Oganj.blog.hr

Brat mog djeda bio je jedan od rukovoditelja osiguranja, predsjednika, propale, Jugoslavije. Kad je trebalo osigurati kakav restaurant, hotel ili neki drugi objekt , gotovo redovito , prvo je otišao u kuhinju, razgovarao s kuharicama, konobarima, spremačicama, drugim osobljem, a najzadnje s rukovoditeljima i direktorom. U „male“ je imao najviše povjerenja. Takvim pristupom, nikad , u zahtjevnoj i odgovornoj službi, nije imao poteškoća.

Kad bi to preslikali, u sadašnje vrijeme priprave programa za slijedeće parlamentarne izbore, političari bi trebali krenuti u birtije, crkve, na sajmove, okupljališta i osjetiti bilo naroda, čuti što narod govori, kakve ima poteškoće i što predlaže. Ako sam dobro zapamtio, čovjek i magarac, pametniji su od magarca. Nisam, ha? Oprostite.
Tek nakon toga, trebali bi zamoliti za suradnju naše iskusne i dokazane stručnjake, različitih područja, bez obzira u kojoj zemlji živjeli, izbjegavajući pritom samoljubive, umišljene stručnjake, isključivo teorijske misli, s osnovnom premisom: Uzgajanje tratinčica na Marsu.
Želim vjerovati da se ovi izbori neće dobiti, isključivo, na parolama, ispraznicama (floskulama), euforiji, galami, ustašama i partizanima, ni na naglascima brojnih kaznenih, a neosuđenih djela, niti na ogromnoj propagandi potkupljenih javnih medija, posebice državne javne televizije već, na osnovu ostvarivog Programa, koji će Hrvatskom narodu vratiti višestoljetni identitet i dignitet.
Kako? Već prije početka predizborne kampanje, očitovanjima o pojedinim vitalnim temama i načinima popravljanja ovog teškog stanja, te njihovo širenjem putem društvenih mreža, reverzibilno komunicirajući i usmjeravajući grupe podrške.
Hrvatska se voli ljubavlju prema Bogu i svakom čovjeku, a ne samo jednakijima.
Voli srcem, iznutra, a ne izvanjskim, lažnim sjajem.
Branko Smrekar.
U Brdovcu;10.travnja 2020.