ČESTITKA UZ SVJETSKI DAN ROMA
U djetinjstvu i mladosti nisam imao određeno mišljenje o Romima, iako su živjeli i u mom širem okruženju. Zvali smo ih cigani. Bili su posebni. Pojedini su često dolazili prositi, uvijek bi im nešto dali. Neki su i radili, skupljali staro željezo, bili su nam simpatični. Imena: Jura i Zora. o kojima je pisao prijatelj „Črni“, su mi i danas u sjećanju. Osobno, o njima nisam razmišljao, nisam ih, iskreno, ni poznavao.
A onda sam u bolnici sreo Ahmeta Beganović, razvijenog, jakog gospodina, opasna izgleda, kojeg pojedinci prozvaše „Tajson“. Obzirom da je prvi dan, zbog bolesti bio malo nervozan i nemiran , mislio sam si: kaj bu sad? Ništa loše. Već drugi dan taj gospodin postade smireniji i u vrlo kratkom vremenu bijaše moj prijatelj. Ahmet.
Ahmet mi je ispričao i o sebi, o svoje dvanaestero djece, koji su ili u školi ili su je već završili i zaposlili se. Jedan mu sin, na što je naročito ponosan, igra i u mlađim uzrastima GNK Dinamo. Skladna obitelj, kršćanskih vrijednosti, dobro odgojeni, pristojni, fini, tihi, ukusno obučeni. Ahmet je strog, ali ne i zločest otac, dobronamjeran. Upoznah i suprugu, brižnu i dobru ženu. Iz susreta s tom obitelji shvatih suštinu imena Rom. Čovjek.
Naravno da sam, u duljoj komunikaciji s Ahmetom, razgovarao o njihovom predstavniku u vlasti i životu Roma i njihovom ponašanju. Spomenuh i neprimjereno ponašanje, prosuđujem, manjeg dijela Roma i dobih rezolutni odgovor:
„U svakom žitu ima kukolja!“ Mislim si, kaj mi nemamo ?
A ovo u Čakovcu? Ružno. Problem zaista postoji. Razumijem i suosjećam s gnjevom oštećenih i revoltiranih građana. U svakom kutu Lijepe naše treba uvesti pravedni red.
Predstavnik romske zajednice u Saboru RH, je u pravu, sve razine vlasti moraju pomoći u rješavanju problema, ali podmuklo i pokvareno, nije spomenuo ono najvažnije: potrebitu reakciju same romske zajednice, a posebno njenih čelnika.
Njihov predstavnik, uz svoje suradnike, mora promovirati učenje Hrvatskog jezika, školovanje, rad, civilizirani način ponašanja, dobar odgoj, poštenje, empatiju prema svim bližnjima, poštivanje svoje domovine, Hrvatske, i samostalnu skrb Roma, za svoj, i život svoje obitelji.
Prema Popisu stanovništva iz 2021. godine u Hrvatskoj je živjelo 17. 980 Roma, a neslužbeno ih je i dvostruko više. Danas, prema njihovom predstavniku u Saboru Republike Hrvatske, 80 % Roma živi od socijalne pomoći, koji dio često troše na poroke, a tamo gdje obitavaju čine brojčano , ne i po visini štete, neusporedivo više kaznenih djela od većinskog naroda. većinom sitnih krađa, što generalno stvara veliko
nepovjerenje prema Romima.
Romi mogu biti različiti, posebni, njegovati svoje kulturne običaje i jezik, ali moraju i dati veći doprinos zajednici u kojoj žive.
Među sobom moraju izolirati i kontrolirati one pojedince koji kvare njihov odnos prema ukupnosti zajedničkog bića.
Posebnost ne mora biti prepreka, štoviše.
Svi moramo tome pridonijeti.
Pozovite Ahmeta u Čakovec, kao primjer. Romi će ga rado primiti, vjerovati mu i vidjeti u njemu zaposlenog čovjeka, Roma, koji svjedoči kako treba živjeti.
Getoizacija Roma nije dobra ni za Rome ni za Državu.
I na kraju, enormno plaćeni predstavnik Roma u Saboru RH, svojim ponašanjem, strahovladom i agresivnošću prema pojedinkama svoje manjine, stvara odbojnost prema cijeloj Romskoj manjini.
Njegovo bezkriterijalno vazalstvo pojedincima najveće manjine u Hrvatskoj, preuzimanje glasnogovorničke uloge vrijeđanja Hrvatskih vrednota, traženje ukidanja povijesnih pozdrava većinskog naroda, na temelju lažnih kroatofobnih izmišljotina, manjini Roma u Hrvatskoj nikako ne ide u prilog.
Hrvatskoj nedostaje istine, pravde, reda, rada, poštenja i domoljublja.
Tako nam Bog pomogao.
Branko Smrekar
U Brdovcu, 8. travnja 2025.
Post je objavljen 08.04.2025. u 15:37 sati.