Pisati se mora, jer dok ne odvrneš slavinu voda ne teče
nedjelja, 20.02.2022.
Tražim mijesto za tattoo
....
Mali. Mali.
Micro tattoo to zovu.
Desetljećima neozbiljno tražim motiv.
Nijednom nisam bio ni blizu. Nisam našao nikakvu mudrost, toliko bitnu, da je zauvijek utefterim na sebe.
Ne nosim nakit. Jednom sam bio blizu da stavim naušnicu. Al bi mi usfalilo para da kupim kartu i vratim se doma.
Imao sam samo jednog idola u životu.
Sam sam ga izabrao. Sportaš koji me podsjećao na mene. Dok ga nisu upoznali, svi su ga potcjenjivali, a on je sve nadoknađivao upornošću. Al je bio...baš je bio smješno nelijep. I tuđe ime za sva vremena...ne!
Nijedan crtež mi nije bio po volji. I što ako ispadne loš? Neprepoznatljiv?
Jedan mi je bio šaljiv i kandidat. U stilu Gospodara prstenova. Sam samcat Vitez dočekuje vojsku čudovista.
"Ja protiv Svijeta. Inače nebi bilo fer!" Al to bi bilo bolje na majici nositi. I bedasto je. I nebi na meni dobro stajalo.
Onda sam dugo htio posao u policiji (da da, inspektor sam skoro postao). Rekli su mi na zdravstvenom da tetovirane ne primaju. Pa sam odustao na duže.
Onda smo htio nekako svoj ožiljak od operacije "zaštititi". Prekriti pečatom protiv uroka. Zle energije. Jer sam jedva ostao živ. Nikad više isti. Ništa mi pametno nije palo na pamet. Bodljikava žica oko ožiljka? Onaj krojački rez? Pa sam umislio da bi bih svemu tome dao previše značenja. Ionako me taj rez doživotno obilježio
Odlučio sam se nedavno. Mali mali kompas. Obični kompas. Meni bi zapravo značio emocionalni kompas.Al nebih to objašnjavao nikome. Sićušni alat koji me podsjeća da uvijek postoji orjentir. Nešto što pokazuje Put. Da se neću lako gubiti.
Nešto sto sam cijeli život tražio. Nisam ga imao. Nisam ga dobio. Tražio sam ga sam i našao. Volio bih imati neki simbol te potrage. Pa kako sam blizu odabiru (a opet daleko od odluke) trebam mu pronaći mjesto.
Negdje na meni. Pa dvojim, dal' da ga skrijem ili otkrijem. Gdje da mu nađem mijesto? Da ga vidim kad mi zatreba. Da ga drugi vide samo kada ja zaželim.
A što ako ne želim da bude vidljiv? Ako ne želim da me itko pita...čemu, zašto?
Mali, mali simbol snalaženja, pronalaženja smjera. Prema sebi i drugima. Centimetar na centimetar. 10 mm na 10 mm. Jedva da se vidi.
Gdje da mu nađem mijesto?
.....
Oznake: kompas
četvrtak, 17.02.2022.
ISPRAŽNJENI KOVČEZI
...........
Dugo sam ih čuvao.
Nisam ih otvarao kao nekad.
Uzimao uspomene kao odjeću koju više ne nosim.
Ili si ju ti ostavila.
Naučio sam da uspomenama treba dozvoliti slobodu.
Da ih ne smijem držati u rukama, mirisati, prizivati.
Čuvati zatvorenima.
Susreli smo se.
Nismo si htjeli biti stranci.
Probali smo.
I nije uspjelo.
Mene je isprva zaboljelo.
Otvorila se Želja.
Bacio sam u zrak svilene, fine uspomene i očekivanja.
Priželjkivao sam da će se obući Zrakom.
Da će dobiti Oblik.
Ozivjeti
A samo su klonule na pod.
I nestale na svijetlu i u sadašnjosti.
Otvorio sam sve kovčege koje sam čuvao.
I sve ih gledao kako kopne.
Želje i isčekivanja.
Nestaju dostojanstveno.
Rekao sam ti da te još volim
Imao sam zadržanu ljubav, da.
Nestala je i ona... nisam ti imao što za reći.
Nemam ti što ni napisati.
Nemam što podijeliti s tobom.
Lakše mi je što mi se ne javljaš.
Nisam tvoju zadnju..."kako si" poruku....pročitao nego idući dan.
Iznenadio se.
Očekivao sam da si uzela si oštre škarice, isjekla sva moja nadanja, i sada ćeš mi sitne oštre komadiće iščekivanja bezbolno istresti na dlan.
A nemam ti što prenijeti.
Podijeliti sa tobom.
Ni ti meni neznaš reći
Nego..."kako si?".
Počet ću iznova brojati dane od tvoje poruke.
Da nećemo više kopati po ruševini.
Nismo isti ljudi.
Nije isti Svijet oko nas.
Ostaje nam doba Upoznavanja i doba Spašavanja.
Nemamo si više što za reći. Zar me doista želiš uklopiti u beskonačnu svakodnevnicu?
I zašto si mi rekla..."imali smo sve, danas ništa...".
Ti si prekinula tišinu!
Nisi ti više jača od mene!
A što bi trebali imati nakon ljubavi?
Imamo uspomene
Svoje sam oslobodio.
Ukazale se i ugasile.
Bili smo drugačiji.
I Svijet je bio drugačiji.
........
Oznake: emocionalni tereti
