U predizbornoj predsjedničkoj kampanji, umirovljenici su rijetko spominjani.
Oni se prečesto smatraju opterećenjem državnog proračuna, a ne i ljudima koji su, tijekom radnog vijeka, stvarali, brojne materijalne i duhovne vrednote Hrvatskog naroda i bili nositelji naše opstojnosti.
Nisu umirovljenici krivi, što su naše, u nekim postupcima, narodnoizdajničke vlasti, pretvorbom, privatizacijom i drugim, prečesto neosuđenim, zlodjelima, poništili rezultate njihova samoprijegornog, teškog rada.
Mnogi od današnjih umirovljenika, po cijenu života i zdravlja, životne perspektive, stvaranja obitelji i velike tuge svojih najmilijih, obranili su svoju Hrvatsku od zločinačkih napadaja srpskih i prosrpskih fašista.
Oni su i danas, u respektabilnom broju, poželjni, a ponekad i nezamjenjivi sudionici odgajanja djece i mladeži, po kršćanskim načelima, kako su i njih odgajale njihove bake i djedovi.
Uz to ne treba zanemariti da med umirovljenicima postoje znanstvenici, stručnjaci, odličnici svih profila, koji bi, i u mirovini, svojoj Domovini, rado stavili na dispoziciju svo svoje, znanje, vještinu i iskustvo. U brojnim slučajeva, to bi Hrvatskoj, itekako, dobro došlo.
I na kraju, već je malo profanirano obećanje političara: dat ćemo sve, u okviru naših mogućnosti. Vjerujem da je tako, ali nažalost, prečesto, njihove, svekolike, sposobnosti , nisu na razini, kojom su se predstavljali na izborima.
Umirovljenici nisu paraziti, oni su izvorište naših blagodati.
Oni nisu teret društvu.
Teret društvu su nesposobni i kvarni politićari.
Branko Smrekar
U Brdovcu;15.travnja 2020.
Post je objavljen 15.04.2020. u 18:08 sati.