Oganj.blog.hr

SRETNIJA VAM NOVA GODINA

Božić donosi radost, nova, starost, ali, po Božjoj volji,moguće i novu mladost.

Ova je godina pri kraju. Uz malo radosti, bilo je i boli , bilo je i tuge, lažnih obećanja, srditosti, i puno suza…Tragovi ostaju i danas.

Dao Bog da nam slijedeća bude bolja.

Spoznajom istine, svojih prava i obveza, demokratskim djelovanjem i sami moramo tome pridonijeti.

Činimo i dobra djela.

VELIKO NIJE UVIJEK DOBRO, ALI DOBRO JE UVIJEK VELIKO.

Sve nabolje, u novoj godini, a ponajviše, duševnog mira,
žele vam:
Antonella i Branko, Smrekar.

BUDI DOSTOJAN SVOG IMENA

U „Europski ustav“, nije, u uvodu, uvrštena rečenica, na kojoj je inzistirala Katolička crkva, a posebno Ivan Pavao II., kako je
Europska civilizacija temeljena na „kršćanskim korijenima“.
Ne slučajno. Cijeli niz neželjenih događanja, nakon tog pravnog akta, eklatantno potvrđuju da je on, pokušaj, sotonskih organizacija, u nakani razaranja kršćanskih duša.

Brbljanja o izbjegavanju spominjanja Božića i Božićnih blagdana to najbolje potvrđuju.

Ljudi su zbog toga utonuli u letargiju, konzumerizam, idolopoklonstvo, bezvoljnost, potištenost, gubitak čuvstva, utučenost i ravnodušnost.
Nekako, promišljam da bi ratovi, korona virus kriza, potres, poplave, požari i druga zla, mogle biti opomena našem entropijskom društvu.
Bog je ljubav, ne kažnjava, a to da li nas opominje, mi vjernici, ne možemo dosegnuti.

Treba nam vjere, ufanja i ljubavi.

Dosadašnje nas vlasti u tome nisu poticale.

Moguće i zbog činjenice koju je riječima opisao blagopokojni , uzoriti, svima dragi kardinal Franjo Kuharić:

„Mi ni ne znamo koliko je komunizam razorio dušu čovjeka“.

Dosadašnji su propustili prigodu za povjerenjem

Treba nam nova, treća, neokaljana opcija, kršćanske provenijencije, istinskih domoljuba s ostvarivim programom, za pravednije, poštenije i sposobnije društvo.

Želio bih da se naša Crkva još više zauzme za načela koja ima po svom poslanju, uključujući i kritiku svih zala koja su se nataložila u našoj turobnoj zbilji.

Smatrali su nas „Predziđem kršćanstva“
Sintagma „Predziđe kršćanstva“ ili „latinski „Antemurale christinaitis“ prati Hrvate još od 1519., iako se neslužbeno, u raznim neformalnim i formalnim prepiskama, koristila i 30-ak godina ranije.
Taj je naslov Hrvatskoj , 1519. godine dao papa Leon X., u pismu Hrvatskom banu i junaku u borbama protiv Turaka, nepobjedivom banu Petru Berislaviću.
U Europi kršćanstvo očito hlapi, zato sintagma o Predziđu kršćanstva“ blijedi, ali dao Bog da barem ostanemo „Utvrda kršćanstva“.
Po Popisu stanovništva 2011. godine, u Hrvatskoj je od
4 284 889 stanovnika bilo 3.697 143 ili 86,28 %, nas katolika, dok je po Popisu iz 2021 taj broj, nečasnim onemogućavanjem izjašnjavanja vjerskoj zajednici, prikazano da je u Hrvatskoj 639.478 katolika manje nego prije 10 godina.

Istodobno je takva PRAKSA ZAVJERE zahvatila i Hrvate pravoslavne vjere. Njihov je broj 2011.godine bio 16.647, a po popisu iz 2021. godine, 53.
Nisam primijetio da se toj prijevari, itko organizirano suprotstavio.
Gdje je nestao čovjek?
„Kakva je to istina
kad s druge strane je laž
izvrnute vrijednosti
strah, samo strah
neostvareni snovi
radiš ono što ne voliš
l mogu ti reći gdje je put k sreći…“
Goran Bare
Pustimo Boga u svoje srce, ponašajmo se dostojanstveno, u skladu s deset Božjih zapovjedi.
Budi dostojan svog imena.
Nije lako biti iskreni vjernik , ali je lijepo živjeti s Bogom.

Branko Smrekar
U Brdovcu, 20. prosinac 2020.

VRIJEME RADOSTI, PONOSA I SLAVLJA
TREČI U SVIJETU, DRUGI U EUROPI.

Iskrene čestitke svima koji, uprkos svih podvodnih hridi, dopriniješe još jednom našem povijesnom uspjehu na nogometnim natjecanjima, a ponajviše izborniku Zlatku Dalić i svim junacima naše „Nogometne oluje“
.
Dao nam Bog toliko oštroumnosti, ljubavi, htijenja, zalaganja, sposobnosti, solidarnosti i zajedništva, i na drugim područjima življenja, kako bismo našu Hrvatsku barem moguće, približili sličnim uspjesima.

Dopala mi se misao gospodina Đure Vidmarović: „Vrijeme je pomirbe Hrvata s Hrvatom“, kako bismo našu Domovinu oteli svestranoj PRAKSI ZAVJERE.

Pozdravljam sve pojedince i udruge koji se hrabro, otvoreno i javno bore za slobodu misli i djelovanja po, kršćanskim načelima istine, pravde, ljubavi i domoljublja.

Uz misli, fra Josipa Poleto izrečene na današnjoj Svetoj misi u Crkvi svetih Filipa i Jakova, u Vukovaru: „ Pobjeda reprezentacije Hrvatske i brončana medalja je možda prilika da se ujedinimo.“
JEDAN NAROD, JEDNO SRCE JEDNA DUŠA

Nemamo drugog izbora. Tako nam bog pomogao.

Branko Smrekar
U Brdovcu,18, prosinca 2022.

PRIVILEGIRANE MANJINE SU VRIJEĐANJE VEĆINE

Posebni, privilegirani, status etničkih manjina, eklatantni je dokaz njihovog nepovjerenja prema većinskom narodu. Hrvati to nismo zaslužili.

Prema podacima Europskog centra za parlamentarna istraživanja i dokumentaciju, većina država članica EU-a nema predstavnika nacionalnih manjina u svojim parlamentima i to: Belgija, Italija, Austrija, Finska, Grčka, Češka, Estonija, Francuska, Irska, Nizozemska, Španjolska, Litva, Luksemburg, Portugal, Švedska, Velika Britanija.
Zanimljivo je da Italija u svom ustavu naglašava kako
“svaki zastupnik u parlamentu predstavlja naciju”.

I dok Latvija s 38.9, Luxenburg 36.9, Češka 35.5, Estonija s 31,3 % pripadnika manjina, nemaju za njih zagarantiranih mjesta u parlamentima, Hrvatska, s 9.68 % ima čak 8 privilegiranih, zagarantiranih mjesta u Saboru Republike Hrvatske.

Dvadeset i dvije nacionalne manjine imaju pravo biti zastupljene U Hrvatskom Saboru, bez obzira na broj njihovih glasača.
U pravednom izbornom sustavu, to ne bi bilo moguće.

Nitko ne smije biti ni privilegiran ni diskriminiran. Izborni zakon treba promijeniti.

Po dosadašnjem se Izbornom zakonu, pripadnici manjina biraju na neodređeno, a većinskog naroda na po četiri godine.

Od 8 pripadnika nacionalnih manjina tri pripadaju Srbima.
Koliko su srpski predstavnici u Saboru Republike Hrvatske volja Srba u Hrvatskoj, najbolje pokazuju rezultat posljednjih parlamentarnih izbora: od 189.441 naših Srba s pravom glasa, za današnje srpske predstavnike glasovalo je 13.551 birača ili samo 7,1 %.

Dokaz je to, ako i to nije proračunata taktika utjecaja na izbor pojedinaca i drugih stranaka, da Srbi u Hrvatskoj ne žele biti jednakiji.

Sadašnji Zakon je nepravedan. On dopušta da stranka koja ima 16,7 % potpore birača, uz presudni utjecaj 0,7 % birača koji se opredjeliše za izabrane zastupnike srpske nacionalne manjine, ima apsolutnu vlast.

U pravednom izbornom sustavu, pitanje nacionalnih manjina rješavalo bi se na drugačiji način: stvaranjem međuljudskog povjerenja na osnovi istine, pravde i stvaranja uvjeta za zajednički ŽIVOT, a ne takozvani suživot, koji nikom ne koristi.

Po popisu stanovništva 1991. godine, u Hrvatskoj je živjelo 4.784.385 stanovnika, od čega, uz ostale, 3.736 356 Hrvata i 581.663 Srba.
U Domovinskom ratu, Hrvatsku je obranilo oko 500.000 hrvatskih branitelja, od kojih 25.000 Bošnjaka (muslimana), 3.000 Čeha, 2.500 Albanaca, Slovaka, Mađara, Talijana… i oko 10.000 Srba.
To znači da je Hrvatsku branilo preko 10 % Hrvata i drugih narodnih manjina i samo 1.7 % Srba u Hrvatskoj.

Svim tim časnim junacima svaka čast i zahvalnost, a poginulima dao Bog mir Božji.

Na okupiranom području Hrvatske, u samozvanoj Republici Srpskoj krajini, 1991. godine, živjelo je 549 083 stanovnika, od čega je pobunu podržavalo ili aktivno vojno napadalo 287 830 (52,4%) Srba, dok su Hrvati i drugi „ne-Srbi“, većinom, bili protjerani.

Po popisu stanovništva 2011. godine u Hrvatskoj je živjelo 3.874.321 Hrvata i 410.568 pripadnika nacionalnih manjina, od čega 186.663 Srba.

I na kraju, razvidno je je da svi predstavnici nacionalnih manjina navijek glasuju, kako to odredi gospodin Pupovac, sa svojom nepromijenjenom, od vlasti dopuštenom, taktikom: malo jamranja, malo špotanja vladajuće stranke, malo patetike, malo cendranja, malo cmizdrenja, malo dobrih ideja, vječnog, često izmišljenog, potenciranja ugroženosti Srba, stalnog izmišljanja ustaške opasnosti u Hrvatskoj, malo naglašavanja osobnog značaja, ali na kraju nedvojbenom potporom vladajućoj stranci, koja ionako ovisi o njemu, što mu daje mnogo više utjecaja nego što bi to bilo pravedno.

Rezultat dosadašnjeg biranja vlasti i njihovo nekompetentno vladanje dovelo nas je u stanje kojim smo, po većini statističkih podataka, pri dnu Europske Unije.

Hrvatska treba preokret svoje politike.

Bože pomozi!

Branko Smrekar
U Brdovcu, 25. studeni 2022.

prijeVARa

VAR (video asistant referee) je tehnologija koja je uvedena u nogomet pomoću koje suci mogu preispitati svoje odluke.
Mogu, ali ne moraju.

Nepostojeći kazneni udarac u korist, odlične Argentine, protiv, do vremena penala, ravnopravne Hrvatske, eklatantan je dokaz da nogomet više nije šport, nego kvarna igra sukoba interesa kapitala i politike.

Uz želju za našu broncu i uspjeh Argentine, u kojoj je dom, kroz stoljeća, našlo najmanje 250.000 Hrvata, postavljam si pitanje koliko je takvih pokvarenih penala Hrvatskoj suđeno i na drugim područjima življenjima i zašto dopuštamo da naš VAR bude jedino vlast , a ne mi koji smo izravno tangirani tim kaznama?

Vjerujem da će se do izbora pojaviti domoljubna struktura koja će svojim programom privući pozornost birača i, kao sluge naroda, iznjedriti sposobne i poštene stručnjake koji će obraniti identitet Hrvatske države i njenom narodu omogućiti bolji život.

Uz vatrogasni pozdrav: Boga slavi, bližnjega izbavi,

Branko Smrekar
U Brdovcu, 14.prosinca 2022.

ISTINA, IZDAJE, IZBAVA
ULOGA SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE U DOMOVINSKOM RATU


Pročitah jedan autorski članak:

Nakon smrti Josipa Broza Tita (1980. g.) Srpska pravoslavna crkva (SPC) započinje s političkim djelovanjem i postaje glavni promotor stvaranja velike Srbije. Godine 1987. započinju pripreme za obilježavanje 600-te godišnjice srpskog poraza na Kosovu polju. SPC je odlučila da mošti kneza Lazara premjesti iz Beograda u manastir Gračanicu na Kosovu.

SPC je stvorila mitove (tijekom Drugog svjetskog rata i u vrijeme Jugoslavije) o stotinama tisuća pobijenih Srba i tako potaknula netrpeljivost, osvetoljubivost i jačanje srbijanskog nacionalizma. SPC je stvorila „okvir za mržnju“ koji je rezultirao mnogobrojnim zločinima i progonima Hrvata i Bošnjaka.

Srbijansko političko vodstvo i SPC su zajednički djelovali u ostvarivanju plana stvaranja velike Srbije. SPC je javno podržala i poticala srpsku pobunu na teritoriju RH i BiH. SPC je podržala tihi državni udar 1989. godine (ukidanje autonomnih pokrajina). Srpski „novi poredak“ su stvorili Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU), Srpska pravoslavna crkva (SPC) i Udruženje književnika Srbije.

U Beogradskom centru „Sava“, 29. lipnja 1990. godine, na skupu Srba iz Hrvatske je dr. Gojko Nikolić govorio protiv rata i poručio: „Nije ovo više ono isto pravoslavlje koje je odigralo povijesnu pozitivnu nacionalnu ulogu u vrijeme ropstva Turcima… današnje pravoslavlje, po mom uvidu, sve više klizi u političku stranku i klerikalizam. Takvo pravoslavlje ne mogu prihvatiti… ”

SPC je zastupala ideju velike Srbije, da svi Srbi žive u jednoj državi, da se Srbiji pripoje sve takozvane „srpske krajine“ gdje žive Srbi što je praktično značilo da se djelovi Republike Hrvatske pripoje Srbiji.

Predstavnici SPC Republiku Hrvatsku (1990.- 1991.) nazivaju ustaškom državom i uspoređuju je s NDH iz doba Drugog svjetskog rata.

SPC nije brinula za Srbe u Hrvatskoj jer su svi episkopi čije su se eparhije nalazile na prostorima koje je kontrolirala hrvatska Vlada napustili svoje vladičanske domove i premjestili se u Beograd, ili na teritorij koji su kontrolirale srpske snage pa je tako vjerničko stado ostalo bez pastira.
.
„Sveti rat“ za „Veliku Srbiju“: „Nakon osvajanja Slavonije na jesen 1991. uspostavljena je u zaposjednutim područjima nova pravoslavna episkopija. Episkopovo sjedište bilo je u Dalju gdje je kratko prije toga izvršen masakr nad hrvatskim pučanstvom. U ‘etnički očišćenim’ selima posvećene su nove srpskopravoslavne crkve, primjerice u Lovasu. Tu je prije rata živjelo 133 Srbina i 1.449 Hrvata. Svi su Hrvati bili protjerani, katolička crkva srušena. Beogradska televizija prenosila je postavljanje kamena temeljca nove srpske crkve koje je obavio osobno patrijarh.

Patrijarh Pavle je blagoslivljao osobe koje su zagovarale ubijanje, razaranje, protjerivanje nesrba, blagoslivljao je Radovana Karadžića, Ratka Mladića i Željka Ražnatovića Arkana.

„Svetosavski nacionalizam“ je vladao unutar SPC-a.

Glavni glasnogovornici „svetosavskog nacionalizma“ bili su: Amfilohije Radović, Artemija Radosavljević, Atanasije Jevtić i Irinej Bulović. Oni su sa srpskim patrijarhom Pavlom činili „idejni sinod“ SPC-a. S jedne strane je patrijarh Pavle pozivao na poštovanje ljudskih prava „Budimo ljudi, iako smo Srbi“ a s druge strane širio se „svetosavski nacionalizam“, mržnja prema drugim narodima.

Tijekom rata u bivšoj Jugoslaviji SPC je odbacila sve mirovne planove: Vanceov plan, Vance-Owenov plan, Plan Kontaktne skupine, Daytonski mirovni sporazum i druge mirovne inicijative pa to govori o negativnoj ulozi SPC-a tijekom rata.
U Bosni i Hercegovini se SPC povezala s pobunjenim Srbima na Palama i aktivno sudjelovala u političkom životu, negirala logore, ubijanja i silovanja koja su Srbi vršili u BiH.

Međunarodna zajednica i Crveni križ su registrirali logore, a SPC ih negira! „U ime pravde Božje, na osnovu svjedočenja naše subraće arhijereja iz Bosne i Hercegovine i drugih pouzdanih svjedočenja, izjavljujemo sa punom moralnom odgovornošću da takvih logora u Republici Srpskoj Bosne i Hercegovine, kao ni u Srpskim Krajinama, niti je bilo niti ima.”(Priopćenje arhijerejskog sabora SPC, prosinac 1992.)
Budući da Slobodan Milošević nije uspio ostvariti plan velike Srbije, da nije iz političkih razloga javno podržavao Srpsko vodstvu u BiH (Radovana Karadžića, Biljanu Plavšić) SPC se razilazi s Miloševićem.

Komentar: Sve je to bio srpski igrokaz jer je Srbija stajala iza Karadžića i Plavšićke. Igrokaz je služio za zavaravanje međunarodne zajednice jer je Miloševićev režim i dalje pomagao vodstvo na Palama i pobunjene Srbe u Hrvatskoj. Na području BiH se ratovalo i sve opcije (velika Srbija, jedinstvena BiH, federalna BiH) su bile moguće.

SPC je bila protiv mirovnog plana u BiH (Vance-Owenov plan, 1993. godine). Hercegovački episkop Atanasije Jevtić izjavljuje da Srbi moraju „sići na Neretvu“ i „na srpsko more“(6.kolovoza 1993. godine).

„Mi u svakom slučaju moramo sići na Neretvu, makar do mučeničkih Klepaca i Prebilovaca, do srpskih hramova koji su porušeni, i na srpsko more. Jer je Dalmacija, samo padina BiH. I da BiH praktično silazi na more. Ne mogu se Hercegovci odreći mora.“ (1994.)

Amfilohije Radović je rat u BiH nazvao svetim, pravoslavnim, pravednim i bogolikim:

„U Bosni i Hercegovini danas se bije bitka za slobodu zlatnu i obraz časni čitavog Pravoslavlja, za pravdu i dušu čitavog svijeta, za svetinju bogolikog ljudskog dostojanstva.“

Unatoč porazu velikosrpske politike SPC na zasjedanju arhijerejskog sabora u svibnju 1996. godine donosi Odluku: „Bez obzira na raspad versajske, odnosno Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, jurisdikcija Srpske Pravoslavne Crkve i dalje se prostire na sve pravoslavne na tom području”.

SPC nije osudila ratne zločine i zločince, nije osudila genocid u Vukovaru niti genocid u Srebrenici već se i dalje zalaže za velikosrpsku politiku, hegemoniju i posezanje za tuđim teritorijima bez trunke kajanja za učinjene zločine i štetu na području Hrvatske, BiH, Kosova i drugdje.

Nažalost SPC umjesto širenja kršćanske vjere, ekumenizma i tolerancije širi laži, mržnju i netoleranciju među narodima na području bivše države SFRJ. Srpska pravoslavna crkva se ponašao kao politička stranka što je nedopustivo i u svakoj pravnoj državi bi bilo zabranjeno.

Marko Jukić/hu-benedikt.hr


Krimen srpskog svetosavlja nije percipiran u naših vlastodržaca, štoviše, u prosincu 2002.godine, ništetnim Ugovorom s Vladom RH, na čelu s Ivicom Račan, Srpska pravoslavna crkva dobila je svu imovinu Hrvatskih pravoslavaca i garanciju trajnog financiranja iz državnog proračuna Republike Hrvatske.

Tome treba pridodati i ogromne prihode te Crkve od iznajmljivanja, na prestižnim lokacijama, nepravedno dobivenih Hrvatskih nekretnina. Prosuđuje se da Srpska pravoslavna Crkva time godišnje dobiva desetke milijuna kuna.

Nasuprot tome ni današnja vlast, Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi, suprotno Kanonskom pravu na autokefalnost, ne dopušta registraciju niti joj, od novaca poreznih obveznika, ne raspoređuje ni kune potpore.

Svaka država ima svoju nacionalnu pravoslavnu crkvu, Hrvatska nema. Kod nas službeno djeluje samo Srpska pravoslavna Crkva.

Po vjerskom pitanju Hrvatska je i dalje, uprkos pobjedi u Domovinskom ratu, u kojem je sudjelovalo i 12.600 vjernika pravoslavne vjere, kao i u vrijeme kralja Aleksandra i druga Tita, srpski sluga, vazal.

Ogromne su žrtve Domovinskog rata i previše krvi i suza proliveno da bi vazda ostalo tako.

Kao i više udruga Hrvatskih branitelja i brojnih istinoljubivih pojedinaca različitih vjera i stupnja obrazovanja, i ja, rimokatolik, podržavam Udrugu Hrvatskih branitelja pravoslavne vjere, na čelu s Ratkom Despot, pukovnikom Hrvatske vojske, u miru, čiji članovi svoje vjerske potrebe ne žele ostvarivati u neprijateljskoj Srpskoj, već u svojoj, preko 300 godina staroj, kanonskim pravom utemeljenoj, Hrvatskoj pravoslavnoj Crkvi, koju dosadašnje vlasti Republike Hrvatske, uz naglašeno ignoriranje većine Hrvatskog katoličkog klera, do danas, nisu htjele priznati.

Vjerujem da će buduća, domoljubna upravljačka struktura, izim izbave iz bojnih zala koja ugrožavaju naš identitet, na osnovu istine, pravde i Kanonskih prava, u Republici Hrvatskoj, časno, urediti sustav vjerskih zajednica.

Brojne Hrvatske žrtve i svi domoljubi tijekom naše teške, ali časne povijesti, živješe i promoviraše hrvatstvo, to bezuvjetno zaslužuju .Sve drugo bila bi još jedna izdaja.

Na slijedećim parlamentarnim izborima odlučujemo hoće li nas se buduće generacije sramiti ili biti na nas ponosni kao mi na Hrvatske branitelje. Odlučimo sami o sebi i svojima.
Tako nam Bog pomogao.



Branko Smrekar. U Brdovcu,12. prosinca 2022.

OD DOMOLJUBLJA NA PRSIMA DO DOMOLJUBLJA U GRUDIMA

Sa strepnjom, očekivanjima, nadama, punim srcem, radošću, navijačkim pjesmama i oduševljenjem, obgrljeni nacionalnim simbolima, spremni za veličanstveno slavlje po uspjehu, pogotovo pobjedi, pratimo i ovo svjetsko prvenstvo, svjetsko prvenstvo u nogometu. Puno pozornosti i veselja, a niš ne košta. Odojak i gajba pive „Za jedan časak radosti“. Neopisivo!
IZVANJSKO DOMOLJUBLJE

Naslikavanja s nacionalnim simbolima, kes osmijesi, puni stolovi, naša vina, „ Još Hrvatska ni propala“ dok mi uživamo, Svete mise, skupovi, estradni osmjesi s viđenijim Hrvatima, „Vila Velebita“, „Prosto zrakom ptica leti“, vijorenje Hrvatskih barjaka svih mogućih fela, od novokomponirane sadašnje, iseljenika, domicilnih Hrvata u Bosni i Hercegovini, nezavisne, do povijesne. Brojni iskreno, poneki pak zbog pranja savjesti, tradicionalno, a pojedinci, čak i naglašeno, interesno izdajnički, po nalogu službi koje, gotovo stoljećem, našem iseljeništvu nameću nepostojeći, krimen ustaštva i omalovažavaju ogroman doprinos iseljeništva u Domovinskom ratu a i nakon Pobjede , sve do današnjih dana.
EMOCIONALNO DOMOLJUBLJE

Odlazimo na komemoracije našim žrtvama iz Domovinskog rata i Hrvatskim velikanima, idemo na prigodne Svete mise, palimo svijeće, polažemo cvijeće i vijence, iskazujemo sućut ožalošćenima i uz poneku suzu obnavljamo sjećanja. Jesmo li se time dostatno odužili? Jesmo li se nastavili boriti, za prava pokoljenja koja u žalosti, često i bez potrebite društvene pomoći, s mukom nastavljaju svoj život u Domovini, za koju su njihovi roditelji dali svoj život, najviše što su imali. Jesmo li vodili dovoljno skrbi o našim velikim ljudima, skromnim braniteljima, koji zbog poslijeratnih zdravstvenih psihičkih poteškoća i nesnalaženja u društvu ostadoše u osami, na marginama društva? Koliko nam puta osobna ugoda, zasjeni empatičnost spram najpotrebitijih.
NEDOSTATNO DOMOLJUBLJE.

Odlazimo na tribine, okrugle stolove, predavanja, prezentacije i promocije knjiga i filmova o Domovinskog ratu, velikim žrtvama, hrabrim i sposobnim junacima, neotkrivenim i neobznanjenim strahotama, zločinima, nad civilima i hrabrim oružanim obrambenim snagama, tužnim sudbinama pojedinaca i skupina nevinih ljudi, velikim, časnim pobjedama, kao i nekorektnom ponašanju „demokratskog svijeta“.
Rasvjetljujemo istinu, spoznajemo nepoznate pojedinosti, uočavamo poteškoće i mizerno provođenje pravde. Godinama pišemo zahtjeve, molbe, žalbe, predstavke, primjedbe, tužbe…, ali bez dovoljno rezultata.
VRIJEDNO NEOPTIMALNO DOMOLJUBLJE.

RJEŠENJE:
Domoljubnija upravljačka struktura. Asocijacija čestitih, sposobnih ljudi, bez obzira na stranačku, etničku, vjersku, spolnu i svaku drugu različitost.
In statu nascendi.

Branko Smrekar
U Brdovcu, 9. prosinca 2022.

ORUŽANI I INI RATOVI
MIR JE PLOD ISTINE, PRAVA I PRAVEDNOSTI
Joseph Ratzinger, Benedikt XVI

Dugo, nakon jednog tužnog ispraćaja, blagujemo u jednom uglednom restoranu, druge, meni ne i strane države. Do mene supruga Antonela i njena rođakinja, uvažena, elokventna i simpatična profesorica zgodovine (povijesti). Mijenjaju se teme i u jednom trenu u meni proradi dječačka nezbiljnost. (Kad u čovjeku usne dijete, umro je kao čovjek. B.S):

„Koje su se dvije vojske sukobile u rusko-turskom ratu, 1815. godine?“

Poznaje me iz viđenja pa me smatra primjereno ozbiljnim. Prvo promisli i odgovori: „Pa… Rusija i Turska.“ Kimnem točno i nasmiješim se, a profesorica Andreja, uz osmijeh isprike: „Mislila sam da je neko triki pitanje.“
Jednostavno pitanje i egzaktan odgovor.

Nedugo zatim u Zagrebu, u razgovoru, jednog doajena našeg novinarstva s bogatim međunarodnim iskustvom ,ovog puta ozbiljno, pitam o jednom sadašnjem ratu:
Je li to rat Rusije i Ukrajine, Amerike i Rusije ili Amerike protiv Europe? I on misli da je to svo troje.

Svatko od nas, bez obzira na vrstu, izvore i razinu spoznaje, ima svoje mišljenje o ratu, ali svi želimo da on, pravedno, uz uspostavu trajnog mira, čim prije završi.
Usliši nas Bože u tim, i ne samo našim, željama.
Pomolimo se…

Branko Smrekar
U Brdovcu,7. prosinca 2022.

Prije nedjeljne Svete Mise, popne se jedan običajni vjernik na vrh crkvenog tornja. Vjernici, vidjevši da je u opasnosti, počnu ga nagovarati: „Siđi, past ćeš“, a on: „Ne dolazi u pitanje.“ Pozovu župnika: „Hvaljen Isus i Marija, brate, zašto si gore?“ “Tu sam bliže Bogu“, a župnik mu kaže:

„Bog je i na tornju i na korušu , u crkvi, pred oltarom, kapelici, Bog je u crkvi, ali i izvan nje. Bog je svuda oko nas.“

Ova me je poučna misao, koju nam je ispričao bivši župnik Župe Svetog Vida Brdovec, duhovnik, Msgr Andrija Kišićek, spriječila, napisati naslov koji bih stavio samo po općem dojmu:


ADVENT U ZAGREBU! DOŠAŠĆE BEZ BOGA!


Rasvijetljena, ne prehladna, posjetiteljima oskudna, a ipak zanimljiva bila je jučerašnja noć „Došašća u Zagrebu“.

Toplina dojma dolazi iznutra, nas i ljudi u okruženju.

Uža obitelj iz Dobove, rođakinje, njihove prijateljice i prijatelj iz Kotora, krasni ljudi, supruzi i meni, uz pobjedu reprezentacije Hrvatske, učiniše noć vrlo ugodnom.

Bilo je razgovora, upoznavanja i smijeha, a meni je na pamet pala jedna nova misao: kako bi, u cilju racionalizacije i, prije svega, gospodarske interakcije, bilo probitačno usustaviti povezivanje Brdovečko Zagorsko ,i Kotorsko Bokeljsko područje.
To moguće zvuči znanstvena fantastika, ali uz ovaj geopolitički kaos, s neizvjesnim ishodom, svakako realnija od nekadašnjih besramnih laži bivših čelnika Vlade Republike Hrvatske :
Račan odlučno najavio poništenje pretvorbeSanader se zavjetovao da neće izručiti heroje
Sanader objavio nemilosrdni rat korupciji
Plenković pompozno obećao vraćanje INE u hrvatske ruke
Plenković MOL-u neću dopustiti zatvaranje rafinerije u Sisku
i još štošta drugo od mnogih drugih, za sebe uspješnih, a za puk štetnih političara.

I na kraju prođe još jedan dan u vremenu došašća i još jedne velike pobjede nogometne reprezentacije Hrvatske.
Koliko smo se puta prekrižili, pomolili , zahvalili Bogu i sjetili da je ovo vrijeme svečane priprave za Božić, najradosnijeg kršćanskog blagdana?

Dao nam Bog više vjere i kršćanskog načina življenja. S njima ćemo lakše razlikovati dobro od zla.
Sposobnost koja nam navijek, a posebno će ubuduće, bit presudna za našu i sve buduće generacije.

Branko Smrekar

PERFIDNO ZATAJENJE HRVATA PRAVOSLAVNE VJERE I NJIHOVE HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE

Hrvatski su pravoslavni vjernici, još u Austrijskom Carstvu, sve svoje duhovne i vjerske potrebe, zadovoljavali, jedino i samo, u svojoj Crkvi, od 1707. godine autokefalnoj, Srijemsko-Karlovačkoj arhiepiskopiji, sa sjedištem u, službeno hrvatskim, Srijemskim Karlovcima.
Na popisu stanovništva iz 1802. u Hrvatskim područjima Austrijskog carstva, od sveukupno 1.678 000 stanovnika živjelo je 410.000 Hrvata pravoslavne vjere.

Nažalost, zbog stalnog velikosrbijanskog djelovanja, svetosavske, Srpske pravoslavne Crkve, ka utrnuću Hrvatskih pravoslavnih vjernika, zlodjela kralja Aleksandra, koji je Hrvatske pravoslavce dekretom svrstao u Srpsku pravoslavnu crkvu, Josipa Broza Tita, koji je ukinuo, za Pavelića kanonskim pravom, obnovljenu Hrvatsku pravoslavnu crkvu, i jedini u svijetu, krvoločno pobijao kompletno pravoslavno svećeništvo i viđenije vjernike te izdajničkog, pravno ništetnog , Ugovora o „pitanjima od zajedničkog interesa“ između Vlade RH, na čelu s Ivicom Račan i Ustavom, i u Hrvatskoj i u Srbiji, neregistrirane Srpske pravoslavne crkve, nepostojeće, Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj; ne poštujući Propis o autokefalnosti pravoslavnih crkava, donijet na "Ekumenskom koncilu u Kalcedonu", davne 451. godine, u doba ranog Bizanta, koji je kao takav bio i ostao temeljni akt ustrojstva nacionalnih-državnih pravoslavnih crkava, a u kojem Edikt o autokefalnosti glasi:
„Pravoslavne crkve su vezane uz državu i ne mogu imati izvandržavnu jurisdikciju".

Uprkos navedenim zlima , u Hrvatskoj se Popisom stanovništva 2011. godine, 16.647 osoba izjasnilo Hrvatima, vjernicima u Hrvatskoj pravoslavnoj Crkvi.

Popisom stanovništva 2021. godine, pri kojem se Hrvati pravoslavne vjere, nisu, poput ostalih 54 vjerskih zajednica, među kojima i neregistrirana Srpska pravoslavna Crkva, mogli jednakopravno opredijeliti za Hrvatsku pravoslavnu Crkvu, iskonstruirano je, iako zbog prozirnosti prijevare nije javno obznanjeno, da je uz Hrvatsku pravoslavnu Crkvu, samo 54 vjernika.

Tužan je pad broja stanovnika Republike Hrvatske u zadnjih deset godina, od 9,6 %, a „pad“ broja vjernika uz Hrvatsku pravoslavnu Crkvu od 99,68 % je perfidni pokušaj zatajenja Hrvatskih pravoslavaca i njihove Crkve, nepriznavanje doprinosa Hrvatskih branitelja pravoslavne vjere i još jedan razvidni dokaz da sve dosadašnje, nad narodom vladajuće političke strukture nisu dostojne upravljati Hrvatskom.
Svi su, uz osobne interese bili, tobože, lijevi ili desni, a nama trebaju oni koji će nas voditi naprijed i kojima osobni interesi neće zasjeniti državne.
Dajem punu potporu asocijaciji svih sposobnih i čestitih ljudi, koji će sve stranačke i ine interese podrediti svojoj Domovini, Hrvatskoj i koji će bez varanja i laži, uz priznanje 12.600 Hrvatskih branitelja pravoslavne vjere , registraciju Hrvatske pravoslavne Crkve i pravično uređenje svih pitanja svezom pravoslavlja, provoditi predloženi, domoljubni Program.
Tako nam Bog pomogao.
Branko Smrekar


U Brdovcu, 2. prosinca 2022.

O VODI I VLASTI (II)


Na terminskom tržištu roba na Wall Streetu, od prosinca 2020. godine, trguje se vodom, a njezina će cijena varirati poput cijena nafte, zlata ili pšenice, izvijestila je najveća svjetska burza financijskih derivata CME Group.

Financijski stručnjaci uvjeravaju da će dolazak vode na robno tržište omogućiti bolje upravljanje budućim rizicima povezanima s tim ključnim prirodnim resursom.

„Plati Bog“ dosadašnjim vlastima i biračima koji ih izabraše, Hrvatska je „potpuno spremna.“

U Slobodnoj Dalmaciji, 16. srpnja 2020. godine obavljen je tekst:
Hrvatski krški pašnjaci

STRANCI NAM UPRAVLJAJU IZVORIMA PITKE VODE I POLJOPRIVREDNIM ZEMLJIŠTEM !!!

„Premda stranci formalno ne mogu kupiti poljoprivredno zemljište ili neki izvor, rijeku ili jezero, oni to rade "zaobilaznom privatizacijom" na način da postanu vlasnici trgovačkog društva ili zadruge.

Tako je i srpski kralj mesa, Predrag Matijević, kupnjom od Envera Moralića, preuzeo zadruge Jankovci i Negoslavci s 1.500 ha obradivog poljoprivrednog zemljišta u Vukovarsko-srijemskoj županiji.
Tako je de facto postao vlasnik nacionalnog bogatstva koje se po važećim zakonima "ne može" prodati strancima.
Baranja je preuzimanjem Agrokora od strane Fortenove pripala rusima, istočna Slavonija Kanađanima.

Ista je špranca i sa izvorima pitke vode.
Izvori u Lipiku, Janinu vrelu, Svetom Roku i Cetini, također su prešli u ruke strancima.
Koprivnička "Podravka" svojedobno se odlučila odreći poslova s vodom pa je brend "Lipički studenac", s pripadajućim pravima crpljenja na izvoru, prodala "Radenskoj" iz Slovenije, koju su prije te transakcije prodali Česima.
Koncesionar nad izvorom "Sveti Rok" pokazao je iznimnu uspješnost u dobivanju prava na dugogodišnju koncesiju nad izvorom, ali kada je krenuo u eksploataciju izvorišta, na nikomu shvatljiv način upao je u velike gubitke i ubrzo je "Sveti Rok" prešao u vlasništvo kupca iz Saudijske Arabije.
Janino vrelo bio je ponos Ivice Todorića. Kada je Agrokor upao u probleme, za njegovo servisiranje starih kredita i uzimanja novih, založena je i "Jamnica". Strane banke su postale vlasnici brenda, ali i vlasnici koncesije na korištenje Janina vrela.
Na širem Sinjskom području pokrenuta je obiteljska manufaktura koja se razvijala, izgradila prepoznatljiv brend pakiranja vode u staklene i plastične flaše. Sve se to vodilo po starom hrvatskom receptu "koncesija na 50 godina", na temelju "hrvatskog domoljublja", a onda je u konačnici cijela operacija završila preuzimanjem izvora "Cetina" od strane off shore kompanije iz američke savezne države Delaware!!
Ako je voda i poljoprivredna zemlja strateški nacionalni interes, kako se to deklarira, onda bi se u Hrvatskom saboru trebali i morali predložiti zakonska rješenja, po kojima stranci ni u kojem slučaju ,po bilo kojoj špranci, NE MOGU biti vlasnici našeg nacionalnog bogatstva.

Svjedoci smo da to nismo napravili i da stranci, korak po korak, preuzimaju vlasništvo nad našim vodama i poljoprivrednim zemljištem.
Možda baš domišljatošću onih koji su još 2009. godine pripremali zakon o privatizaciji hrvatskog vodnog gospodarstva i poljoprivrednog zemljišta!!??“

Branko Smrekar
U Brdovcu, 12. siječnja 2022.

Od tog vremena, nisam primijetio da je itko od interesne vladajuće koalicije ili amorfne, takozvane koalicije, postavio, za Hrvatsku prevažno pitanje o vodi, koncesijama, njihovim trajanjima i cijenama.

Voda i zemlja su naše esencijalno prirodno blago.

Vrijeme da konačno shvatimo da nam treba vlast koja će štititi Hrvatske, a ne, prije svega, osobne interese i da na parlamentarni izborima promislimo da li smo zadovoljni našom današnjom zbiljom.