Oganj.blog.hr

KOŠAVA


Nakon teške nesreće na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu, prvog studenog 2024. godine, u kojoj je smrtno stradalo 25 građana, Srbiju zapljusnuo val protuvladinih prosvjeda studenata Srbije i potaknuo cijelu naciju na veliki prosvjed, 15. ožujka 2025. godine, koji je okupio nekoliku stotina tisuća prosvjednika, koji su tražili odgovornost za nesreću na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu i pravednije i bolje društvo bez korupcije.

Brojni su političari i novinari komentirali prosvjed i ponašanje srbijanske vlasti, među njima i Predsjednik Sabora Republike Hrvatske, Gordan Jandroković i naš europarlamentarac, izvjestitelj Europalamenta za Srbiju, Tonino Picula.

Na njihove objektivne i dobronamjerne komentare, Predsjednica Narodne Skupštine Srbije, Ana Brnarić, odgovorila je jednom dvojbenom tvrdnjom:

„ Ne budite nervozni, prihvatite da je narod Srbije uz Vučića“,

a onda pridodala jednu velikosrpsku laž, koja me podsjetila na stav „ Oca moderne srpske nacije“, Dobrice Ćosiča:

„Laž je srpski državni interes“, rekavši:

„Oluja je zločin i najveće etničko čišćenje na europskom kontinentu od Drugog svjetskog rata“ .


Podsjećam na jedan moj tekst svezom vojno redarstvene akcije
OLUJA

MIR S TOBOM

Gospođa Anja Rašković Šimpraga je u svom govoru, u Saboru Republike Hrvatske, 31.srpnja 2020.godine, počela riječima: „Pred vama stoji djevojčica iz Oluje…“

Ako me je Saborska zastupnica htjela impresionirati, zaplašiti, dovesti do nervnog sloma, prouzročiti krimen mog braniteljskog statusa, pobuditi sažaljenje, automatsku naklonost i povjerenje, onda to svojim, dirigiranim, tendencioznim, patetičnim, pomalo bahatim, iritantnim, nastupom, nije uspjela. Štoviše pokazala je da bi njeni nastupi u Saboru, mogli biti neobjektivni i poticani.

Žao mi je što je bila u okruženju paranoičnog srpskog ludila, ali nakon 25 godina, Saborska zastupnica prešućuje da je „bijeg“ po odlukama Slobodana Miloševića i osuđenog ratnog zločinca „Predsjednika Republike Srpske krajine“ Mile Martića, naredio srpski general pukovnik JNA, osuđeni ratni zločinac, „Zapovjednik vojske Republike Srpske krajine“ Mile Mrkšić.
On je uoči “Oluje” pripremio letak, (pisan ćirilicom), koji su dijelili srpskom stanovništvu. Letak je imao slijedeći sadržaj:

“Zbog napada ustaške vojske, koji očekujemo, a zbog obezbeđenja uslova za izvođenje odsudne odbrane NAREĐUJEM: da se celokupno civilno stanovništvo povuče iz rejona borbenih dejstava smerom Benkovac-Žegar-Srb.” Drugi pravac povlačenja je Knin-Plavno-Lička kaldrma“
Bio je to pokvareni politički potez koji je trebao Hrvate, naravno automatski „ustaše“, prikazati jednakim srpskim zločincima i njihovim genocidnim djelima.

Ana Rašković Šimpraga također ne spominje da je, prvi Predsjednik Republike Hrvatske, dr. Franjo Tuđman, u ime demokratske vlasti Hrvatske, Hrvatskim građanima srpske nacionalnosti s okupiranih područja Knina, Gračaca, Lapca, Korenice, Slunja, Gline, Dvora i Petrinje, uputio javni Proglas, u kojem izim ostalog stoji:

„Pozivam pripadnike srpskih paravojnih postrojbi, koji su svojevoljno ili prisilno mobilizirani u paravojne srpske postrojbe, da predaju oružje hrvatskih vlastima, uz jamstvo da će im biti udijeljena amnestija prema važećim hrvatskim zakonima.
Pozivam inicijatore pobune da shvate uzaludnost svoga pothvata i njegovu štetnost za srpsku zajednicu u Hrvatskoj, ako ustraju u pobuni, da se predaju hrvatskim vlastima i prihvate oprost ili pravično suđenje za svoje prijestupe.
Pozivam hrvatske građane srpske nacionalnosti, koji nisu aktivno sudjelovali u pobuni, da ostanu kod svojih kuća, i bez bojazni za svoj život i svoju imovinu, dočekaju hrvatsku vlast, uz jamstvo da će im se dati sva građanska prava, i omogućiti izbori za lokalnu samoupravu prema hrvatskom Ustavu u Ustavnom zakonu uz prisutnost međunarodnih promatrača“

Kao što je znano evakuacija Srba je bila unaprijed planirana i uvježbavana i plod je smišljenog htijenja srpskih čelnika , a ne pritiska Hrvatskih oružanih snaga, čime se Hrvatskoj, neuspješno, pokušao nametnuti krimen genocidnosti i „ustaštva“.

U svojoj pokvarenosti Srbi su išli tako daleko da je prosrpska „JNA“ tenkovima gazila kolonu zadojenih srpskih pobjeglica, neuspješno pokušavajući taj zločin pripisati Hrvatskim braniteljima.

Gospođa Anja Rašković Šimpraga, koja je uprkos svim neugodama koje je doživjela, krivicom svojih sunarodnjaka, ostala živa, nikad ne smije zaboraviti da su srpski zločinci, u Domovinskom ratu ubili i 402. Hrvatske djece.
Ta zločinima ubijena nevina djeca ne stoje u Saboru Republike, već leže u, suzama natopljenim, grobovima. Dao im Bog mir Božji.

Gospođi Šimpragi želim uspješno djelovanje u korist Republike Hrvatske.
To će biti najbolji doprinos Hrvatskoj manjini Srba u Hrvatskoj, veći od komemoracije predstavnika naše vlasti na svim grobištima pokopanih Srba, makar, izdajnički, i na „groblju šajkača“ u Vukovaru.

Gospođu Šimpraga rado ću pozdraviti na komemoraciji u Škabrnji, Ovčari, Dalju, Tovarniku , Širokoj Kuli, Baćinu, Lušcu, Petrinji, Voćinu i drugim mjestima, objavljenim na Wikipediji, pod naslovom: Popis masovnih zločina nad Hrvatima u Domovinskom ratu, prema podatcima Hrvatskog memorijalno- dokumentacijskog centra Domovinskog rata i drugih.

Istina i pravda vode miru.

Mir s tobom.

Branko Smrekar

U Brdovcu, 18. ožujka 2025.

KOŠAVA


Nakon teške nesreće na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu, prvog studenog 2024. godine, u kojoj je smrtno stradalo 25 građana, Srbiju je zapljusnuo val protuvladinih prosvjeda studenata Srbije i potaknuo cijelu naciju na veliki prosvjed, 15. ožujka 2025. godine, koji je okupio nekoliku stotina tisuća prosvjednika, koji su tražili odgovornost za nesreću na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu i pravednije i bolje društvo bez korupcije.

Brojni su političari i novinari komentirali prosvjed i ponašanje srbijanske vlasti, među njima i Predsjednik Sabora Republike Hrvatske, Gordan Jandroković i naš europarlamentarac, izvjestitelj Europalamenta za Srbiju, Tonino Picula.

Na njihove objektivne i dobronamjerne komentare, Predsjednica Narodne Skupštine Srbije, Ana Brnarić, odgovorila je jednom dvojbenom tvrdnjom:

„ Ne budite nervozni, prihvatite da je narod Srbije uz Vučića“,

a onda pridodala jednu velikosrpsku laž, koja me podsjetila na stav „ Oca moderne srpske nacije“, Dobrice Ćosiča:
„Laž je srpski državni interes“, rekavši:

„Oluja je zločin i najveće etničko čišćenje na europskom kontinentu od Drugog svjetskog rata“ .


Podsjećam na jedan moj tekst svezom vojno redarstvene akcije

OLUJA

MIR S TOBOM

Gospođa Anja Rašković Šimpraga je u svom govoru, u Saboru Republike Hrvatske, 31.srpnja 2020.godine, počela riječima: „Pred vama stoji djevojčica iz Oluje…“

Ako me je Saborska zastupnica htjela impresionirati, zaplašiti, dovesti do nervnog sloma, prouzročiti krimen mog braniteljskog statusa, pobuditi sažaljenje, automatsku naklonost i povjerenje, onda to svojim, dirigiranim, tendencioznim, patetičnim, pomalo bahatim, iritantnim, nastupom, nije uspjela. Štoviše pokazala je da bi njeni nastupi u Saboru, mogli biti neobjektivni i poticani.

Žao mi je što je bila u okruženju paranoičnog srpskog ludila, ali nakon 25 godina, Saborska zastupnica prešućuje da je „bijeg“ po odlukama Slobodana Miloševića i osuđenog ratnog zločinca „Predsjednika Republike Srpske krajine“ Mile Martića, naredio srpski general pukovnik JNA, osuđeni ratni zločinac, „Zapovjednik vojske Republike Srpske krajine“ Mile Mrkšić.
On je uoči “Oluje” pripremio letak, (pisan ćirilicom), koji su dijelili srpskom stanovništvu. Letak je imao slijedeći sadržaj:

“Zbog napada ustaške vojske, koji očekujemo, a zbog obezbeđenja uslova za izvođenje odsudne odbrane NAREĐUJEM: da se celokupno civilno stanovništvo povuče iz rejona borbenih dejstava smerom Benkovac-Žegar-Srb.” Drugi pravac povlačenja je Knin-Plavno-Lička kaldrma“
Bio je to pokvareni politički potez koji je trebao Hrvate, naravno automatski „ustaše“, prikazati jednakim srpskim zločincima i njihovim genocidnim djelima.

Ana Rašković Šimpraga također ne spominje da je, prvi Predsjednik Republike Hrvatske, dr. Franjo Tuđman, u ime demokratske vlasti Hrvatske, Hrvatskim građanima srpske nacionalnosti s okupiranih područja Knina, Gračaca, Lapca, Korenice, Slunja, Gline, Dvora i Petrinje, uputio javni Proglas, u kojem izim ostalog stoji:

„Pozivam pripadnike srpskih paravojnih postrojbi, koji su svojevoljno ili prisilno mobilizirani u paravojne srpske postrojbe, da predaju oružje hrvatskih vlastima, uz jamstvo da će im biti udijeljena amnestija prema važećim hrvatskim zakonima.
Pozivam inicijatore pobune da shvate uzaludnost svoga pothvata i njegovu štetnost za srpsku zajednicu u Hrvatskoj, ako ustraju u pobuni, da se predaju hrvatskim vlastima i prihvate oprost ili pravično suđenje za svoje prijestupe.
Pozivam hrvatske građane srpske nacionalnosti, koji nisu aktivno sudjelovali u pobuni, da ostanu kod svojih kuća, i bez bojazni za svoj život i svoju imovinu, dočekaju hrvatsku vlast, uz jamstvo da će im se dati sva građanska prava, i omogućiti izbori za lokalnu samoupravu prema hrvatskom Ustavu u Ustavnom zakonu uz prisutnost međunarodnih promatrača“

Kao što je znano evakuacija Srba je bila unaprijed planirana i uvježbavana i plod je smišljenog htijenja srpskih čelnika , a ne pritiska Hrvatskih oružanih snaga, čime se Hrvatskoj, neuspješno, pokušao nametnuti krimen genocidnosti i „ustaštva“.

U svojoj pokvarenosti Srbi su išli tako daleko da je prosrpska „JNA“ tenkovima gazila kolonu zadojenih srpskih pobjeglica, neuspješno pokušavajući taj zločin pripisati Hrvatskim braniteljima.

Gospođa Anja Rašković Šimpraga, koja je uprkos svim neugodama koje je doživjela, krivicom svojih sunarodnjaka, ostala živa, nikad ne smije zaboraviti da su srpski zločinci, u Domovinskom ratu ubili i 402. Hrvatske djece.
Ta zločinima ubijena nevina djeca ne stoje u Saboru Republike, već leže u, suzama natopljenim, grobovima. Dao im Bog mir Božji.

Gospođi Šimpragi želim uspješno djelovanje u korist Republike Hrvatske.
To će biti najbolji doprinos Hrvatskoj manjini Srba u Hrvatskoj, veći od komemoracije predstavnika naše vlasti na svim grobištima pokopanih Srba, makar, izdajnički, i na „groblju šajkača“ u Vukovaru.

Gospođu Šimpraga rado ću pozdraviti na komemoraciji u Škabrnji, Ovčari, Dalju, Tovarniku , Širokoj Kuli, Baćinu, Lušcu, Petrinji, Voćinu i drugim mjestima, objavljenim na Wikipediji, pod naslovom: Popis masovnih zločina nad Hrvatima u Domovinskom ratu, prema podatcima Hrvatskog memorijalno- dokumentacijskog centra Domovinskog rata i drugih.

Istina i pravda vode miru.

Mir s tobom.

Branko Smrekar

U Brdovcu, 18. ožujka 2025.

SRETAN MEĐUNARODNI DAN ŽENA



I u ovo turobno, neperspektivno, siromaštvom, ratovima, političkim sukobima i planetarnom neizvjesnošću zasjenjeno vrijeme, danas obilježavamo Dan žena i čestitamo im njihov dan.


Mnogo se toga deklarativno uređuje u cilju boljeg života, sigurnosti i statusa naših žena.


Potpisali smo konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama, i nasilja u obitelji , donijet u Istambulu, 11. svibnja 2011. godine.


Već 2003. godine donijeli smo prvi, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, a drugi, šest godina nakon „Istambulske konvencije“.

Izmjene i dopune Kaznenog zakona, Zakona o kaznenom postupku i Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, iz 2024. godine, trebale bi rezultirati zaustavljanjem nasilja nad ženama, nasilja u obitelji i strožim kažnjavanjem nasilja motiviranog mržnjom.


Obilježavamo i Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, donijet odlukom Ujedinjenih naroda iz 1999. godine, a 2014. godine, nakon masakra u sudnici zagrebačkog Općinskog suda, 1999.godine, proglasili smo 22. rujna Nacionalnim danom borbe protiv nasilja nad ženama.


Donijesmo i više drugih propisa u cilju povećanja sigurnosti žena, ali bjelodano je da u tome još nismo postigli željenu
razinu:


U Hrvatskoj svakih 15 minuta jedna žena doživi obiteljsko nasilje, a veliki je i broj ubijenih žena u Hrvatskoj: 2016.-20 ; 2017- 15; 2019.-13; 2020-19: 2021-19: 2022-13; 2023- 9 ; 2024-17.


Sigurnosti i spokoju žena pokušavaju pridonijeti i razno razne, plaćene, udruge za ženska prava, u kojima neke članice više skrbe o osobnoj promociji u javnosti, nego u osmišljavanju učinkovitih metoda za bolju sigurnost žena pa njihove akcije ne postižu željene rezultate. ,
Ni apeli, ni edukacije ni niz drugih pokušaja prevencije pa čak ni sigurne kuće nisu dostatno učinkovite. Treba rješavati uzroke pa tek onda, eventualne, posljedice nasilja.


Jedino pravo rješenje su drakonske kazne napadačima, eventualno njihovo liječenje i ohrabrivanje, poticanje te značajno bolja zaštita prijaviteljica nasilja.


Dodamo li nasilju, broj žena koje su propašću industrije izgubile posao te socijalno i na druge načine ugrožene pripadnice ljepšeg spola, nedvojbeno da samo poljupcima, laskanjima, izjavama i izljevima ljubavi, …, večerama, cvijećem, bombonijerama i kratkotrajnim užicima, nije završeno naše muško poslanje.



Prije četiri godine, nakon 8. ožujka napisah:


Obilježismo, uglavnom pojedinačno, još jedan Dan žena.

Nema više masovnih proslava, izleta, radosti, veselja, fešti, karanfila, amara, crnjaka, opuštanja, pobačaja, samohranih majki, tužbi, alimentacija, rastava brakova, sega sega.

Događaja kojima su se žene, a posebno muški, jako veselili. Nema više ni velikih radnih ženskih sredina. Masu takvih poduzeća je propalo.


Opća je alijenacija zahvatila svijet, a ni mi, posebno u svim negativnostima, nismo zaobiđeni.


Obzirom da nikad nisam cijepljen protiv žena, ne mislim da žene trebaju imati samo svoj dan.


Žene trebaju, zajedno s nama, imati cijelu godinu.
Naravno da za to imaju sve predispozicije, od sposobnosti do udjela u broju stanovništva, a time i birača.


Žena u Hrvatskoj ima više od polovice, dakle mogu svoj status u Državi regulirati kako hoće pa čak , na novim izborima, preuzeti vlast.


Da imaju drugačiji pristup izborima, ne bi Zakonom o ravnopravnosti spolova trebalo urediti da bi u Saboru Republike Hrvatske moralo biti barem 40 % žena, što se, uprkos prekršajnoj kazni od 50.000 kuna, godinama ne poštuje.


Po cijelom nizu činjenica što, po svemu sudeći, muškarci više poštuju žene, od njih samih.


Primjerice, pri posljednjem neprihvaćanju izmjena Kaznenog zakona prema kojima bi se kazneno djelo spolnog uznemiravanja gonilo po službenoj dužnosti, umjesto po prijavi u roku tri mjeseca od počinjenja djela, čime bi se zaštitile žrtve spolnog uznemiravanja, žene Hrvatske demokratske zajednice, nisu glasovale za navedene izmjene, već su radije, namjesto interesa žena i pravne države, zbog osobnih interesa iskazale poslušnost politici svoje stranke. Stranački je interes utrnuo žensku solidarnost i interes ženskog spola.
Toliko o ženskoj slozi i solidarnosti, ali ni mi muški nismo nimalo bolji.


I na kraju, u Hrvatskoj neće biti prosperiteta dok na sve političke, privredne, javne i druge funkcije, ne izaberemo, najsposobnije i najstručnije, poštene, ljude, bez obzira na spol.


Dao nam Bog pravičnu pamet.


Branko Smrekar

U Brdovcu, 8. ožujka 2025.