Oganj.blog.hr

UZ PRVU NEDJELJU DOŠAŠĆA

Dolazi vrijeme molitvi i Svetih misa.
Često ćemo moliti Oče Naš, temeljnu Kršćansku Molitvu,
zapisanu u Bibliji, danu od samog Isusa Krista, Gospodina našega
.
Molitva Oče Naš je molitva razmatranja, koja nas uvodi u Božju prisutnost, u prisan osobni odnos s Bogom, ali…
.
Nemoj reći Oče ako se svaki dan ne ponašaš kao sin ili kćer.

Nemoj reći Naš
ako živiš izoliran u svojoj sebičnosti;
ako u tvome životu Nema mjesta za druge ljude
i njihove probleme.

Nemoj reći Koji jesi na nebesima
ako misliš samo na zemaljske stvari.

Nemoj reći Sveti se ime Tvoje
ako to ime grdiš, psuješ ili uzalud izgovaraš;
ako odbiješ živjeti svetim životom.

Nemoj reći Dođi kraljevstvo Tvoje
ako nisi spreman dozvoliti Bogu da on bude tvoj jedini kralj.

Nemoj reći Budi volja Tvoja
ako je ne prihvaćaš i kad je teška.

Nemoj reći Kako na nebu tako i na zemlji
ako ne težiš za ostvarenjem nauma Božjega.

Nemoj reći Kruh naš svagdašnji daj nam danas
ako si lijen i škrt podijeliti sa drugima.

Nemoj reći Otpusti nama duge naše,
kako i mi otpuštamo dužnicima našim
ako nisi u stanju svima oprostiti.

Nemoj reći Ne uvedi nas u napast
ako imaš namjeru ostati u grijehu ili dalje griješiti.

Nemoj reći Izbavi nas od zla
ako se ne boriš protiv zla.

Nemoj reći Amen
ako nisi shvatio molitvu!

Ora et labora.
Branko Smrekar
U Brdovcu, 27.studeni 2022.

ISTINE SVEZOM HRVATSKOG VELIKANA, NIKOLE TESLA

Krenusmo 24. studenog 2022., u Zabok, na promociju istine, opisane u knjizi, Hrvatskog branitelja-dragovoljca Domovinskog rata, ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, novinara, fotografa, književnika, pjesnika, dramskog umjetnika, pjevača, dobrog prijatelja i vrijednog obiteljskog čovjeka Maria Filipi: „Nikola Tesla, ispod paučine“

Bijah iznenađujuće razdragan ulaskom u gradsku Zabočku knjižicu „ Silvije Strahimir Kranjčević“ (Ljubomil Babić). Prelijepo uređena, čista, dobro osvjetljena prostorija puna ljudi. Pitam mladu, naglašeno uljudnu i vrijednu knjižničarku: Je li ovo prostor za promociju knjige? Ne, ovo su ljudi koji posuđuju knjige. Promocija je u dvorani i odvede nas u predviđenu dvoranu. Nakon dvadesetak minuta opet nekoliko ljudi u redu za posudbu. Pitam da li se puno posuđuju knjige i dobih odgovor: Jako se puno čita. Svaka čast.
Mislim si hvala Bogu, nije to više Hrvatsko Zagorje iz vremena Matije Gubca i Ivice Kičmanovića. Ovo je novi suvremeni svijet, samo se nažalost, dobrote ljudi i ljepote naših krajeva premalo javno obznanjuju.
Na prezentaciji knjige Maro Filipi je predstavio Nikolu Tesla, ne primarno kao znanstvenika, već kao društveno biće. Tesla je bio dobričina, kojem je znanost bila u prvom planu. Novac, koji si je mogao osigurati ponudom za brak , smatrao je opterećenjem u svom istraživačkom radu. Mnogi su krali njegove ideje i stjecali slavu i zaradu, a kad je njemu za vitalne projekte trebalo novčano pomoći, moguće iz zavisti nisu mu htjeli pomoći.

Nikola Tesla, pun ljubavi, zalagao se za slogu i zajedništvo. Srbi su ga svojim lažnim pričama vazda pokušali svojatati, izmišljali dokaze, koje je Mario, dokumentima, lijepo razotkrio.
Čine to i danas. Njegov je otac Milutin, bio pravoslavni svećenik u Karlovačko- Srijemskoj patrijarhiji, u vrijeme kad Srpske pravoslavnom Crkve, nije bilo.

Za slogu, zajedništvo i ljubav je potrebno dvoje. Mi smo spremni, dao Bog da i Srbijanska strana to jednom prihvati, otkrije mjesta počivališta nestalih, izruči ubojice, vrati ukradene umjetnine, blago i traženu dokumentaciju, plati ratnu štetu …. i stvori uvjete za svima potrebnu pomirbu.

Branko Smrekar
U Brdovcu, 25. studeni 2022.

DOMOLJUBLJE

Sveti, Papa Ivan Pavao II je u svojoj knjizi „Sjećanje i identitet“ (Verbum, Split 2005.), o domoljublju, izim ostalog, napisao:
„Domoljublje je ljubav prema svemu onome što čini dio domovine: njezina povijest, njezina tradicija, njezin jezik, njezina prirodna oblikovanost. To je ljubav koja se širi i na djela sunarodnjaka i na plodove njihova stvaralaštva.
Svaka opasnost koja ugrožava veliko dobro domovine postaje prigoda za provjeru ove ljubavi“.

Nema veće ugroze od fašističkog, ratnog napadaja na suverenost jedne države, i želje za njezinim nasilnim cijepanjem i oduzimanjem teritorija.

Nakon što su, pod vodstvom velikosrpske politike, upravljane i poticane od strane nekršćanske, svetosavske Srpske pravoslavne Crkve i „Srpske akademije nauka i umetnosti“, paravojne četničke paravojne formacija Srba iz naše i svih susjednih republika i velikosrpska „JNA“ napale mladu državu Hrvatsku, katolici su jedinstveno branili svoja ognjišta, dok je većina pravoslavaca htjela odcjepljenje i postala unutarnji agresor.

Bogu hvala, bilo je i pravoslavaca koji su Hrvatsku osjećali svojom i život i zdravlje dragovoljno stavili na raspolaganje svojoj Domovini, Hrvatskoj.
U Domovinskom, obrambenom, ratu Hrvatsku je branilo i oko 12.600 branitelja pravoslavne vjere.
Obzirom da su počeli braniti Hrvatsku u vrijeme kad se još nije znao ishod rata i kad bi u slučaju našeg poraza oni bili prvi na listi odmazde, Hrvatska vlast, oporba i narod trebali bi više naglašavati njihov doprinos u Domovinskom ratu.
Štoviše, oni su svojim doprinosom u Domovinskom ratu pokazali da su nukleus skladnog života svih državljana koji vole ili barem poštuju Hrvatsku kao svoju domovinu.

Svezom gore navedenog, rado dajem potporu provođenju programa rada Udruge Hrvatskih branitelja pravoslavne vjere, na čelu s predsjednikom, Hrvatskim braniteljem dragovoljcem Domovinskog rata, pukovnikom Hrvatske vojske, u miru i dopredsjednika, također dragovoljcem, Ivicom Jonjić, dipl.ing., kojem je i obilježavanje značajnih događaja Domovinskog rata, poput ovogodišnjeg sjećanja u Škabrnji, sastavni dio.

Znano je da su Hrvatsku u Domovinskom ratu, izim navedenih, obranili i muslimani, pripadnici drugih konfesija, ateisti, agnostici i drugi.

Zajedno u ratu, zajedno u miru, garancija su naše budućnosti.
Domoljublje nema etničku, vjersku, rasnu, spolnu, obrazovnu, intelektualnu, imovinsku i svaku drugu podjelu.

Domoljublje je ljubav prema domovini, a živi se ne samo nacionalnim simbolima, domoljubnim pjesmama, okupljanjima po bilo kakvom uspjehu ili otporu, već, prije svega, čestitim načinom življenja svakog čovjeka

Branko Snrekar
U Brdovcu, 21.studeni 2022.
.

Branko Smrekar

I ovaj put, bol, tuga, patnja, sjećanje, dostojanstvo, uzvišenost, ali i osjećaj enormne, neslućene, snage Hrvatskog naroda i njegov prkos, inat i spremnost za obranu od vanjskih oružanih napadaja.

Jako me raduje što su, ispred središnjeg križa na groblju sv. Luke, u Škabrnji, ispred hijerarhijski poredanih: Predsjednika Republike Hrvatske, Zorana Milanović, predstavnika Sabora i Vlade, Republike Hrvatske, zajednički vijenac položili obitelji poginulih branitelja i civilnih žrtava i predstavnici koordinacije svih udruga proizašlih iz Domovinskog rata Zadarske županije.

Držim da, navijek, svaki protokol i javni mediji, uz poštovanje svih državnih vlasti, trebaju u središte pozornosti staviti one najzaslužnije za događaj koji se obilježava.
Lijepo zvuči govor predsjednika Vlade RH, Andreja Plenković, u Vukovaru: „Vukovar je temelj hrvatske slobode i samostalnosti, a politika pomirbe i suživota jedina politika bitna za budućnost.

Pitam se po čemu to Hrvatska, bez samostalne monetarne politike i svoje valute, rasprodaje strancima gotovo svih naših blagodati, prihvaćanjem 85% europskih zakona, gubljenjem
hrvatskog identiteta u brojnim područjima našeg društva, sa slabim gospodarskim stanjem…, ima samostalnost i neovisnost?

Nema sumnje da mi Hrvati želimo pomirbu i život svih koji vole ili barem poštuju Hrvatsku kao svoju domovinu. Suživot žele i dopuštaju oni koji žele biti apartni, posebni, jednakiji, oni koji i dalje sanjaju Hrvatsku dijelom tuđih država, No pasaran.
I dalje većina dužnosnika, pa i crkvenih, odaje poštovanje i počast žrtvama, ali se nekako izbjegava imenovati agresora: tko je napao Hrvatsku i tko je oružanom pobunom htio ukrasti dio Hrvatskog teritorija i prognati Hrvate sa svojih ognjišta?

Bogu hvala, narod i većina Hrvatskih branitelja ne taji istinu.
Dignitet Hrvatske su, pod vodstvom velikosrpske politike, dirigirane i poticane od strane nekršćanske, svetosavske Srpske pravoslavne Crkve i Srpske akademije nauka i umetnosti, željeli utrnuti kroatofobi, četnici, svih vrsta: velikosrpska Jugoslavenska narodna armija i paravojne formacije Srba iz svih država gdje su živjeli
.
Iz razgovara sa brojnim Hrvatskim braniteljima, koji smo u Škabrnju, sa svijećama i cvijećem, u anonimnosti, došli, dragovoljno, na osobni trošak, bez dnevnica, prekovremenih sati, a državnim automobilom, vozačem, osiguranjem, pripremljenim svijećama i cvijećem, na račun poreznih obveznika, poput naših dužnosnika, može se zaključiti da je najveća većina branitelja, svjesna opasnosti za Hrvatsku i potrebe ujedinjenja svih braniteljskih udruga i pojedinaca, u cilju stvaranja časne upravljačke političke strukture.

Hrvatski su branitelji svjesni da 1995. godine nisu završili svoje poslanje i da je zadnji tren da opet, na drugačiji način, stanu na čelo obrane suvereniteta svoje Hrvatske. To je najbolji način zahvale svim poginulim i nestali Hrvatskim braniteljima i civilima.

Tako nam Bog pomogao.

Branko Smrekar

U Brdovcu, 19. studeni 2022.

ŠABRNJA - SJEĆANJE UZ SJEĆANJE
Vatrogastvo je djelatnost u kojoj vatrogasac, u nakani spašavanja ljudi i njihovih blagodati, često sebe dovodi u opasnost po zdravlje pa i život. Opasnosti se opire znanjem, vještinom i uporabom zaštitne opreme. Uprkos tome njegova sigurnost, često, izravno, ovisi o kolegama iza njegovih leđa.
Zato smo mi u Vatrogasnoj školi Ministarstva unutarnjih poslova pored struke, med polaznicima i nastavnicima, njegovali odnose zajedništva, solidarnosti, povjerenja i prijateljstva.
To je rezultiralo prijateljskim odnosima s polaznicima i nakon njihova odlaska u svoje domove.
Sjećam se brojnih susreta diljem Domovine. Jednog posebno.
Obiteljska svečanost u kući obitelji našeg polaznika, iz jedne, strukovno i ljudski sjajne generacije budućih vatrogasaca, posebnog, Petra Pavičić. Krasni ljudi.
U vrijeme posjete, u okolici Škabrnje, požar raslinja. Petar i ja prekidamo gozbu i krećemo u pomoć. Brzo su dečki utrnuli vatru. Povratak i nastavak, do dugo u noć. Oko ponoći, na osvjedočenu radost susjeda: „Dalmacija u mom oku“, „Dvananajst je uri anđele moj“…i kao vrhunac ugode: „Kalinka“ .
Nažalost, malodobni je Hrvatski branitelj, Petar Pavičić, 2010. godine, poginuo u prometnoj nesreći, ostavivši ožalošćenu suprugu, troje djece, roditelje, dvoje braće, jedan također vatrogasni tehničar, drugi pirotehničar za humanitarno razminiranje, s obiteljima.
Prigodom svake obljetnice sjećanja na žrtve Škabrnje, osjećam potrebu pomoliti se na njegovom grobu, zapaliti svijeću i pružiti utjehu njegovoj obitelji koja, u zajedništvu i ljubavi, uprkos tragediji, nastavljaju svoje življenje.
Dragom Petru, svim umrlim vatrogascima, braniteljima i civilima dao Bog mir Božji.

Branko Smekar
U Brdovcu, 19. studeni 2022.

"DA SE NE ZABORAVI - SIEĆANJE NA ŽRTVU VUKOVARA"
ŽRTVE OBVEZUJU

Još jedna uspješnu tribina Udruge branitelja Domovinskog rata Zagrebačkog velesajma, koju je uzorno moderirao njen predsjednik Željko Baća, pokazala je da Hrvatski branitelji ne samo da se s pijetetom sjećaju ubijenih i nestalih branitelja i civila, suosjećaju u boli svih ožalošćenih, već osjećaju zov Domovine da se i dalje svim sredstvima bore za istinu, pravdu i jačanje digniteta Hrvatskih branitelja i države Hrvatske.

U potpuno, Hrvatskim braniteljima, domoljubima i predstavnicima svih upravljačkih državnih i gradske vlasti, popunjenoj dvorani, duh patriotizma, svojim iskrenim i iz duše izvedenim glazbenim nastupom, od himne na dalje, kao i više puta u takvim prigodama, pojačao je sjajni Hrvatski branitelj i domoljub, Mirko Švenda Žiga.
Nikad nisam u potrebi posebno se impresionirati spoznajom tko je došao na neki skup, već me prije svega dojmljuju poruke i prijedlozi s takvog događaja.
Jučer ih je bilo više, a sve one upućuju da su branitelji svjesni da pobjedom u ratu, nije završilo njihovo poslanje i da su oni osvjedočena snaga za ispravak svih nad nama nadvitih zala.

Legendarna gospođa Zorica Gregurić, uz emocionalni prikaz brojnih tegoba zdravstvenog osoblja u Vukovaru, svoju nepokolebivost u zaštiti brojnih ranjenih vojnika i civila, posebno djece, ponosno je govorila o svojoj kolegici, nazočnoj, Vesni Blažević, koja je iz ratnog vihora spasila i odgojila, jedno osamljeno bolesno ratno siroče. Uspješno se bori i za sankcioniranje nepoštivanja Deklaracije o Domovinskom ratu te uvođenje istine o Domovinskom ratu u školski kurikulum
.
Gospodin dr. Andrija Hebrang, predsjednik Udruge za promicanje istine o Hrvatskoj povijesti i ratni ministar zdravstva RH, založio se za izmjenu zakona, po kojem bi se zdravstvenim djelatnicima u ratnom sanitetu priznao status Hrvatskog branitelja, a ne kao iz vremena Ivice Račan, samo sudionicima u Domovinskom ratu.
Posebno je naglasio i skrb o pribavljanju podataka o smrtno stradalim civilima. Po dosadašnjim spoznajama ima ih najmanje 7263.
Svako ubojstvo je ratni zločin, a činjenica je da se nekako, zbog neiskrene i interesne politike bojimo isticati te žrtve i sankcionirati Srpske zločince.

Gospodin Željko Kovačević, dragovoljac Domovinskog rata i branitelj Vukovara, član udruge Nezavisni Dragovoljci Hrvatski, uz svoj ratni put, naglasio je, kao i Željko Baća, potrebu za što više pisanih publikacija, filmova i tribina, o Domovinskom ratu, s kojima treba upoznati mlade generacije. Da bi se izbjeglo bilo kakvo lažiranje uzroka i posljedica rata, koje kroatofobi stalno pokušavaju, potrebno je da istina o Domovinskom ratu bude sastavni dio nastavnih programa svih škola. Iskreno je govorio i o brojnim tegobama u koje su nas dovele dosadašnje vlasti i potrebu da se ujedinjeni branitelji aktivnije bore protiv sviju zala.

Ova je tribina bila poticaj prestanku Hrvatske šutnje, i nastavku borbe za državu za kakvu su se borile brojne naše generacije. Čestitam.

Slava Vukovaru, Gradu Heroja i simbolu ponosa, obrane, patnje, humanosti i doprinosa priznanju neovisnosti Republike Hrvatske.

Branko Smrekar
U Brdovcu, 15, listopad 2022.

REFORMA ZDRAVSTVA

Reforme imaju za cilj poboljšanje efikasnosti državne uprave.

Dojma sam da su sve naše „reforme“ rezultirale smanjenjem prava građana, a ne rješenjem krucijalnih problema u sustavu: kriminala, korupcije, klijentelizma i drugih zala.

Dao Bog da dugo najavljivana reforma zdravstva ovog puta uspije. Nažalost, iz više razloga, male su vjerojatnosti za njenu uspješnost.

Prvo, provađat će je strukture koje su i dosad upravljale zdravstvom,
drugo, Hrvatska izdvaja za zdravstvo oko 900 USD po stanovniku, dvostruko manje od Slovenije, trostruko manje od Europskog prosjeka i više od pet puta manje od Danske,
i treće, presudno, zbog loših politika naših dosadašnjih vlasti, Hrvatska je, uz sve svoje prirodne blagodati, postala siromašna Zemlja. U 2021.godini Hrvatska je bilježila 30 % niži BDP po stanovniku od prosjeka u Europskoj Uniji.
Žao mi je što imamo duge liste čekanja, što nedostaje liječnika, posebno u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, što nam manjka medicinskih sestara i tehničara, što odlaze na primamljivija radna mjesta, što u zdravstvu stalno generiramo dugove, što zdravstvenom osoblju ne plaćamo sve prekovremene sate, što je jedan dio pacijenata nezadovoljan
,
ali sve te tegobe i problemi, po mom i iskustvu svih mojih kolega i prijatelja koji koriste zdravstvene usluge, pacijenti pri liječenju, ne osjećaju, prije svega zbog velikog zalaganja zdravstvenog osoblja i njihove empatije prema svim pacijentima, bez obzira na težinu bolesti, starost pacijenata ili spol.
Štoviše, prema pacijentima se ne odnose kao broju ili boxu, već kao čovjeku. To je silno značajno za oporavak pacijenata, jer čovjek je duhovno biće i lijepa riječ, pažnja, dojam osobne važnosti, kao i radna, ali ugodna atmosfera, uz poneki osmijeh, nesumnjivo pomažu u njihovom liječenju i daju duševnu snagu.

Osobno sam naglašeno zadovoljan našim zdravstvenim sustavom: od legendarnog liječnika primarne zdravstvene zaštite Mire Benčić, slijednica: doktorica, Maje i Deborah, „Jadrankine i Majine“ Zaprešićke Hitne pomoći (Zavod za hitnu medicinu Zagrebačke županije - ispostava Zaprešić), medicinskim osoblju KB Sveti Duh, svim bolnicama gdje bijah na jednodnevnim pregledima, do genijalnog kirurga Stipislava Jadrijević, čovjekoljubivih liječnika: Sobočan, Lalovac, Kunac…i doktorica: Mrzljak, Jureković, Filipec-Kanižaj, Ilić, Mijić, Mišetić-Dolić, Zibar, Dinjar- Kujunđiić i drugih te brojnih dragih do brižnih medicinskih sestara u KB Merkur koji su pripomogli mom zdravstvenom oporavku.

Svima navedenim najljepše zahvaljujem i želim što bolje radne uvjete i financijska primanja za nastavak njihovog časnog poziva.

Uz vatrogasni pozdrav: „Boga slavi bližnjega izbavi"

Branko Smrekar
U Brdovcu, 8 studeni 2022.

S pojačanim emocijama sjećanja i tuge, suzama, molitvama, Svetim misama i cvijećem, obilježismo blagdane, Svih Svetih i Dušni Dan.

Brojni pojedinci i braniteljske udruge, sa žalošću i pijetetom, u pripadajućim odorama posjetiše grobove i spomen obilježja naših poginulih i nestalih Hrvatskih branitelja. Iskazaše im počasti, obnoviše sjećanja na suborce, položiše vijence, zapališe domoljubno oslikane svijeće i govorima zahvališe našim junacima.

Uz sjećanje, mislim da bi bilo svrhovito na prigodne komemoracije pozvati i članove obitelji poginulih branitelj. Porazgovarati u intimnijem prostoru, uputiti im toplu riječ, iskazati suosjećanje, i pokazati da u svom sjećanju i tuzi nisu sami. Bio bi to mali, ali značajan doprinos smiraju njihovih duša, priznanje za junačka djela poginulih i utjeha za gubitak njihovih najmilijih.

Bismo li se time dostatno odužili našim poginulim braniteljima i civilima? ¨Ne bi!

Svi smo u Domovinski rat, nakon stogodišnje provedbe velikosrpske ideologije, velikosrpskih nagovještaja rata na skupu u Gazimestanu, 1986. godine, nakon srpskog odbijanja, za nas katastrofalnog, Plana Z4, oružane izdaje manjine Srba u Hrvatskoj i vojnog nasrtaja četnika i „JNA“, uz poticaj Srpske pravoslavne Crkve, „Srpske akademije nauka i umetnosti“ i drugih antikrsta, iz nužnosti krenuli u obranu Domovine.

Uz ogromne gubitke u ljudstvu, brojna materijalna razaranja, enorman pad standarda, sa svim negativnim posljedicama za budućnost, viteški smo pobijedili i zbrinuli stotine tisuća prognanih, ali nismo ni sanjali da će se u toliko željenoj, samostalnoj Hrvatskoj, pojaviti neprihvatljivi, mahom nesankcionirani, razmjeri izdaja, kriminala, korupcije , klijentelizma, nepotizma , lopovluka i drugih zala.

Možemo li se i dalje zadovoljavati samo, prijeko potrebnim, proslavama naših pobjeda, žalovanjem naših tragedija i pisanim sjećanjima na teške dane, ali i uspjehe nametnutog nam rata ili postati relevantan čimbenik borbe za Hrvatsku kakvu su sanjale i borili se i brojni naši preci? Naravno, ne.

Branitelji trebaju postati relevantan subjekt u stvaranju političkog konstrukta koji će Hrvatsku izbaviti od poniranja u propast.
.
U svrhu jačanja, sve više marginaliziranog digniteta Hrvatskih branitelja, potrebno je ujedinjenje branitelja i udruga, kojima je jedina premisa: istina, pravda, poštenje, ljubav, vjera i domoljublje. Ujedinjeni bi trebali osuditi one, Bogu hvala ipak malobrojne pojedince, koji zbog osobnog interesa, po potrebi vladajućih stranaka, podržavaju rješenja koja ne idu u prilog našem narodu. Prodaju dušu i blate časne branitelje.

Domoljublje nije jednokratni čin, već trajno cjeloživotno opredjeljenje.
Domoljublje je poslanje, a svevišnja „stranka“ svih domoljuba je HRVATSKA.

Branko Smrekar
U Brdovcu, 5 studeni 2022