Oganj.blog.hr

PRIVILEGIRANE MANJINE SU VRIJEĐANJE VEĆINE

Posebni, privilegirani, status etničkih manjina, eklatantni je dokaz njihovog nepovjerenja prema većinskom narodu. Hrvati to nismo zaslužili.

Prema podacima Europskog centra za parlamentarna istraživanja i dokumentaciju, većina država članica EU-a nema predstavnika nacionalnih manjina u svojim parlamentima i to: Belgija, Italija, Austrija, Finska, Grčka, Češka, Estonija, Francuska, Irska, Nizozemska, Španjolska, Litva, Luksemburg, Portugal, Švedska, Velika Britanija.
Zanimljivo je da Italija u svom ustavu naglašava kako
“svaki zastupnik u parlamentu predstavlja naciju”.

I dok Latvija s 38.9, Luxenburg 36.9, Češka 35.5, Estonija s 31,3 % pripadnika manjina, nemaju za njih zagarantiranih mjesta u parlamentima, Hrvatska, s 9.68 % ima čak 8 privilegiranih, zagarantiranih mjesta u Saboru Republike Hrvatske.

Dvadeset i dvije nacionalne manjine imaju pravo biti zastupljene U Hrvatskom Saboru, bez obzira na broj njihovih glasača.
U pravednom izbornom sustavu, to ne bi bilo moguće.

Nitko ne smije biti ni privilegiran ni diskriminiran. Izborni zakon treba promijeniti.

Po dosadašnjem se Izbornom zakonu, pripadnici manjina biraju na neodređeno, a većinskog naroda na po četiri godine.

Od 8 pripadnika nacionalnih manjina tri pripadaju Srbima.
Koliko su srpski predstavnici u Saboru Republike Hrvatske volja Srba u Hrvatskoj, najbolje pokazuju rezultat posljednjih parlamentarnih izbora: od 189.441 naših Srba s pravom glasa, za današnje srpske predstavnike glasovalo je 13.551 birača ili samo 7,1 %.

Dokaz je to, ako i to nije proračunata taktika utjecaja na izbor pojedinaca i drugih stranaka, da Srbi u Hrvatskoj ne žele biti jednakiji.

Sadašnji Zakon je nepravedan. On dopušta da stranka koja ima 16,7 % potpore birača, uz presudni utjecaj 0,7 % birača koji se opredjeliše za izabrane zastupnike srpske nacionalne manjine, ima apsolutnu vlast.

U pravednom izbornom sustavu, pitanje nacionalnih manjina rješavalo bi se na drugačiji način: stvaranjem međuljudskog povjerenja na osnovi istine, pravde i stvaranja uvjeta za zajednički ŽIVOT, a ne takozvani suživot, koji nikom ne koristi.

Po popisu stanovništva 1991. godine, u Hrvatskoj je živjelo 4.784.385 stanovnika, od čega, uz ostale, 3.736 356 Hrvata i 581.663 Srba.
U Domovinskom ratu, Hrvatsku je obranilo oko 500.000 hrvatskih branitelja, od kojih 25.000 Bošnjaka (muslimana), 3.000 Čeha, 2.500 Albanaca, Slovaka, Mađara, Talijana… i oko 10.000 Srba.
To znači da je Hrvatsku branilo preko 10 % Hrvata i drugih narodnih manjina i samo 1.7 % Srba u Hrvatskoj.

Svim tim časnim junacima svaka čast i zahvalnost, a poginulima dao Bog mir Božji.

Na okupiranom području Hrvatske, u samozvanoj Republici Srpskoj krajini, 1991. godine, živjelo je 549 083 stanovnika, od čega je pobunu podržavalo ili aktivno vojno napadalo 287 830 (52,4%) Srba, dok su Hrvati i drugi „ne-Srbi“, većinom, bili protjerani.

Po popisu stanovništva 2011. godine u Hrvatskoj je živjelo 3.874.321 Hrvata i 410.568 pripadnika nacionalnih manjina, od čega 186.663 Srba.

I na kraju, razvidno je je da svi predstavnici nacionalnih manjina navijek glasuju, kako to odredi gospodin Pupovac, sa svojom nepromijenjenom, od vlasti dopuštenom, taktikom: malo jamranja, malo špotanja vladajuće stranke, malo patetike, malo cendranja, malo cmizdrenja, malo dobrih ideja, vječnog, često izmišljenog, potenciranja ugroženosti Srba, stalnog izmišljanja ustaške opasnosti u Hrvatskoj, malo naglašavanja osobnog značaja, ali na kraju nedvojbenom potporom vladajućoj stranci, koja ionako ovisi o njemu, što mu daje mnogo više utjecaja nego što bi to bilo pravedno.

Rezultat dosadašnjeg biranja vlasti i njihovo nekompetentno vladanje dovelo nas je u stanje kojim smo, po većini statističkih podataka, pri dnu Europske Unije.

Hrvatska treba preokret svoje politike.

Bože pomozi!

Branko Smrekar
U Brdovcu, 25. studeni 2022.