hrvatske obrambene snage, nije bio ustaški.


Štoviše bio je to Domoljubni pozdrav, osvjedočeni moralni poticaj vjere u Boga, nade i ljubavi prema Domovini i bližnjem na bojištu, snaga za ustrajnost vjere u pobjedu nad fašističkim velikosrpskim okupatorom.


Pripadnici Hrvatskih obrambenih snaga (HOS-a), u Domovinskom se ratu nisu borili za Antu Pavelića, već za obranu Hrvatske, pod vodstvom Franje Tuđman.


Hrvatsku je u Domovinskom ratu branilo više tisuća bojovnika Hrvatskih obrambenih snaga, 753 ih je svoj život položilo na Oltar Domovine, a brojni su ranjeni, ostavši trajni invalidi. Nepoštivanje tih žrtava je perfidno negiranje njihovih zasluga za oslobođenje Hrvatske.


Prema Zakonu o pravima Hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, pripadnici Hrvatskih obrambenih snaga (HOS -a) dio su Oružanih snaga Republike Hrvatske.


Oružane su snage Republike Hrvatske, uz punu potporu Hrvatskog naroda, pobijedile i obranile svoju Domovinu.

Nismo osvajali tuđe zemlje, što je u skladu s proturatnim ugovorom, koji smo mi Hrvati, prihvaćanjem kršćanske vjere, 680. godine, potpisali sa Svetom stolicom.

U najstarijem proturatnom ugovoru u svjetskoj povijesti, Hrvati su obećali papi; da ni s kim neće prvi zaratiti, da tuđe zemlje neće osvajati, nego da će samo svoje braniti. Za uzvrat, papa Agaton obećao im je da će Bog Hrvata uvijek biti s njima kad budu napadnuti.

Antologijski koncert Marka Perković Thompson, na spektakularan će način pokazati našu voljnu spremnost za čuvanje svog doma, a dao Bog da taj domoljubni potencijal, svojim razumom, uporabimo za stvaranje države istine, pravde i tvornog domoljublja. Bit će to dug svim časnim ljudima koji se, na razne načine boriše, za ovu našu lijepu zemlju, a posebno 19.500 žrtava (od čega 402. djece) nametnutog , obrambenog Domovinskog rata, med kojima 8750 Hrvatskih branitelja, koji su za Domovinu položili svoj život.

Riječi pjesama Marka Perković Thompson pune su vjere, ljubavi prema obitelji i domovini, poput:

BOG I HRVATI
Udijelio Svevišnji narodu mom
Najljepšu zemlju pod nebom
Prosulo sunce čudesni sjaj
Na zemlju što bješe ko raj…



Branko Smrekar

ČESTITKA UZ SVJETSKI DAN ROMA


U djetinjstvu i mladosti nisam imao određeno mišljenje o Romima, iako su živjeli i u mom širem okruženju. Zvali smo ih cigani. Bili su posebni. Pojedini su često dolazili prositi, uvijek bi im nešto dali. Neki su i radili, skupljali staro željezo, bili su nam simpatični. Imena: Jura i Zora. o kojima je pisao prijatelj „Črni“, su mi i danas u sjećanju. Osobno, o njima nisam razmišljao, nisam ih, iskreno, ni poznavao.


A onda sam u bolnici sreo Ahmeta Beganović, razvijenog, jakog gospodina, opasna izgleda, kojeg pojedinci prozvaše „Tajson“. Obzirom da je prvi dan, zbog bolesti bio malo nervozan i nemiran , mislio sam si: kaj bu sad? Ništa loše. Već drugi dan taj gospodin postade smireniji i u vrlo kratkom vremenu bijaše moj prijatelj. Ahmet.


Ahmet mi je ispričao i o sebi, o svoje dvanaestero djece, koji su ili u školi ili su je već završili i zaposlili se. Jedan mu sin, na što je naročito ponosan, igra i u mlađim uzrastima GNK Dinamo. Skladna obitelj, kršćanskih vrijednosti, dobro odgojeni, pristojni, fini, tihi, ukusno obučeni. Ahmet je strog, ali ne i zločest otac, dobronamjeran. Upoznah i suprugu, brižnu i dobru ženu. Iz susreta s tom obitelji shvatih suštinu imena Rom. Čovjek.


Naravno da sam, u duljoj komunikaciji s Ahmetom, razgovarao o njihovom predstavniku u vlasti i životu Roma i njihovom ponašanju. Spomenuh i neprimjereno ponašanje, prosuđujem, manjeg dijela Roma i dobih rezolutni odgovor:
„U svakom žitu ima kukolja!“ Mislim si, kaj mi nemamo ?


A ovo u Čakovcu? Ružno. Problem zaista postoji. Razumijem i suosjećam s gnjevom oštećenih i revoltiranih građana. U svakom kutu Lijepe naše treba uvesti pravedni red.


Predstavnik romske zajednice u Saboru RH, je u pravu, sve razine vlasti moraju pomoći u rješavanju problema, ali podmuklo i pokvareno, nije spomenuo ono najvažnije: potrebitu reakciju same romske zajednice, a posebno njenih čelnika.


Njihov predstavnik, uz svoje suradnike, mora promovirati učenje Hrvatskog jezika, školovanje, rad, civilizirani način ponašanja, dobar odgoj, poštenje, empatiju prema svim bližnjima, poštivanje svoje domovine, Hrvatske, i samostalnu skrb Roma, za svoj, i život svoje obitelji.


Prema Popisu stanovništva iz 2021. godine u Hrvatskoj je živjelo 17. 980 Roma, a neslužbeno ih je i dvostruko više. Danas, prema njihovom predstavniku u Saboru Republike Hrvatske, 80 % Roma živi od socijalne pomoći, koji dio često troše na poroke, a tamo gdje obitavaju čine brojčano , ne i po visini štete, neusporedivo više kaznenih djela od većinskog naroda. većinom sitnih krađa, što generalno stvara veliko
nepovjerenje prema Romima.


Romi mogu biti različiti, posebni, njegovati svoje kulturne običaje i jezik, ali moraju i dati veći doprinos zajednici u kojoj žive.


Među sobom moraju izolirati i kontrolirati one pojedince koji kvare njihov odnos prema ukupnosti zajedničkog bića.
Posebnost ne mora biti prepreka, štoviše.
Svi moramo tome pridonijeti.


Pozovite Ahmeta u Čakovec, kao primjer. Romi će ga rado primiti, vjerovati mu i vidjeti u njemu zaposlenog čovjeka, Roma, koji svjedoči kako treba živjeti.


Getoizacija Roma nije dobra ni za Rome ni za Državu.


I na kraju, enormno plaćeni predstavnik Roma u Saboru RH, svojim ponašanjem, strahovladom i agresivnošću prema pojedinkama svoje manjine, stvara odbojnost prema cijeloj Romskoj manjini.


Njegovo bezkriterijalno vazalstvo pojedincima najveće manjine u Hrvatskoj, preuzimanje glasnogovorničke uloge vrijeđanja Hrvatskih vrednota, traženje ukidanja povijesnih pozdrava većinskog naroda, na temelju lažnih kroatofobnih izmišljotina, manjini Roma u Hrvatskoj nikako ne ide u prilog.


Hrvatskoj nedostaje istine, pravde, reda, rada, poštenja i domoljublja.

Tako nam Bog pomogao.



Branko Smrekar

U Brdovcu, 8. travnja 2025.

USUSRET DUGO OČEKIVANOM, ANTOLOGIJSKOM, KONCERTU MARKA PERKOVIĆ THOMPSON

SJEĆANJE NA LEGENDARNI KONCERT PRLJAVOG KAZALIŠTA
U glavnom gradu svih Hrvata, Zagrebu, 17. listopada 1989. godine, na ondašnjem Trgu Republike, zagrebački rock sastav Prljavo Kazalište, kao završni nastup turneje za album Zaustavite zemlju, na kojem se našla i pjesma Mojoj majci (Ruža hrvatska), koju je Jasenko Houra napisao u spomen na preminulu majku, održao je legendarni koncert na kojem se okupilo između 250 i 300 tisuća ljudi. Bilo je to najveće okupljanje na Trgu Republike u njegovoj povijesti i to ne samo iz rokerskih i zabavnih pobuda.

U turobna prijeteća vremena huškačkih nagovora velikosrpskih političara, s ciljem krađe značajnog dijela teritorija Republike Hrvatske i istjerivanja, sa svojih ognjišta, Hrvata i drugih ne Srba, koja su se nadvila nad Hrvatskom, naš je narod dolaskom na koncert, pokazao otpor, revolt, bunt, snagu volje i odlučnost očuvanja svoje rodne grude.

Koncert „Prljavaca“ trebao je biti zabranjen, no to se na kraju nije dogodilo. Pripadnici tadašnje milicije stigli su 20 minuta prije koncerta kako bi isključili struju, ali se nisu mogli probiti kroz gužvu. Članovima benda bilo je naređeno da obavijeste publiku da se koncert otkazuje, no oni to nisu željeli napraviti.

Umjesto toga, dogodio se dotad najveći skup u povijesti Hrvatskog naroda, koji je najavio i nadolazeće događaje, raspad SFRJ i Domovinski rat.

U tom zanosu ljubavi i zajedništva, napetost vremena najbolje je, s pozornice, oslikao je Jasenko Houra:

"Samo da vam kažem, narode, neka u ova teška vremena, Bog čuva i vas i nas“. I bi tako. Bez Dragog Boga Hrvatska ne bi pobijedila.

Od tada je prošlo dosta vremena, politički odnosi u svijetu se brzo mijenjaju, zadovoljstvo našeg naroda nije na željenoj visini, entropija sustava raste, a slijedi antologijski koncert našeg najomiljenijeg pjevača domoljubnih pjesama. Ne sumnjam da će spektakularni, grandiozni koncert biti Oluja ljubavi prema domovini, prikaz zajedništva i sloge svih generacija, ozračje najvišeg zanosa osjećajne domoljubnosti i nade, a koliko će on doprinijeti poboljšanju naše zbilje, samo Bog zna.

Blaženi Ivan Merz, (1896-1928), prvi vjernik laik u povijesti Crkve u Hrvata, prije sto godina izrekao je jednu svevremensku činjenicu:

“Uzalud ćemo vikati ‘živjela Hrvatska”, uzalud ćemo se nadmetati u rodoljubivim praznim frazama i hvastati se rodoljubnom politikom, ako naša politika ne bude kršćanska. Svaka pak kršćanska politika mora ići za tim da dobijemo što više kršćanskih obitelji, u kojima će bračni drugovi živjeti u nerazdruživoj vjernosti sve do smrti.»
(Ivan MERZ, Ti i ona, str. 70. )

U Boga se vazda možemo uzdati, samo ga moramo pustiti u naša srca. Hrvatska bez Boga neće opstati.

Branko Smrekar

U Brdovcu, 4. travnja 2025.