HORVATOV SLOGA I ZJEDINJENJE
U stalnom iščekivanju promjena koje će nam donijeti barem malo gospodarskog, društvenog i duhovnog napretka, ali i unijeti nadu i vjeru u bolju budućnost, na Hrvatskoj političkoj i javnoj pozornici sve naglašenije, organizirano, djeluje konglomerat: stranaka, udruga i pojedinaca kojima je, ne imajući nikakvih programatskih ideja za izbavu iz krize, čime ne mogu biti realna alternativa vlasti, jedini cilj neargumentirani atak na povijest Hrvatskog naroda i suverenitet Države, stvorene na ljubavi i krvi.
Stalno nam, u interesu tuđih interesa, izmišljanjem ustaštva, pokušavaju nametati krimene, namjerno ne sagledavajući ukupnost povijesnih datosti.
Toj se, rekli bi mi, h Brdofcu, nesnagi, uopće ne čudim. Oni, i svi koji ih instruiraju i novčano podupiru, su takvi kakvi jesu.
Mene više brine naša pasivnost, mlitavost, jalovost, prestrašenost, obzirnost, servilnost, mlakost, spremnost na kompromise, neodlučnost i šutnja, pa i tamo gdje za njih nema nikakvih potreba, zbog čega smo često šokirani, zatečeni, iznenađeni, začuđeni, zbunjeni, nespremni, ali suosjećamo, dajemo verbalnu podršku, bez konkretnih prijedloga.
Vjerujem da ćemo, i takvi, nepravedne atake, uskoro, demokratskim putem spriječiti. Na dobrobit svih naših građana.
A boljitak je potreban i na gospodarskom planu, kako za našu, tako i za buduće generacije.
Velika je zadaća političara po tom pitanju: povratak ukradenog, bolje funkcioniranje pravne države, racionalizacija troškova, optimiranje rada državne i javnih službi, veliki zaokret politike ka jačanju, industrijske i poljoprivredne proizvodnje, očuvanju nacionalnog blaga, povećanju nataliteta i iznalaženje postupaka za razvoj društva.
Mi se hvalimo našim postignućima: mostovi, tuneli, infrastrukture, ali nigdje ne vidimo usporedbu s razvojem drugih zemalja i ne samo, u toliko glorificiranoj Europskoj Uniji.
Imamo brojne poteškoće: prosječni standard građana je relativno nizak, inflacija visoka, a velika većina umirovljenika i ljudi pri kraju radnog vijeka, cijeli je život živjela po određenim stalnim uzancama: zdravstveno i mirovinsko osiguranje, izgradnja nekretnina…i sad je, zbog naglih promjena funkcioniranja sustava, u raskoraku sa svojim, pa i skromnim, životnim potrebama.
I dok su neizostavne zadaće vrlo, vrlo teške, potrebno je računati i s manje isticanom snagom: imamo puno dobrih ljudi, altruista, volonterskih udruga i pojedinaca koji svakodnevno pomažu djeci, osobama s posebnim potrebama, socijalno ugroženim, starijim, bolesnim, nemoćnim, pomažu humanitarne akcije, njeguju kulturne običaje, manifestacije, sportske i druge aktivnosti. Oni su naša snaga i naša budućnost.
Još kad bi bili svjesni da im je najveća snaga glasački listić i da bi svoju empatiju najbolje iskazali izlaskom na izbore i promišljanjem u odabiru sposobnih i poštenih, bili bi naše svijetlo na kraju tunela!
Današnji izbor po tom pitanju vrlo je skučen te je potreban globalni politički reset i aktiviranje časnih osoba koje se zbog kvarnog sustava i nepovjerenja prema, komunizmom, postkomunizmom, globalizmom i samo deklarativnom pobožnošću izmučenom narodu, ne odlučuju za političku aktivnost.
Rješenje za izbavu postoji, ali ga ono ni političarima na vlasti ni jalovoj i neorganiziranoj oporbi bez autoritativnih lidera, nije u interesu.
A narod je u fazi mazohističke, povijesno poznate, proklete, „Hrvatske šutnje“.
Držim ovaj Božićni ciklus pravom prigodom za razmišljanje o Bogu, i čovjeku, preispitivanje svoje savjesti i prihvaćanje Božje misli kao vodilje svog ponašanja u životu.
Poznatom vatrogasnom pozdravu :
Boga slavi bližnjega izbavi, dodao bih: i sebe i sebe.
Prosvijetli nas Bože!
Branko Smrekar
U Brdovcu, 6. prosinca 2025.
Post je objavljen 06.12.2025. u 07:20 sati.