S pojačanim emocijama sjećanja i tuge, suzama, molitvama, Svetim misama i cvijećem, obilježismo blagdane, Svih Svetih i Dušni Dan.
Brojni pojedinci i braniteljske udruge, sa žalošću i pijetetom, u pripadajućim odorama posjetiše grobove i spomen obilježja naših poginulih i nestalih Hrvatskih branitelja. Iskazaše im počasti, obnoviše sjećanja na suborce, položiše vijence, zapališe domoljubno oslikane svijeće i govorima zahvališe našim junacima.
Uz sjećanje, mislim da bi bilo svrhovito na prigodne komemoracije pozvati i članove obitelji poginulih branitelj. Porazgovarati u intimnijem prostoru, uputiti im toplu riječ, iskazati suosjećanje, i pokazati da u svom sjećanju i tuzi nisu sami. Bio bi to mali, ali značajan doprinos smiraju njihovih duša, priznanje za junačka djela poginulih i utjeha za gubitak njihovih najmilijih.
Bismo li se time dostatno odužili našim poginulim braniteljima i civilima? ¨Ne bi!
Svi smo u Domovinski rat, nakon stogodišnje provedbe velikosrpske ideologije, velikosrpskih nagovještaja rata na skupu u Gazimestanu, 1986. godine, nakon srpskog odbijanja, za nas katastrofalnog, Plana Z4, oružane izdaje manjine Srba u Hrvatskoj i vojnog nasrtaja četnika i „JNA“, uz poticaj Srpske pravoslavne Crkve, „Srpske akademije nauka i umetnosti“ i drugih antikrsta, iz nužnosti krenuli u obranu Domovine.
Uz ogromne gubitke u ljudstvu, brojna materijalna razaranja, enorman pad standarda, sa svim negativnim posljedicama za budućnost, viteški smo pobijedili i zbrinuli stotine tisuća prognanih, ali nismo ni sanjali da će se u toliko željenoj, samostalnoj Hrvatskoj, pojaviti neprihvatljivi, mahom nesankcionirani, razmjeri izdaja, kriminala, korupcije , klijentelizma, nepotizma , lopovluka i drugih zala.
Možemo li se i dalje zadovoljavati samo, prijeko potrebnim, proslavama naših pobjeda, žalovanjem naših tragedija i pisanim sjećanjima na teške dane, ali i uspjehe nametnutog nam rata ili postati relevantan čimbenik borbe za Hrvatsku kakvu su sanjale i borili se i brojni naši preci? Naravno, ne.
Branitelji trebaju postati relevantan subjekt u stvaranju političkog konstrukta koji će Hrvatsku izbaviti od poniranja u propast.
.
U svrhu jačanja, sve više marginaliziranog digniteta Hrvatskih branitelja, potrebno je ujedinjenje branitelja i udruga, kojima je jedina premisa: istina, pravda, poštenje, ljubav, vjera i domoljublje. Ujedinjeni bi trebali osuditi one, Bogu hvala ipak malobrojne pojedince, koji zbog osobnog interesa, po potrebi vladajućih stranaka, podržavaju rješenja koja ne idu u prilog našem narodu. Prodaju dušu i blate časne branitelje.
Domoljublje nije jednokratni čin, već trajno cjeloživotno opredjeljenje.
Domoljublje je poslanje, a svevišnja „stranka“ svih domoljuba je HRVATSKA.
Branko Smrekar
U Brdovcu, 5 studeni 2022
Post je objavljen 05.11.2022. u 12:56 sati.