Oganj.blog.hr

MOŽE NAS ODRŽATI SAMO LJUBAV I VJERA U BOGA



„Umornom od svega u smrt mi se žuri,

Jer vidjeh zaslužnog kako bijedno prosi,

I nitkova što bogato se kiti,

I odanost kako poniženja snosi,

I zlatna odličja o pogrešnom vratu,

I savršenstvo u blatnom beščašću,

I djevice silom predane razvratu,

I snagu straćenu nesposobnom vlašću,

I umjetnost kojoj moćnik uzde stavlja,

I zločince kako vladaju dobrotom,

I mračnjaštvo kako mudrošću upravlja,

I kako iskrenost brkaju s prostotom:

Skrhan, spokojnoj smrti ću se dati.

Od nje me tek ljubav može sačuvati.“


William Shakespeare - Sonet 66




Hvala, predragom, prijatelju s dodatnom vrijednošću, Neni, što mi ukaza na ovaj, i nakon više od 400 godina, životan sonet.


Ljubav je vrelo života.


Ljubav je sveti Božji dar.
Nažalost, unas ga brojni ne prihvatiše.


U Državi, s 78,97% deklariranih katolika, imamo previše moralnih nakaza, a premalo hrabrih vjernika.


Zato pustimo Boga u naša srca i živimo po kršćanskim načelima.

Hrvatska bez Dragog Boga neće opstati kao suverena država.


Branko Smrekar

U Brdovcu, 16. prosinca 2025.

BUDI DOSTOJAN SVOG IMENA


U uvodu „Europskog ustava“, nije uvrštena rečenica, na kojoj je inzistirala Katolička crkva, a posebno Ivan Pavao II., kako je
Europska civilizacija temeljena na „kršćanskim korijenima“.


Ne slučajno. Cijeli niz neželjenih događanja, nakon tog pravnog akta, eklatantno potvrđuju da je on, pokušaj, okultne oligarhije, razaranja kršćanskih duša.

Tim antikrstima interes i mržnja zamjenjuje ljubav.


Ljudi su zbog toga utonuli u letargiju, konzumerizam, idolopoklonstvo, bezvoljnost, potištenost, gubitak čuvstva, utučenost i ravnodušnost.

Nekako, promišljam da bi ratovi, ubojstva, nemiri, korona virus kriza, potresi, poplave, požari i druga zla, mogle biti opomena našem entropijskom društvu.

Bog je ljubav, ne kažnjava, a da li bi mi vjernici trebali promisliti je li nas opominje?


Treba nam vjere, ufanja i ljubavi.

Po Popisu stanovništva 2011. godine, u Hrvatskoj je od
4 284 889 stanovnika bilo 3.697 143 ili 86,28 %, nas katolika, dok nas je po Popisu iz 2021. bilo 3.888.529 stanovnika, od čega je, nečasnim načinom tumačenja izjašnjavanja, na što ni stranke ni naš Kler nisu imali primjedbe, u Hrvatskoj , broj katolika pao na 78,97 %.

Istodobno je takva praksa zavjere zahvatila i Hrvate pravoslavne vjere. Njihov je broj 2011.godine bio 16.647, a po popisu iz 2021. godine, 53.
Nisam primijetio da se toj prijevari, itko organizirano suprotstavio.

Atrofiramo u svakom pogledu.

Treba nam nova, treća, neokaljana opcija, kršćanske provenijencije, istinskih stručnjaka, domoljuba s ostvarivim programom, za: pravednije, poštenije, sposobnije i bogatije društvo samostalnije države, samodostatne u proizvodnji hrane i osnovnih životnih potrepština. Vlast koja će očuvati i profitabilno rabiti nacionalno blago Republike Hrvatske.


Želim da se i naša Crkva više zauzme za načela koja ima po svom poslanju, uključujući i kritiku svih zala koja su se nataložila u našoj turobnoj zbilji.

Svi vjernici zaslužuju isti odnos. Nema vjernika prvog reda, bez obzira na trenutni politički ili društveni značaj.

Nažalost, brojni svećenici selektiraju vjernike.

Tako su na komemoracijama žrtava u Macelju, političari, uz naročitu pozornost svećenika, smješteni na posebnom natkrivenom prostoru, potpuno odvojeni od ostalih vjernika na otvorenoj površini, a propalog kandidata za Predsjednika države, župnik, u jednoj crkvi u Zagrebu, smješta u prvi red, a za vrijeme Svete mise ga osobno pozdravlja i nagovara vjernike da za njega glasuju. To nije poslanje svećenika, dapače je njegovo sramotno ponašanje.

Za vrijeme kardinala Franje Kuharić, svi vjernici u crkvi bijaše jednako vrednovani.

Jednom su iz službe sigurnosti najvećeg Hrvatskog državnika, dr Franje Tuđman, u pripravi njegova dolaska na Svetu misu u Katedralu Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Stjepana i Ladislava, kardinalu predložili ulazak Prvog Predsjednika Republike Hrvatske na glavni, a drugih vjernika na sporedan ulaz, ali se, nadam se budući blaženik, bez obzira na poštovanje spram Predsjednika, tome protivio. Svi uđoše na Glavni ulaz katedrale.


Smatrali su nas „Predziđem kršćanstva“

Sintagma „Predziđe kršćanstva“ ili „latinski „Antemurale christinaitis“ prati Hrvate još od 1519., iako se neslužbeno, u raznim neformalnim i formalnim prepiskama, koristila i 30-ak godina ranije.
Taj je naziv, Hrvatskoj, 1519. godine, dao papa Leon X., u pismu Hrvatskom banu i junaku u borbama protiv Turaka, nepobjedivom banu Petru Berislaviću.

U Europi kršćanstvo očito hlapi, zato sintagma o Predziđu kršćanstva“ blijedi, ali dao Bog da barem ostanemo „Utvrda kršćanstva“.

Čini se u današnja vremena sve više postajemo deklarativni kršćanski vjernici.

Gdje je nestao čovjek?
„Kakva je to istina
kad s druge strane je laž
izvrnute vrijednosti
strah, samo strah
neostvareni snovi
radiš ono što ne voliš
l mogu ti reći gdje je put k sreći…“
Goran Bare

Pustimo Boga u naša srca, ponašajmo se dostojanstveno, u skladu s deset Božjih zapovjedi.

Budimo dostojni svog imena.

Želim nam svrhovit Božićni ciklus.

Branko Smrekar

U Brdovfu, 13. prodinca 2025,

FRANJO TUĐMAN - VIZIONAR OSTVARENE HRVATSKE


Tuđmanova je vizija bila Hrvatska.

Brozova je vizija bila Tito.

Tuđmanova je pravovremena, karizmatična, povijesna, veličanstvena misija ostvarena.

Titova misija je utrnula njegovom smrću.
Raspad Jugoslavije.

Jednom u, pretenciozno uređenoj „rodnoj kući“ Franje Tuđman, u Velikom Trgovišću, napisah:

"Hvala ti Bože što si nam podario takvog čovjeka.“

Volimo Hrvatsku kao što ju je volio dr Franjo Tuđman.

Nema predaje! Nema prodaje!

Uz Dragog Boga, u tome nas ni jugofili ni srbofili ni kvarni, interesni, lažni domoljubi ne smiju spriječiti.

Franjo Tuđman: „Neka nam živi jedina i vječna Hrvatska“.

Prisežem!

Branko Smrekar

U Brdovcu, 10. prosinca 2025.

HORVATOV SLOGA I ZJEDINJENJE



U stalnom iščekivanju promjena koje će nam donijeti barem malo gospodarskog, društvenog i duhovnog napretka, ali i unijeti nadu i vjeru u bolju budućnost, na Hrvatskoj političkoj i javnoj pozornici sve naglašenije, organizirano, djeluje konglomerat: stranaka, udruga i pojedinaca kojima je, ne imajući nikakvih programatskih ideja za izbavu iz krize, čime ne mogu biti realna alternativa vlasti, jedini cilj neargumentirani atak na povijest Hrvatskog naroda i suverenitet Države, stvorene na ljubavi i krvi.

Stalno nam, u interesu tuđih interesa, izmišljanjem ustaštva, pokušavaju nametati krimene, namjerno ne sagledavajući ukupnost povijesnih datosti.

Toj se, rekli bi mi, h Brdofcu, nesnagi, uopće ne čudim. Oni, i svi koji ih instruiraju i novčano podupiru, su takvi kakvi jesu.

Mene više brine naša pasivnost, mlitavost, jalovost, prestrašenost, obzirnost, servilnost, mlakost, spremnost na kompromise, neodlučnost i šutnja, pa i tamo gdje za njih nema nikakvih potreba, zbog čega smo često šokirani, zatečeni, iznenađeni, začuđeni, zbunjeni, nespremni, ali suosjećamo, dajemo verbalnu podršku, bez konkretnih prijedloga.

Vjerujem da ćemo, i takvi, nepravedne atake, uskoro, demokratskim putem spriječiti. Na dobrobit svih naših građana.
A boljitak je potreban i na gospodarskom planu, kako za našu, tako i za buduće generacije.

Velika je zadaća političara po tom pitanju: povratak ukradenog, bolje funkcioniranje pravne države, racionalizacija troškova, optimiranje rada državne i javnih službi, veliki zaokret politike ka jačanju, industrijske i poljoprivredne proizvodnje, očuvanju nacionalnog blaga, povećanju nataliteta i iznalaženje postupaka za razvoj društva.

Mi se hvalimo našim postignućima: mostovi, tuneli, infrastrukture, ali nigdje ne vidimo usporedbu s razvojem drugih zemalja i ne samo, u toliko glorificiranoj Europskoj Uniji.

Imamo brojne poteškoće: prosječni standard građana je relativno nizak, inflacija visoka, a velika većina umirovljenika i ljudi pri kraju radnog vijeka, cijeli je život živjela po određenim stalnim uzancama: zdravstveno i mirovinsko osiguranje, izgradnja nekretnina…i sad je, zbog naglih promjena funkcioniranja sustava, u raskoraku sa svojim, pa i skromnim, životnim potrebama.

I dok su neizostavne zadaće vrlo, vrlo teške, potrebno je računati i s manje isticanom snagom: imamo puno dobrih ljudi, altruista, volonterskih udruga i pojedinaca koji svakodnevno pomažu djeci, osobama s posebnim potrebama, socijalno ugroženim, starijim, bolesnim, nemoćnim, pomažu humanitarne akcije, njeguju kulturne običaje, manifestacije, sportske i druge aktivnosti. Oni su naša snaga i naša budućnost.

Još kad bi bili svjesni da im je najveća snaga glasački listić i da bi svoju empatiju najbolje iskazali izlaskom na izbore i promišljanjem u odabiru sposobnih i poštenih, bili bi naše svijetlo na kraju tunela!

Današnji izbor po tom pitanju vrlo je skučen te je potreban globalni politički reset i aktiviranje časnih osoba koje se zbog kvarnog sustava i nepovjerenja prema, komunizmom, postkomunizmom, globalizmom i samo deklarativnom pobožnošću izmučenom narodu, ne odlučuju za političku aktivnost.

Rješenje za izbavu postoji, ali ga ono ni političarima na vlasti ni jalovoj i neorganiziranoj oporbi bez autoritativnih lidera, nije u interesu.

A narod je u fazi mazohističke, povijesno poznate, proklete, „Hrvatske šutnje“.

Držim ovaj Božićni ciklus pravom prigodom za razmišljanje o Bogu, i čovjeku, preispitivanje svoje savjesti i prihvaćanje Božje misli kao vodilje svog ponašanja u životu.

Poznatom vatrogasnom pozdravu :
Boga slavi bližnjega izbavi, dodao bih: i sebe i sebe.

Prosvijetli nas Bože!

Branko Smrekar
U Brdovcu, 6. prosinca 2025.

ADVENT BEZ BOGA



Adventski vijenac simbolizira Kristovu pobjedu i zadobiveno spasenje. On je znak Božje vjernosti zadanim obećanjima.


Čine ga dva temeljna simbola - krug i svijeće, odnosno svjetlo. Krug ili prsten, iz zimzelena, je simbol vječnosti i vjernosti.

Došašće ili Advent, je vrijeme pripreme za Isusov dolazak, rođenje Isusa Krista. Svake nedjelje u Adventu pali se po jedna svijeća.


Prva svijeća je postilica ili prorokova svijeća - simbolizira nadu i iščekivanje.

Druga svijeća je pomirilica ili betlehemska - označava mir.

Treća svijeća je pastirska - slavi radost i veselje.

Četvrta svijeća je svijeća anđela i donosi - ljubav.


Danas smo, uz molitvu, zapalili prvu svijeću.

Gledam jučer odnos spram došašća središnjih informativnih emisija u državi koja prema popisu stanovništva iz 2021. godine ima 78,97% deklariranih katolika.


HRT 1 Dnevnik 2 - Adventski vijenac sa neupaljenom svijećom.

RTL Danas – bez Adventskog vijenca.

Dnevnik Nove TV – bez Adventskog vijenca


Vijenac bez paljenja svijeća nije znak iščekivanja Božića, on je samo ukras, dekorativni element, znak konzumerističke kulture, lažni sjaj, prijevara.

Takav je, a naročito njegov izostanak u informativnim emisijama Nove TV i RTL-u, moguće i ne slučajni, poticatelj odvajanja od Boga, što ne iznenađuje, jer je većina javnih, Hrvatskoj nesklonih, medija u tuđem vlasništvu i interesu.

Dopuštenje njihova javnog djelovanja odobrila je struktura, koje je izabrao Hrvatski narod, koji je za obranu katoličkih vrijednosti svog doma spreman samo na riječima i pokličima bez pokrića.

Bez Dragog Boga Hrvatska, kao država koju smo sanjali i koju smo, uz Božju pomoć, krvlju, izborili, neće opstati.

Dao Bog da to konačno shvatimo.


Branko Smrekar

U Brdovcu, 1. prosinca 2925.