I ovaj put, bol, tuga, patnja, sjećanje, dostojanstvo, uzvišenost, ali i osjećaj enormne, neslućene, snage Hrvatskog naroda i njegov prkos, inat i spremnost za obranu od vanjskih oružanih napadaja.
Jako me raduje što su, ispred središnjeg križa na groblju sv. Luke, u Škabrnji, ispred hijerarhijski poredanih: Predsjednika Republike Hrvatske, Zorana Milanović, predstavnika Sabora i Vlade, Republike Hrvatske, zajednički vijenac položili obitelji poginulih branitelja i civilnih žrtava i predstavnici koordinacije svih udruga proizašlih iz Domovinskog rata Zadarske županije.
Držim da, navijek, svaki protokol i javni mediji, uz poštovanje svih državnih vlasti, trebaju u središte pozornosti staviti one najzaslužnije za događaj koji se obilježava.
Lijepo zvuči govor predsjednika Vlade RH, Andreja Plenković, u Vukovaru: „Vukovar je temelj hrvatske slobode i samostalnosti, a politika pomirbe i suživota jedina politika bitna za budućnost.
Pitam se po čemu to Hrvatska, bez samostalne monetarne politike i svoje valute, rasprodaje strancima gotovo svih naših blagodati, prihvaćanjem 85% europskih zakona, gubljenjem
hrvatskog identiteta u brojnim područjima našeg društva, sa slabim gospodarskim stanjem…, ima samostalnost i neovisnost?
Nema sumnje da mi Hrvati želimo pomirbu i život svih koji vole ili barem poštuju Hrvatsku kao svoju domovinu. Suživot žele i dopuštaju oni koji žele biti apartni, posebni, jednakiji, oni koji i dalje sanjaju Hrvatsku dijelom tuđih država, No pasaran.
I dalje većina dužnosnika, pa i crkvenih, odaje poštovanje i počast žrtvama, ali se nekako izbjegava imenovati agresora: tko je napao Hrvatsku i tko je oružanom pobunom htio ukrasti dio Hrvatskog teritorija i prognati Hrvate sa svojih ognjišta?
Bogu hvala, narod i većina Hrvatskih branitelja ne taji istinu.
Dignitet Hrvatske su, pod vodstvom velikosrpske politike, dirigirane i poticane od strane nekršćanske, svetosavske Srpske pravoslavne Crkve i Srpske akademije nauka i umetnosti, željeli utrnuti kroatofobi, četnici, svih vrsta: velikosrpska Jugoslavenska narodna armija i paravojne formacije Srba iz svih država gdje su živjeli
.
Iz razgovara sa brojnim Hrvatskim braniteljima, koji smo u Škabrnju, sa svijećama i cvijećem, u anonimnosti, došli, dragovoljno, na osobni trošak, bez dnevnica, prekovremenih sati, a državnim automobilom, vozačem, osiguranjem, pripremljenim svijećama i cvijećem, na račun poreznih obveznika, poput naših dužnosnika, može se zaključiti da je najveća većina branitelja, svjesna opasnosti za Hrvatsku i potrebe ujedinjenja svih braniteljskih udruga i pojedinaca, u cilju stvaranja časne upravljačke političke strukture.
Hrvatski su branitelji svjesni da 1995. godine nisu završili svoje poslanje i da je zadnji tren da opet, na drugačiji način, stanu na čelo obrane suvereniteta svoje Hrvatske. To je najbolji način zahvale svim poginulim i nestali Hrvatskim braniteljima i civilima.
Tako nam Bog pomogao.
Branko Smrekar
U Brdovcu, 19. studeni 2022.
Post je objavljen 19.11.2022. u 17:43 sati.